Negdje u gluho doba noći, dok se reprezentacija vraćala prema Zagrebu iz vjetrovitog, kišnog i hladnog Bresta, Mario Hezonja je bio uvjeren da nam je u petak trebao samo Dario Šarić. Kako bismo lagano dobili ovakve Francuze.

Iako je FIBA dopustila da u ovom prozoru zaigraju euroligaški igrači, još uvijek je košarka sport u kojemu se za kvalificirati za bilo koje natjecanje ne možete koristiti sve svoje alate. Još uvijek se tako mora igrati bez NBA igrača, pa Josip Sesar u ovim kvalifikacijama neće moći razmišljati o pet Hrvata koji su u SAD. Dario Šarić, Ivica Zubac, Luka Šamanić, odnedavno i Karlo Matković, svakako i Bojan Bogdanović značajnije bi popravili krvnu sliku Hrvatske i takva bi reprezentacija bez puno problema stigla do plasmana na Eurobasketa li na SP, kad bi svi oni mogli igrati kvalifikacije.

Velika francuska širina

Ali, ne mogu. Ona priča o tome “kako nama, tako i drugima”, baš i ne pije vodu kad je na suprotnoj strani Francuska čiji je bazen igrača toliko dubok da je Vincent Collet, izbornik koji je već 15 godina na klupi Francuza, ustvrdio da mu širina kadra nikada nije bila veća. Uostalom, izvan 12 je u petak ostao jedan Nadir Hifi, otkriće Parisa, za kojega će se, ako sam Paris ne izbori Euroligu, otimati euroligaši ovo ljeto. Imaju oni u NBA lanjskog prvog picka NBA drafta Victora Wembanyamu, dok je igrao protiv nas Zaccharie Risacher koji bi trebao biti prvi pick NBA drafta sljedećeg ljeta.

Takvi Francuzi ipak nisu razbili Hrvatsku, mogli su čak Hrvati uvesti domaćina i u velike problema da su na minus devet znali u napadu potvrditi dobru obranu u tri uzastopna posjeda na tri minute do sirene.

Međutim, naš ključ za plasman na europsku smotru, a realno smo to znali i čim su ždrijebane skupine kvalifikacija, nisu Francuzi. U skupini u kojoj je i Cipar, a on kao jedan od četiri domaćina Eurobasketa automatski prolazi dalje, morat ćemo biti bolji od BiH.

A oba ogleda sa susjedima zakazana su za studeni. Od ta dva ogleda sve će ovisiti, a pri tome će puno toga ovisiti i u kakvom će sastavu tada biti Hrvatska.

Posebno je važno što će o svojoj klupskoj budućnosti odlučiti Mario Hezonja. Kapetanu naše vrste u kvalifikacijama istječe ovo ljeto dvogodišnji ugovor s Real Madridom i, barem, ako je vjerovati španjolski medijima, pregovori u Madridu su već počeli. U isto vrijeme Hezonja ima otvorenu ponudu Panathinaikosu, kluba za kojega ga vežu emocije, kluba u kojemu je i krenuo u svoj europski povratak nakon NBA lige.

Pod uvjetom da Euroliga i FIBA opet ne zarate, pa da i u studenom možemo u kvalifikacijama gledati euroligaške igrače, iz naše perspektive problem bi mogao biti samo ako Mario Hezonja zaključi da je vrijeme za još jedno suočavanje s NBA ligom. Nema dvojbe da bi tamo mogao dobiti lukrativniji ugovor nego u Europi, nema dvojbe niti da bi ovoga puta stigao u NBA s nešto drugačijom percepcijom, a samim time i statusom. Ipak, nekako se čini da je Euroliga ipak Hezonji zanimljivija. I bolje za nas da ja tako.

Što se tiče ostatka reprezentacije, barem onog dijela koji je trenutačno pod paskom Josipa Sesara, očekuje se da svi ti igrači ostanu u Europi i sljedeće sezone. Može li se netko vratiti iz NBA lige? S obzirom na to da je Karlo Matković tek otišao, možda bi svoju karijeru u Europi mogao razbuditi tek Luka Šamanić. Iz perspektive reprezentacije to ne bi bila loša vijest, možda ne bi bila loša vijest niti za karijeru 24-godišnjeg Zagrepčanina.

Igre bi bile veliki bonus

BiH neće biti lagan zadatak, jer Džanan Musa nosi tu reprezentaciju i ona će svakome biti težak zadatak. Vidjet ćete već u ponedjeljak kako bi se u Tuzli mogli namučiti Francuzi pomaknuti iz komforne zone podrške svojih navijača. No, ukupna kvaliteta u nekom odnosu snaga između Hrvatske i BiH trebala bi ipak prevagnuti na našu stranu.

Ne znam hoće li Hrvatska proći na Olimpijske igre u Parizu, jer je put koji će je voditi u Pireju preko Luke Dončića, Giannisa Antetokounmpa ili Karl-Anthony Townsa iznimno zahtjevan. Međutim, Hrvatska naprosto mora, uza sve nedaće i nepotpun sastav, pronaći put do Eurobasketa i SP uvijek. To je prvi cilj u nekoj stabilizaciji reprezentacije.

Igre bi bile samo veliki, veliki bonus.