Ivan Đukić, trener košarkašica Pula Črnja Tours, sjajan je tip, ciničan i duhovit u isto vrijeme, onako, crnohumoran, alanfordovski. Cijelu sezonu svojim je izjavama plijenio pažnju na sjajnom portalu Ženska košarka.
No, kao što kaže sjajan glumac i komičar Bojan Navojec, “kada me ljudi sretnu i nisam nasmijan, odmah pitaju jesam li dobro?”, tako ni nakon svakog Đukićeva odgovora ne morate vaditi rupčić iz džepa da biste brisali suze od smijeha i vraćali iščašenu vilicu u normalan položaj.
Ali nema baš puno trenera koji su tako duhoviti, a tu spada i ova već legendarna izjava:
Milina je raditi s djevojkama
- Igrački IQ koji put može biti manji od sobne temperature.
Đukić predlaže da bi treneri u ženskom sportu trebali imati beneficirani radni staž.
- Mi treneri ženskih ekipa bismo nakon 15 godina rada trebali dobiti bistu, nakon 20 godina kompletan kip, a nakon 25 godina mauzolej.
Ne bojite se da će vas suprotni spol zamrziti zbog ovakvih izjava?
- Ma, ne, znaju one mene. S djevojkama je milina raditi, one su puno opuštenije, ali ono što znaju ponekad napraviti, to čovjek ne može ni zamisliti. Imam jako dobar odnos sa svim igračicama, u cijeloj karijeri možda sam s jednom imao malo negativniji odnos.
Igračice nam studiraju
Istra nije velik bazen, na koji način uspijevate ostati stabilan prvoligaš?
- Bazen je mali i nemamo puno klubova, no mi smo, evo, već 11 godina prvoligaši, osim jedne godine nikada nismo imali problem s opstankom, uvijek smo tu negdje oko sredine. Jedne smo godine bili treći, četiri puta na Final Fouru Kupa, sada peti. Uspjeli smo se organizirati tako da možemo dovesti djevojke na fakultet i onda im kroz košarku omogućiti da završe studij. Uglavnom, tu je najvažniji entuzijazam predsjednika kluba Ivice Bolkovića i mene, on je tu 20, a ja 17 godina, nas dvojica to vučemo na svojim leđima.
Dugo ste u košarci, a nema vas u nekim reprezentativnim selekcijama. Je li to nedostatak ambicija ili ste daleko od metropole pa vas se ne vidi?
- Imam ja već 56 godina i malo sam star da bih se gurao. Rado se tu i tamo prihvatim kada me pozovu da negdje budem u stožeru, ali nekako više nemam te energije, radije ostavim ljeto za odmor, nego da budem negdje aktivan. Poslije bih vjerojatno bio preumoran. A što se trenerskih ambicija tiče, tu ću vam reći jednu od onih svojih izjava - postoje dva Putina na svijetu, onaj pravi, kojega nitko ne može smijeniti, i ja, kojeg također u Puli nitko ne može smijeniti. Pulom čak kruži priča da se ženska košarka tu igra samo da meni ne bude dosadno.
Profesionalac ste?
Profesionalac u klubu
- Jesam, na plaći Grada Pule, ali vam od srama ne smijem reći koliko dobivam.
Ne morate, ali znamo da je manje od, da se poslužimo vašim rječnikom, blagajnice u diskontu.
- Nema veze, ja to ionako ne radim radi novca, srećom, imam sređenu situaciju u obitelji, žena radi, kći također, sin je u Njemačkoj...
Zanimljivo je kako ste uopće ušli u cijelu tu košarkašku priču.
- Prvo sam bio sponzor kada sam imao pizzeriju, a onda su ostali bez trenera pa sam uletio pomoći, zavolio to i ostao. U mladosti sam igrao košarku, do juniora. Završio sam i trenerski tečaj, nemam Višu trenersku, ne da mi se.
Spremate li možda kakav The best off vaših izjava?
- Nije loša ideja, mogao bih o tome porazmisliti jer iduće se godine sigurno neću time baviti, baš zato da se netko ne bi našao uvrijeđen.
ČETIRI ASA U IZJAVAMA:
Nakon Medveščaka
“Jedna moja igračica kaže ‘razbila sam mobitel i neću igrati jer sam nervozna’. OK, ajde navikao sam na njene svakojake eskapade pa kažem, proći će je i idemo dalje, ali eto belaja. Posvađa se na zagrijavanju sa suigračicom i odluči da neće igrati... Srećom, bar je blizu kraj sezone pa ćemo valjda preživjeti, ako nikako drukčije, onda uz šaku apaurina.”
Nakon Splita
“Digneš se s pijetlovima u ranu zoru da bi stigao na matineju u Split i otvoriš utakmicu sa 10:27 pa onda dođeš malo sebi i vratiš se na 33:31. Dođeš na pola koša u trećoj četvrtini, promašiš sve što možeš, počneš šutirati u gol umjesto na koš i završiš na -31. Jedina dobra stvar je odlična zeljanica Teine mame i obećanje Splitu da sljedeću utakmicu igraju u Puli u 12 sati pa neka i oni čuju kako pijetlovi kukuriču u ranu zoru.”
Nakon Broda na Savi
“Imali smo trkački tjedan, samo neke moje cure su to shvatile da je bolje trčati za dečkima pa su se tu puno više trudile i oznojile, što se vidjelo na terenu. Ručak dobar, večera solidna, al’ žal ostaje za kulenom. Valjda će biti sljedeći put.”
Nakon Dubrave
“Svi koji znaju igrati poker, znaju da su tri kralja dosta jake karte, ali da su tri dame jače, nije baš moguće, a upravo se to dogodilo. Moram ipak priznati da su bile pomognute parom desetki. Probali su kraljevi iznenaditi domaću ekipu, ali nisu uspjeli u tome jer su moje cure cijeli tjedan vježbale šut i zborsko pjevanje pjesme Prljavog kazališta ‘Uzalud vam trud svirači’...”