Mnogi hrvatski košarkaški stručnjaci danas kuju zanat diljem Europe. Tako bi za našu košarkašku javnost mogla bi biti zanimljiva adresa Kazanj, Rusija. Tamo je lociran Uniks, negdašnji - bio bi vjerojatno i aktualni da Rusi nisu pod sankcijama - euroligaš na čijoj klupi sjedi proslavljeni hrvatski trener i negdašnji izbornik, Velimir Perasović, čiji je pak najbliži suradnik u ulozi pomoćnog trenera - Mile Karakaš. Iz hladnog Kazanja došao je Karakaš u topli rodni Split, gdje se trenutno odmara od naporne sezone.
Međutim, ljetni košarkaški mjeseci su također jako zanimljivi, što zbog velikih natjecanja, što zbog prijelaznog razdoblja.
Košarkaški srpanj obilježio je kvalifikacijski turnir u Grčkoj za OI u Parizu, gdje su naši košarkaši ostali korak kratki od povijesnog uspjeha ove generacije, dok je dva tjedna kasnije transfer karijere napravio Luka Božić koji je Zadar zamijenio Valencijom...
- Naravno da sam gledao i pratio reprezentativno ljeto, ostaje žal što nismo otišli u Pariz. Kad si tako blizu šteta tog posljednjeg koraka, šteta zbog iskustva igranja na Olimpijskim igrama - priča Mile Karakaš i napominje:
- Da je netko prije dvije godine rekao da ćemo sada biti utakmicu daleko od OI, većina bi rekla da za to nema šanse. Već je turnir u Turskoj prošle godine na neki način bio iznenađenje, dok smo se i u Pireju pokazali u dobrom svjetlu. Josip Sesar je uspio stvoriti timski duh i kemiju, što je možda nedostajalo proteklih godina. Nekakav pomak je vidljiv i iskreno se nadam da ćemo izboriti sljedeće veliko natjecanje jer treba uhvatiti kontinuitet igranja na tim velikim turnirima, to je strašno bitno.
Prokomentirao je splitski trener odmah i Božićev transfer.
- Španjolska liga je trenutno definitivno najjača europska liga nakon Eurolige. Ja se baš veselim ovom Božićevom koraku, ono što je on radio posljednje dvije sezone u ABA ligi je bilo zaista nevjerojatno, to se vidjelo i na rezultatima Zadra. Njegove individualne brojke graniče s nemogućim, ali tu sigurno ide dosta zasluga treneru Jusupu i igračima koji su se podredili njemu. Ono što me kao trenera zanima i iz te perspektive sam se zaista nadao da će on otići u Valenciju, jest može li takvu košarku prenijeti na najveću razinu. ABA liga je vrhunska razina, ali znamo da kad se dođe do najvećih stepenica igrač više ne može igrati 40 minuta i neće se momčad podređivati njemu. Tu dolazi do suočavanja s jednakim brojkama u puno manjem vremenskom obujmu. Željno iščekujem vidjeti kako će se Božić tamo snaći. Iskreno, želim mu svu sreću i nadam se da će dokazati sebi i svima ostalima da može i na takvoj razini igrati veoma uspješno.
Imali smo odličnu sezonu
Iza Karakaša je sezona u kojoj je Perasovićev Uniks stigao do finala VTB lige, gdje je poražen od CSKA iz Moskve, nije se obranio prošlogodišnji naslov.
- Rekao bih da smo stvarno imali odličnu sezonu, kad se ona završi porazom uvijek ostaje žal i osjećaj da se moglo i više. Realno, mi smo prošle godine prvi put u povijesti kluba osvojili VTB ligu, dok smo ove sezone prvi put bili prvi u regularnom dijelu. U finalu je CSKA realno bio bolja momčad, iako ostaje žal za prvom utakmicom gdje smo izgubili nemoguće. Vodili smo pet razlike pola minute prije kraja, pa nizom gluposti to prosuli i to je po meni okrenulo momentum serije. Ali treba biti realan, činjenica da smo prošle godine osvojili, ove bili u finalu je veliki uspjeh i mogu samo poželiti da nastavimo tim putem.
