U subotu se igralo četvrtfinale juniorskog prvenstva Hrvatske, a Cibona je dočekala Zadar. Zadar se poigravao s Ciboninim nadama, na koncu je slavio s laganih dvadeset poena prednosti, a kolika je bila inferiornost Ciboninih klinaca najbolje će oslikati podatak kako je Zadar u jednom trenutku usred Zagreba vodio i veliki 31 poen viška.
U kakofoniji nesklada koji vlada pod Tornjem vjerojatno ste slušali o mantri kako Cibona ima mladu i talentiranu momčad, hrpu velikih talenata, iako to, na kraju dana, naravno, nije bilo točno. Uvijek se tu radilo samo o dvojici velikih talenata, o Roku Prkačinu i Lovri Gnjidiću. Sve ostalo je prosjek od kojega će netko uspjeti biti klupski igrač, no daleko od toga da može nositi velike ambicije od kakvih ovaj klub, barem deklarativno, nikada nije odustao. Doduše, čujem da ima štošta toga u generaciji igrača 2005. godine i mlađih, ali to su još klinci...
Dva najbitnija odlaze
Roko Prkačin uskoro će put SAD-a, tamo će pohoditi kampove uoči NBA drafta i ukoliko se nešto nepredviđeno ne dogodi mladi će kapetan biti izabran u prvom krugu drafta i njega tu više neće biti, a za takav ishod pod Tornjem, zapravo, pale svijeće na Kamenitim vratima, jer bi NBA odšteta za Prkačina bila jedini prihod na koji trenutačno mogu sto posto računati.
S druge strane, Lovro Gnjidić još nije formalno potpisao ugovor s Mornarom iz Bara, ali svi dostupni podaci govore kako se taj posao dogovora, a neki će se zakleti da je neka lova za Gnjidića već isplaćena od strane Mornara. Tu su još Drežnjak, Nakić i Radovčić, no njih više ne treba tretirati talentima, oni su već formirani igrači, iako s prostorom za napredak.
Sezona je zaključena blamažom od Splita, a to je samo bio čavao u lijes ideje po kojoj klub funkcionira otkako se o njemu brine grupacija ljudi bliska bivšem gradonačelniku Milanu Bandiću, grupacija ljudi koja je 2010. preuzela Cibonu, tvrdeći kako ju je došla spasiti.
Sada, da ne otvaramo stare teme, samo treba podsjetiti kako je do 2005. godine VIP bio generalni sponzor Cibone, a kad klub nije pristao predati Gradu igralište na Tuškancu, kako bi se tamo izgradila garaža, prekinuti su svi dotoci novca od Grada prema klubu. I VIP je kao generalni sponzor preseljen na gradskog mezimca Snježnu kraljicu, dok je Cibona postala siromah.
Te 2010. godine kad je svita Milana Bandića preuzela Cibonu - koja je u svom vlasništvu imala nekretnina kao niti jedan drugi klub u Hrvata, a danas više nema niti jednu u svom vlasništvu - Cibona je bila stabilan euroligaš, bila je u vrhu regionalne košarke i nedodirljivi favorit za sve trofeje u Hrvata.
Danas, 11 godine kasnije, ta je politička opcija pometena na izborima, a klub je daleko od svih europskih natjecanja, kamoli od Eurolige, na dnu je regionalne lige i nije u stanju ući u niti jedno domaće finale. Kad odu Prkačin i Gnjidić, dakle, neće tu biti niti naročito darovite mladosti.
Pobjednici izbora, barem što se tiče gradske skupštine, drugi krug za gradonačelnika još uvijek traje, ne dvoje o tome kako je oko Cibone dosta toga mutno. Iz kluba tvrde da posluju po zakonu, no plaćaju li predstečajnu naknadu na vrijeme?
Skupština s 5 članova
Nakon 11 godina i ulaska Bandićevih ljudi u klub, sva je prilika kako dolazi vrijeme kad će neki novi ljudi u klub. Uostalom, Cibonina skupština, a to je jedino upravljačko tijelo kluba, sastoji se od pet članova, svih pet bliskih stranci bivšeg gradonačelnika, s time da je jedan od njih Marin Rozić, koji je ujedno i sportski direktor kluba, pa nije jasno, kako on kao član Skupštine odlučuje i o tome koliko dobro radi kao sportski direktor.
Štogod se dogodilo u sljedećim mjesecima oko Cibone bit će, od trenutka kad preuzme vlast, odgovornost i nove gradske uprave. Kao i tko će biti nositelj košakaške kvalitete u gradu. Ako se situacija pod Tornjem ne riješi, sva je prilika da će nositelj kvalitete ovog sporta u Zagrebu biti razvojna momčad ljubljanske Olimpije, Cedevita Junior, novi član elitnog društva naše košarke.
A to bi bilo poniženje za Zagrepčane.