Preostalo je za odigrati samo nekoliko utakmica u raznim ligama prije nego li će se zaključiti košarkaška 2023. godina. U njoj smo dobili nove svjetske prvake. Prvi se puta na tron reprezentativne košarke popela Njemačka, dok je prvi put - tako Amerikanci tepaju pobjedniku NBA lige - svjetski prvak postao Denver Nuggets. Nije prvi puta da je prvakom Europe postao Real Madrid, dok je Zadar vratio dominaciju u Hrvatskoj.
U 2023. se prvi se puta dogodilo još nešto. Nikada Hrvatska nije zaključila jednu kalendarsku godinu bez ijednog poraza, bilo u natjecateljskim, bilo u pokusnim mečevima. Time je reprezentacija koju vodi Josip Sesar stekla pravo sudjelovanja na olimpijskim kvalifikacijama i ponudila nakon niza godina posrtanja neku novu nadu.
Ovo je pregled košarkaške 2023. kroz sedam najupečatljivijih tema...
HRVATSKA
Tko nam može oduzeti nadu u još jedno čudo?
Dvije pobjede u drugom krugu pretkvalifikacija za Eurobasket u veljači, još četiri u pretkvalifikacijama tijekom ljeta, tri ljetna pokusa i pet trijumfa na olimpijskim pretkvalifikacijama u Istanbulu koncem kolovoza bilanca je hrvatske košarkaške reprezentacije u 2023. godini. Ukupno je Hrvatska 14 puta zaigrala u 2023. godini i pobijedila je u svih 14 nastupa. Otkako nastupa kao samostalna, Hrvatska nikada nije imala ovakav skor. I bez obzira na to što je većina pobijeđenih protivnika bila ispod razine naše vrste, rezultat iz 2023. godine, posebno dojam koji je ostavila Hrvatska na olimpijskim pretkvalifikacijama u Istanbulu, čak je i one koji su davno digli ruke od naše košarke natjerao na neku nadu.
Još tamo u veljači Aco Petrović je završavao svoj v. d. mandat na izborničkoj stolici i nakon dvije čiste pobjede nad Švicarskom i Austrijom bacio se - kao sportski direktor Saveza - u potragu za trajnijim rješenjem na izborničkoj stolici. Petrović je imao autonomiju u biranju izbornika i konačno je predložio dvojicu Upravnom odboru Hrvatskog košarkaškog saveza. Jedan je bio njegov dotadašnji pomoćnik i ondašnji trener Cibone, Josip Sesar, drugi izbornik Belgije i trener Oostendea, Dario Gjergja. HKS se odredio za Sesara, a Petrović se naljutio jer - iako je predložio dvojicu - on je ipak više preferirao Gjergju i očekivao je da se njega izabere. Zašto nije predložio samo Gjergju kad ga je već toliko želio, do danas je ostalo nepoznato. Kako bilo, Petrović je nakon toga odstupio sa svoje pozicije sportskog direktora, koju je nešto kasnije preuzeo Jasmin Repeša, dok je Sesar brzo začepio usta svim kritičarima svojeg izbora kreiravši sjajno reprezentativno ljeto.
Hrvatska je dominirala u svakoj utakmici koju je odigrala proteklo ljeto, neke izvedbe na turniru u Turskoj još sada djeluje pomalo nestvarno. Jer smo svi skupa zaboravili da i Hrvati mogu igrati ovaj sport i te kako dobro. Novi kapetan reprezentacije Dario Šarić uživio se u svoju ulogu, svoje prve asistente imao je Ivici Zupcu i Mariju Hezonji, dok je Jaleen Smith, prebačen na "comba", bio i više od osigurača naših ambicija. Dominacija u finalu protiv domaćina Turske lansirala je Hrvatsku na izlučne kvalifikacije za Igre.
Tu će biti teško izboriti Pariz, jer bismo u srpnju u Pireju trebali preskočiti Sloveniju i Luku Dončiću, Dominikanu i Karl-Anthonyja Townsa te domaćina Grčku i Giannisa Antetokounmpa. Međutim, uz najavu još jednog plesa Bojana Bogdanovića, sjajnih sezona koje za sada imaju Šarić, Zubac i Hezonja, s prizvukom svega što se odigralo 2023. godine, tko nam može oduzeti nadu?