Iako VTB liga spada među najbolja košarkaška natjecanja u Europi, vijesti o njoj se iz poznatih razloga teško probijaju iz Rusije.
Kako splitskom treneru iznutra izgleda VTB liga?
- Iznimno kvalitetna liga, do ove situacije je, izuzev Eurolige, uz španjolsku bila najjača liga u Europi. Sada je došlo do određenog pada kvalitete, ali obzirom na rezultate i skalpove koje su imale momčadi iz lige, i dalje je jedna od najjačih liga u Europi.
Tri godine u Unisku surađuje sa sugrađaninom Velimirom Perasovićem. O njemu, pak, ne treba trošiti riječi...
- Kada je on u pitanju, ja sam podosta subjektivan, ali ono što nije subjektivno jesu rezultati koje je Peras postigao kroz svoju karijeru. Dvadeset godina radi na vrhunskoj razini i ima iza sebe i trofeja i uspjeha, što u Euroligi, što kroz Final Fourove. Osvojio je Eurokup i VTB ligu, vodio najbolje europske momčadi. Gdje god da dođe radi rezultat. Iznimno je zadovoljstvo raditi s njim, čovjek koji te tjera na više, traži tvoj maksimum i na taj način izvlači maksimum iz staffa i igrača - priča Mile i ističe sljedeću stvar:
- Osjećam koliko sam napredovao i naučio u ove tri godine suradnje s njim i radujem se daljnjim izazovima i radu.
Zastarjele europske metode
Hrvatski stručnjak je, iz trenerske perspektive, jako mlad postao dio elitnog europskog kolektiva. Nije zaboravio ni svoje početke i dosadašnja postignuća.
- Većinu svoje karijere sam, do angažmana u Uniksu, proveo kao glavni trener. Pola godine sam bio pomoćnik Ivici Buriću u Splitu, inače sam bilo kroz seniorske ili reprezentativne selekcije uvijek bio glavni trener. To me je uvijek privlačilo i još uvijek imam ambiciju u nekom trenutku biti u toj ulozi, ali iskreno trenutno sam iznimno zadovoljan i iz perspektive suradnje s Perasom i iz perspektive razine na kojoj radim. Draže mi je biti pomoćnik na ovoj razni, nego biti glavni trener na nekoj nižoj. Idem korak po korak i sretan sam gdje se nalazim.
Današnja košarka iznimno cijeni ulogu pomoćnog trenera, značaj te role rapidno raste...
- Moj je dojam da je to u Europi zastarilo u odnosu na recimo NBA. Na primjer, Tyronn Lue tri godine zaredom bude u finalu kao glavni trener Cavsa, da bi nakon toga bio nezadovoljan ponudom Lakersa i postao pomoćni trener Clippersa prije nego što im je postao glavni trener. Tamo ima strahovito puno takvih primjera, dok se i Europi ta uloga puno više etiketira. Ako si pomoćni gleda te se kao pomoćnog, iako imamo i tu primjer našeg Tomice Mijatovića koji je nakon četrnaest godina u Efesu dobio tu priliku i iskoristio ju na fenomenalan način. Generalno, u Europi se otvaraju prilike, ali to ide sporije nego “preko bare”. Pomoćni treneri puno više sudjeluju u procesu i automatski su spremniji za glavnu ulogu.
Trenutno najbolji hrvatski košarkaš u Europi je po svemu Mario Hezonja koji se skrasio u Realu, ali eksplodirao je baš nakon epizode u Uniksu pod paskom Perasovića i Karakaša. Naš sugovornik imao je priliku pobliže upoznati tog zanimljivog momka i igrača. Objasnio je kakav je “paket” Mario Hezonja.
