Mogao se čovjek lagano okladiti da će biti tako. Kad se pogledao sastav Teama Dražen i reprezentacije Hrvatske koja ga je ugostila, bilo je jasno da ime Marija Hezonje strši iznad svih ostalih.
On voli velike Arene i posebne utakmice, pa je Mario Hezonja dobacio do 37 poena, pri tome je uhvatio četiri skoka, podijelio pet asista i oduzeo tri lopte. Sve skupa nije bilo dovoljno za pobjedu Hrvatske, Team Dražen je na kraju slavio sa 110:107, ali Hezonja je, poput svih ostalih koji su nazočili ovom spektaklu uživao.
Palio ga je tijekom utakmice Aco Petrović, on se nadmudrivao s klupskim suigračima iz Reala, Džananom Musom i Walterom Tavaresom, Musu je sredio i u pripetavanju u natjecanju za tri poena, a nakon svega, dok su teren ispunile legende, igrači, novinari, svi koji su hvatali posljednju šansu za selfie, Hezonja je, još mokar od znoja stao pred novinare.
Bio je to Mario Hezonja, MVP svake mixed zone, naravno, kad je raspoložen.
- Svečana je utakmica, ali Dražen ne može stati u istu rečenicu s nekakvom svečarskom, nevažnom utakmicom. Njegov mentalitet i karakter to nikada nije dozvoljavao i zato je bio to što je bio. Stoga smo mi morali preslikati sve to u ovu utakmicu i da nas je vidio, mislim da bi bio ponosan na nas.
Mario Hezonja se rodio dvije godine nakon što nas napustio Dražen Petrović. Fizički, jer vidjeli smo i ovih dana, on je zauvijek ovdje.
- Znamo u kakvoj je situaciji hrvatska košarka, u kakvom je bila stanju, pa se dogodi ovakav event i svi su ovdje. Košarka živi u nama, košarka živi u hrvatskom narodu i samo tu vatru treba raspiriti i vratiti je. A to je zadatak za nas, za igrače koji su trenutačno u reprezentaciji. Vjerujem da bi sam Dražen bio ponosan na to, jer ova publika je živjela za njega i on je živio za njih. I navijače treba vratiti, jer bez njih ništa nećemo moći napraviti. Hvala im što su došli u ovakvom broju i nadam se da će se pojavljivati u što većem broju na našim sljedećim utakmicama
Bio je motiviran, bilo je tu i međusobnih podbadanja s Džananom Musom...
- Kad smo šutirali trice bilo je malo podbadanja, jer kad smo u Realu, tamo deremo sve ostale na šutu. Postalo nam je tamo dosadno, pa što se tiče šuta možemo samo jedan protiv drugog. Ovo je treća sezona da igramo zajedno, treniramo i prije i nakon zajedničkih treninga, šutiramo, ima tu i teških, nemogućih šuteva koje isprobavamo. On je fantastičan šuter i vjerujem da će ove sezone napraviti dodatni iskorak i pomoći momčadi, što će i za njega biti jako važno i njegovu odluku o nastavku karijere koja stiže na ljeto.
Može li cijeli ovaj događaj biti nekakav dodatni motiv za reprezentaciju, nekakva nada za sve one koji prate?
- Ne treba se u nama probuditi motiv, naša je zadaća da probudimo vjeru u navijačima. Košarka živi u svima nama, našem narodu. Ovo je velika, svečana utakmica, ali na nama je, igračima, na Dariju, Ivici, meni, na Drežnjacima, na svima koji su u reprezentaciji da zapalimo tu vatru i da ovi ljudi budu uvijek uz nas. Mi sami možemo, sasvim sam siguran, vući do jedne razine, a za velike stvari napraviti, onakve kakve su radila gospoda koja su sjedila u prvom redu, za tako nešto će nam trebati i navijači.
Je li se naježio kad se spustio u Arenu Draženov hologram?
- Ma ja sam se već naježio kad sam vidio sve ljude koji su došli, sve legende uz teren. I da, uhvatio me neki grč, neka žalost, ali tako je kako je. Kažem, meni je super bilo vidjeti sve legende tu. Ajmo reći, posebno, za mene. Meni su Toni i Dražen, pod navodnicima, moji "sportski neprijatelji", ljudi koje sam želio stići, biti bolji od njih, trenirati više od njih, napraviti više od njih kroz cijeli život. Njih dvojica su dva najveća sportska uzora koja mi imamo. Sada je ostao tu samo Toni, a mislim da bi se on trebao puno više spominjati, više biti uz reprezentaciju. Jer, mi imamo Tonija, imamo Dina, imamo Stojka, a to je sad jedino što imamo od najboljih ikada koji su dotakli ovaj teren i loptu.
I za kraj sasvim osobno, u stilu Marija Hezonje...
- Misliš da si najbolji, želiš najbolje za sebe, nikoga druga ne gledaš, ali kad uđu na teren ovakve veličine poput ove naše reprezentacije iz Barcelone, staneš i shvatiš da si nitko i ništa i da jedino možeš zabiti glavu u pod i raditi i nastojati približiti im se. Velika je meni čast biti ovdje i uživo ih vidjeti sve, biti tu u ime Dražena, kapetana te generacije, kao kapetan ove reprezentacije. I sve je ovo motivacija, ako te ove stvari ne motiviraju, onda ne znam što radiš na terenu.
Ne znam za vas, ali ja sam uvjeren da nam najbolje godine Marija Hezonje tek dolaze. Malo je tko danas, ako je itko uopće od onih koji igraju u Europi bolji od Hezonje. A benefite te spoznaje trebale bi ponuditi godine koje su ispred nas. Jer, pomakli smo se dna, a sada je vrijeme za velike utakmice i velike dečke. Poput Marija Hezonje.