Hrvatska se opet raspala u zadnjoj četvrtini, samo nas čudo vodi u četvrtfinale...

Otvorili smo vrhunski, s Anom Lelas u fokusu. Imali smo 10-0 u četvrtoj minuti. I to je sve što je u Hrvatskoj bilo dobro u prvom dijelu. Čehinje su se stabilizirale, nakon što promašile prvih osam napada, Elhotova je ušla u šutersku seriju i rabile su nas, baš razbile u napadačkom skoku. Stipi Braliću je utakmica klizila iz ruku, a da Hrvatska nije ništa, baš ništa pokušala promijeniti u svojoj igri. Obrana je bila mlitava, napadi prebrzi. Čehinje, da su malo boljoj formi, mogle su sve završiti još u prvom dijelu. Usput, Luca Ivanković imala je četiri penala, a Čehinje su sve pogodile, praktički sve...

Hrvatska je nastavak otvorila, svakako žešće. Pomogli su i rikometaši, naši rukometaši smješetni u jednom korneru, koji su se iz svih grla derali:

- Defence, defence...

I doista je ta obrana počela raditi, usput je Bralić proširio rotaciju, za Antoniju Mišuru na primjer, a ona je pokazala u nekoliko minuta da nije samo estetski ukras ovoj vrsti, već da svojom agresivnošću može pomoći vanjskoj liniji. Iako su Čehinje imale u 50:39, Hrvatska je okrenula povela i 58:54, nakon poena baš Mišure. Čehinje su promijenile ubrzo ritam u obrani, na žalost i Hrvatice. Nije dugo trajalo.

Čim se otvorila zadnja dionica, Čehinje su vratile kontrolu rezultata. Burgrova je ubacila osam poena za redom, i u 35. minuti bilo je, opet najviših 73:62, za Čehinje. Do kraja smo gledali pištoljaranje s naše strane, to je ono priča "mi tako igramo". Što je dosta zgodno. Ali ne previše pametno. Još jedan poraz. U utakmici, prvoj u Londonu u kojoj smo mogli. Barem nešto. Ovako, samo nas čudo može dovesti do četvrtfinala...