- Mario je, da tako kažem, zanimljiva persona. Ono što ću reći jest da je moj prvi dojam o njemu bio apsolutna suprotnost od dojma koji se u tom trenutku dobivao iz medija. Bio je na glasu kao zatvorena i teška osoba. Ja s velikim zadovoljstvom mogu reći da imam odličan odnos s Mariom. To je momak koji živi i voli košarku, iznimno je duhovit, uvijek je dobro imati nekoga takvoga i svoga 3000 kilometara daleko od kuće. Malo je “lud”, ali ja to gledam s pozitivne strane. Ponosan sam na njega kako se snašao u Realu s mentalne strane. Košarkaška kvaliteta nikad nije bila upitna.
Karakaš iz Rusije prati i svoj Split. Redovito se nakon utakmica gleda statistika, sažeci...
- Ostaje žal zbog finala i te četvrte utakmice, šteta i sezone u kojoj je Subotić bio trener kad se ušlo s prvog mjesta u doigravanje. Ono što je bitno je da se priča konstantno gura naprijed uz zdrave ambicije i mogu poželiti samo da se tako nastavi.
Bez talenta se ne može
Splićanin kao glavnu prepreku boljim rezultatima hrvatskih klubova u regionalnim okvirima vidi financije.
- Novac je tu najvažniji. Za kontinuirani rezultat moraš imati dobar budžet, teško je očekivati konkretne rezultate u recimo ABA ligi ako je, na primjer, budžet Splita dvadeset ili trideset puta manji od nekih klubova. ABA liga bi u mom idealnom svijetu trebala biti poligon za lansiranje mladih igrača i ostvarivanje rezultata, ali ne znam iz kojeg razloga to ne pali. Talenta ima, treba se samo pravilno usmjeriti.
Zanimljivu tezu iznio nam je elokventni stručnjak, ona je stigla na temelju inozemnog iskustva.
- Dok sam bio u hrvatskoj košarci i unutra u Splitu imao sam sanjarsku viziju da se sve može postići samo jednim odličnim radom. To nažalost nije moguće. Surađujući s nekim igračima u Uniksu na svoje oči sam vidio da se bez talenta jednostavno ne može. Vjerujte mi da postoje igrači koji rade manje od nekih drugih, ali su jednostavno talentirani i bolji. Tu onda dolazimo do priče “koliko para toliko muzike”.
Iz perspektive veze novca i košarke, Karakaš je prokomentirao projekt Dubaija u ABA ligi.
- Čuo sam puno stvari “za” i “protiv”, dok smatram da svatko tko je spreman uložiti novac u košarku i tko želi biti kompetitivan te davati dobre uvjete i za rad i život, pobornik sam takvih ideja i mislim da toga treba biti što više. Iskreno žalim za odlaskom Cedevite u Ljubljanu onomad, jer je to bio klub koji je po svemu davao hrvatskoj košarci europsku razinu.
Uvijek najviše ambicije
Trener Dubaija je naš Jurica Golemac koji je nedavno istaknuo kako željno iščekuje košarkaški turnir na Olimpijskim igrama u Parizu. Na istom tragu je i naš sugovornik.
- Amerikanci su po meni glavni favoriti i bio bih iznenađen da ne osvoje zlato. Međutim, ne bih bio šokiran i da im netko pomrsi račune. Kanada ima fenomenalnu momčad, tu su još Srbija, Francuska i svjetski prvak Njemačka. Fokusirao bih se na te četiri ekipe u borbi za zlato. Jasno mi je zašto mnogi govore da će ovo biti najjači turnir ikada i zato mi je žao što tu nema nas.
Ugodan razgovor zaključili smo s ambicijama Milinog Uniksa u sljedećoj sezoni.
- Uniks je klub najviših mogućih ambicija, uvijek se cilja na trofeje. To želimo, ali CSKA i Zenit imaju jače budžete i isto ne vole gubiti. Slažemo najjaču moguću ekipu, čeka se još playmaker. Izrazito smo ozbiljan klub, to sve polazi od obitelji Bogačev i predsjednika Jevgenija koji je od samog početka na čelu kluba. Stalo im je do rezultata, ali strašno drže do igrača i staffa i omogućuju nam zaista vrhunske uvjete - završio je Karakaš koji očito uživa u Kazanju.