NJEMAČKA
Schröder i društvo ‘probudili‘ i LeBrona Jamesa
Da bi Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Japanu, Indoneziji i Filipinima moglo biti i te kako neizvjesno, dalo se naslutiti već po objavama reprezentacija. Već dugo u FIBA natjecanjima profitiraju one selekcije koje izgledaju najviše poput momčadi, koje se na turniru vrlo rano krenu ponašati poput kluba. I sposobne su trajati dugo.
Baš je takva bila Njemačka, koju je Herbert Gordon doveo do povijesnog prvog zlata. Njemačka je imala Dennisa Schrödera u ulozi lidera, čovjeka koji je uoči samog okupljanja praktički potjerao iz reprezentacije Maxija Klebera, jer ovoga nije bilo na Eurobasketu 2022. Izvrijeđao je Schröder opravdanje Klebera koji je tvrdio da želi popraviti svoju igru s loptom, pa je zaobišao reprezentaciju, usput se Schröderu nije dopalo što bi sada netko s popisa od 2022. godine trebao otpasti jer se Kleber vraća. Kleber se zahvalio, a Nijemci su se oko te priče, pokazat će se kasnije, još više skupili. Preživjeli su ozljedu Franza Wagnera, imali su visoku liniju prepunu atleta i dovoljan broj rola u momčadi, poput one Andreasa Obsta, koje su bile u stanju presuditi određene utakmice.
Njemačka je dominirala i nastavila trend svojih dobrih partija koje su krenule s plasmanom na Igre u Tokiju 2021. godine, zatim broncom na Eurobasketu 2022. i sada zlatom na SP. Srbija je bila blizu, ali je zaustavljena u finalu, što je ipak veliki uspjeh jer je zaigrala bez Nikole Jokića i Vasilija Micića, ali i još nekih velikih zvijezda, no bio je tu Bogdan Bogdanović. Napokon se ukazala Kanada, nova velika sila, koja se okitila broncom, dok je SAD ostao bez medalje s reprezentacijom koja je bila bolja - barem na papiru - od nekih prethodnih, ali nije između sebe imala kemiju. Amerikanci su odmah najavili da će u Parizu na Igrama biti u reprezentaciji svi najbolji, LeBron James je već počeo najesen okretati brojeve telefona Stepha Curryja ili Kevina Duranta, čak je i Joel Embiid, iako se obećao Francuskoj, okrenuo ploču i igrat će za SAD na Igrama. Čeka nas velika fešta košarke u Parizu...
DENVER NUGGETS
Čudesni Somborac dobio konačnu nagradu
Godinama je Nikola Jokić radio čuda, godinama su se svi divili čaroliji diva iz Sombora, ali prvi je put Jokić odveo Denver do NBA trona u 2023. godini. Imao je uza sebe zdravog Jamala Murrayja, koliko god genijalan Jokić bio, nitko nikada bez velikog beka nije bio u stanju otići do kraja. Jokić je bio nedokučiv za sve svoje protivnike, njegova napadačka poezija košarke odvela je ovaj sport u jednu sasvim novu dimenziju, a kako je Jokić s godinama i s neupitnom igračkom inteligencijom popravljao svoju igru u obrani, postajao je sve bolji i bolji. Neupitni MVP, neupitni najbolji igrač svijeta, čudesni Somborac dobio je konačnu nagradu, osvojio je naslov i skinuo sa svojih leđa veliki uteg. Denver je redom izbacivao sve svoje protivnike sa Zapada, onda i u finalu sredio - gotovo lakoćom - Miami.
Hoće li Denver biti nova dinastija NBA lige drugo je pitanje. Liga je sve izjednačenija, ima tu momčadi koje bi u doigravanj - ako će tada svi igrači biti zdravi - mogli preuzeti naslov od Denvera. Međutim, Denver i Nikola Jokić sada imaju srce šampiona, imaju svijest da su u stanju osvajati. A kvaliteta ionako nije nikada bila upitna.
