Nikša Prkačin u nedjelju navečer imao je razloga za slavlje. Efes, klub za koji je igrao od 2003. do 2007. godine, kad je u Istanbulu bio i kapetan tog kluba, a u tom je gradu njegov sin Roko, koji će uskoro put SAD-a i postati NBA igrač, prohodao, duboko se uvako pod kožu starijem Prki.
K tome, sada je u Efesu i Kruno Simon, čovjek s kojim je Nikša Prkačin nekada dijelio svlačionicu Zagreba, s kojim je prijatelj, ali i koji mu je danas klijent. Tu je i Tomica Mijatović, naravno.
Uglavnom, Prkačin se radovao uspjehu Efesa. I te kako.
- Za mene je Efes, kad izuzmemo hrvatske klubove, najdraži klub. Klub za koji mi je u mojoj inozemni karijeri bilo najbolje igrati i u kojem sam se osjećao najbolje.
Uostalom, kad netko u Turskoj postavi Hrvata za kapetana kluba, a ako se igdje štuje hijerarhija, onda je to Turska, to mora značiti kako su Nikša Prkačin i Efes jednostavno kliknuli na prvu. Mentalitet koji si je međusobno sjajno odgovarao.
- Sigurno je da ima nešto u tom mentalitetu, ali ja bih rekao da je Efes i malo drugačiji od svih ostalih klubova. Tamo je sve oduvijek počivalo na nekom prijateljskom odnosu i bez obzira koliko je to velik klub, tamo je oduvijek bila neka obiteljska atmosfera. Svi su međusobno jako dobri i nema tu tajni. Ako oni osjete da imaš poštovanje prema njima, onda će ti oni to poštovanje vratiti višestruko. Mislim da je to jedan od rijetkih klubova koji ima takva nepisana pravila ponašanja u Europi. Tamo je puno važnije koliko si dobar čovjek, nego koliko si dobar igrač da bi te ljudi prihvatili. Uostalom, Kruno je tamo od 2017. godine, a Tomica od 211. godine, a to dovoljno govori i o njima dvojici i o načinu na koji su prihvaćeni.
Nikša Prkačin je ostao u dobrim odnosima s ljudima iz kluba, iako je iz Efesa otišao prije 14 godina...
- Jesam, sa svima koji su još tamo sam jako dobar. Jedan dio ljudi se u klubu promijenio, no, evo sada je tamo sportski direktor Alper Yilmaz, koji mi je nekada bio suigrač.
A kako bi Nikša Prkačin opisao Krunu Simona?
- Može jedna anegdota?
Dapače...
- Ima tome desetak godina, ja sam tražio neku kuću u Zagrebu za kupiti, a Kruno Simon je tada igrao za KK Zagreb, za nekih 20-30 tisuća maraka godišnje. I ispalo je tako da sam došao pogledati neku kuću na Britancu, zajedno s prijateljem, a to je bila kuća odmah uz onu u kojoj je odrastao Simon. I tu je Simon sa mnom počeo razgledavati tu kuću koju sam namjeravao kupiti. I sjećam se kako sam mu tada rekao: “Posveti se košarci, konju jedan, i godišnje ćeš zarađivati toliko da si od jedne sezone možeš priuštiti ovakvu kuću”. Izgleda da me poslušao, ha, ha, ha...
Nastavio je Prkačin...
- On i Luka Žorić su nekako atipični igrači, jer su dosta kasno počeli zarađivati ozbiljan novac, tražili su se kroz domaću ligu, pa ih se dosta kasno prepoznali, ali su obojica stigli napraviti velike, ozbiljne karijere.
Dobro, ali kako objasniti, onako gledajući sa strane tu Simonovu metamorfozu, situaciju u kojoj je danas, a uskoro će mu 36 godina kud i kamo spremniji nego je to bio u kasnim dvadesetima. A i kilograma je kud i kamo manje, ako je to pristojno primijetiti...
- Kroz svo ovo vrijeme u košarci vidio sam svakakvih primjera igrača. Vidio sam onih koji su bili gladni kad su krenuli u košarku i tu su zapeli, pa kako je karijera išla prema kraju sve su se više opuštali. Vidio sam i igrače koji jednako grizli i na početku i na koncu svoje karijere, ali primjer kakav je Kruno Simon, e to nisam vidio nikada u karijeri. Mi smo došli do toga da Kruno Simon u 35. godini života grize najviše u karijeri, mi govorimo o čovjeku koji je posve promijenio način života i za to mu sve treba skinuti kapu i može mu se samo čestitati. On je uvijek bio talentiran, on se igrao košarke, ali nikada u mlađim danima nije zagrizao do kraja. Valjda mu je pod stare dane trebala potvrda koliko vrijedi. I danas je on vrhunski profesionalac, kažem, svašta sam vidio, ali malo je takvih. I malo je danas takvih s 35 godina koji su takvi profesionalci kakav je to Kruno Simon danas.
Eto, tako će Nikša Prkačin. A on ga zna u dušu. Kao i Efes. Pakleni pakt u kojemu je malo prstiju imao i Prkačin da se dogodi. Efes i Hrvati, oduvijek će to biti jedna posebna priča...