REAL MADRID
Lakoća igranja Mateovog stroja s Marijom Hezonjom
Nije čudo to što je Real Madrid, ionako najtrofejnija europska momčad svih vremena, ponovno postao prvak Europe, čudo 2023. godine dogodilo se u nevjerojatnoj činjenici u kojoj je jedna euroligaška serija, u četvrtfinalu, postala najbolja serija u košarci ove 2023. godine. Niti jedna play-off serija u NBA ligi se nije mogla mjeriti s dramaturgijom koju su ponudili okršaji Real Madrida i Partizana za put na Final Four Eurolige. Partizan je dobio dvije uvodne utakmice u Madridu, u drugoj je Sergio Llull inicirao opću tučnjavu na terenu, nakon koje su obje momčadi ostale bez nekih važnih igrača u nastavku serije. Ipak, Partizan je imao dvije meč-lopte i dvije utakmice u svojoj rasprodanoj Štark Areni. Baš uoči tih ogleda dogodio se onaj stravičan učenički pokolj u Beogradu i u teškom ugođaju, Real je uspio dobiti dvije utakmice u gostima i odvesti seriju ponovno na majstoricu u Madrid. I tu je Partizan imao šanse, ali je Real sve izdržao, plasirao se na Final Four, tu preko Barcelone i Olympiacosa stigao do novog naslova prvaka.
U pohodu Madriđana je značajnu, veliku ulogu imao Mario Hezonja, koji je stabilizirao svoju igru, koji je u toj završnici sezone dobio kontinuitet kojeg drži i dalje te je jedan od najboljih igrača, ne samo Reala, nego i u cijeloj Euroligi. Između dvije sezone Real se još ojačao povratkom Facunda Campazza, pa trenutačno izgleda kao nepobjedivi stroj. Uostalom, od početka sezone Real je izgubio, i to sasvim slučajno, samo dvije utakmice, jednu u ACB lige od Unicaje, jednu u Euroligi od Fenerbahčea. Sve ostalo bila je dominacija koja na trenutke, u izvedbi momčadi Chus Matea podsjeća na najbolje igre Dream Teama ili reprezentacije Jugoslavije uoči raspada države. Takva je to lakoća igranja...
ZADAR
Dominacija u hrvatskim okvirima i pogled prema Europi
Danijel Jusup je napravio revoluciju s momčadi Zadra, složio je sastav bez nominalnog playa i prave petice, složio je i igru koja neće biti konačni košarkaški odabir stilskih perfekcionista, ali ona pragmatično daje rezultate. Kao što pokrete Luke Božića neće skidati niti jedan klinac zaluđen košarkom, ali njegovi brojevi su nešto što nikada nije bilo viđeno u ABA ligi, recimo. Zadar je tako stigao prošle sezone od kandidata za ispadanje do doigravanja u ABA ligi. Premda nije osvojio Krešin kup, bio je dominantan u doigravanju za naslov hrvatskog prvaka, dok se Luka Božić vrti cijelo vrijeme oko triple-doublea.
Zadar je opet postao važan dio života svojeg grada, opet je postao mjesto o kojemu se priča, pa se u toj košarkaškoj metropoli, puno većoj nego bi to sugerirao suhoparni broj stanovnika, nešto zbiva. Zadar je i u novu sezonu krenuo jako. I dalje vreba doigravanje ABA lige, sada je sposoban srediti i Partizan, opet je najbolji u Hrvatskoj. Sada je i najskuplja naša momčad, jer uspio je Zadar parirati nekim euroligaškim ponudama za Luku Božića. I sve to skupa izgleda kao nova potvrda domaće dominacije, možda i neki regionalni iskorak. Iako, u tim okvirima, u ladicama koje postoje u ABA ligi, pitanje je vidi li itko Zadar osim Zadra bilo gdje drugdje nego u borbi između petog i osmog mjesta.
Zadar je dobio još jednu potvrdu kako će Grad stajati iza njega, odobrena je nova tranša kredita s kojim je financiranje kluba osigurano u srednjoročnom razdoblju i sada je pravo pitanje što je sljedeći korak. Nekako se potiho spominje povratak u Europu, gleda se prema Eurokupu, to bi svakako bio neki pozitivan iskorak.
CIBONA
Osvojeni Kup, ali i novi korak prema stečaju
U 2023. godini nad Cibonom je otvoren stečajni postupak. Još tamo u proljeće 2022. gotovo ista grupacija ljudi koja i danas nastoji izvući klub iz gliba, teatralno je najavljivala povratak u Euroligu i proračune od pet do deset milijuna eura. Naravno, bio je to pucanj u prazno.
U ovoj 2023. godini je Cibona osvojila Kup Krešimir Ćosić i kad je imala pretpostavke za napasti i naslov, kad je uostalom u Zagrebu skinula euroligaša Crvenu zvezdu, obustavljena su sva plaćanja prema igračima, neki od njih su počeli odlaziti iz kluba i Cibona u takvom stanju više nije mogla niti do finalnih utakmica za naslov prvaka. Usput, ne vjerujući obećanjima, iz kluba je na ljeto otišao i trener Josip Sesar koji se, uz klupu reprezentacije, skrasio u rastućoj snazi zagrebačke i hrvatske košarke, Dinamu. I to je bio upozoravajući rasplet za Cibonu. Ona se nekako, uz pomoć jedne agencije, sklopila ovo ljeto, a kako je parket uvijek pod Tornjem bolji od ureda, tako je i Cibona, iako neplaćena, iako u teškim uvjetima, još uvijek na igračkom broju.
Neizvjesnost nije izdržao niti Jakša Vulić, Sesarov nasljednik, pa je sada trener 31-godišnji Dino Repeša. I opet je tu neka nada da bi od Nove godine klub i službeno trebao odblokirati račun na FINA-i, shodno tome platiti nešto igračima, ali i steći pravo za preoblikovanje u sportsko dioničko društvo, što je cilj Uprave. Repeša se nada i da ćese pri tome platiti negdje pola eura dugova bivšim igračima i trenerima, zbog čega Cibona u domaćem prvenstvu i kupu ne može igrati sa svim igračima, nego samo s onima koji su tu bili i lanjske sezone. Što će od svega biti i dalje je neizvjesno. Osim što je vrlo jasno da je Cibona vrlo žilava. Kako na terenu, tako i u svijesti Zagrepčana. A to je - ako ništa drugo - dovoljan okvir za neku nadu. Uz opasku na kraju da nikako nije nevažno, ako i dođe do preoblikovanja, s kakvim će idejama novi vlasnik ili vlasnici ući u klub. A klub je investitorima već prepustio korištenje imena kluba...
SPLIT
Zaokružena dva desetljeća bez trofeja na Gripama
Ove 2023. godine proteklo je dvadeset godina otkako je Split, s onom čarobnom momčadi koju je vodio Pero Skansi, dok su na terenu bili Dino Rađa, Jure Zdovc, Josip Sesar i Andrija Žižić, posljednji puta bio prvak Hrvatske. U veljači će se napuniti i okruglih dvadeset godina od posljednjeg trofeja nekadašnjeg trostrukog prvaka Europe, osvojenog Kupa u Zadru prodorom tada još uvijek tinejdžera Roka Ukića.
Split nasušno treba trofej i sve je na Gripama usmjerno prema tom cilju i svi se nadaju da bi 2024. trebala biti ta godina. U 2023. godini su ostali bez završnice Kupa porazom od Cibone u osmini finala, u Prvenstvu su stigli do finala doigravanja, gdje Žuti nisu imali šanse protiv Zadra i Luke Božića.
Što bi mogla donijeti ova sezona? Na ljeto je na Gripe stigao posljednji Hrvat koji je na trenerskoj klupi osvojio ABA ligu, Slaven Rimac. Nisu pogođena startna inozemna pojačanja, pa su vraćeni u momčad lanjski asovi Shannon Shorter i Lewis Sullivan. I složena je solidna momčad, za hrvatske prilike jako dobra. Najveća je, pak, prednost Splita u odnosu na domaću konkurenciju činjenica da je Split riješio sve svoje dugove, da već dugo troši ono što ima i da će kao takav, samo rasti. Jer, glavni konkurenti, Zadar i Cibona, daleko su od rješavanja dužničkog ropstva u kojemu se godinama koprcao i Split. Takav Split mogao bi postati nositelj kvalitete u nas, ali za tako što trebat će početi osvajati. Stoga je prva polovica 2024. godine za Žute ključna. Ona u kojoj se nakon dva desetljeća očekuje povratak na tron, ponovno osvajanje trofeja. Nekadašnjeg trostrukog prvaka Europe.