O krvavom ratu iz kojeg je rođena njihova država uglavnom znaju kroz priče svojih roditelja i starijih rođaka. I dobro da je tako. Dobro je da su imali puno više sreće nego brojni njihovi vršnjaci koji nisu uspjeli pobjeći od boli i patnje, neki i od smrti. No, daleko od toga da su ostali imuni na patnje koje su proživjeli njihovi sunarodnjaci, roditelji i rodbina, pa danas s ponosom ističu svoje južnosudansko podrijetlo i s još većim ponosom brane boje svoje zemlje.
Nepunih mjesec dana nakon što su sa svojom reprezentacijom prvi put u povijesti igrali Afrobasket, kapetan reprezentacije Južnog Sudana, krilni igrač Kuany Ngor Kuany (27) i njegov šest godina mlađi prijatelj i sunarodnjak, playmaker Anyiarbany Jackson Makoi "sletjeli" su u Osijek. Postali su prvi južnosudanski košarkaši u Hrvatskoj nakon što su potpisali profesionalne ugovore s KK Vrijednosnice Osijek, najugodnijeg iznenađenja uvodna dva kola HT Premijer lige u kojima su 'brokeri' upisali dvije, pomalo iznenađujuće, pobjede s obzirom na činjenicu da je riječ o možda i najmlađoj momčadi lige, koja se skupljala u hodu. Makoi je u ta dva susreta i pobjedama nad Sonik Puntamikom te Zabokom bio među najistaknutijim pojedincima, dok je Kuany čekao da prođe proces registracije kako bi dao svoj doprinos novom klubu. Iza ove dvojice mladića zanimljiv je životni i sportski put. Bili su djeca migranti, a danas su uspješni, mladi, obrazovani ljudi i sportaši.
Priznanje 2011.
Južni Sudan najmlađa je država svijeta koja je svoje međunarodno priznanje doživjela 2011. godine, šest godina nakon završetka drugog građanskog rata koji je trajao pune 22 godine, tijekom kojeg su 64 ujedinjena južnosudanska plemena tražila neovisnost od Sudana u kojem su bili u podređenom položaju. Inače, identičan rat vodio se i od 1955. do 1972. godine, ali bezuspješno po nastojanja ljudi iz južnog dijela zemlje. Ipak, drugi rat okončan je mirovnim sporazumom koji je Južnom Sudanu dao veliku samoupravu te pravo da na referendumu 2011. odluče žele li steći potpunu neovisnost, što se u konačnici i dogodilo. U vrijeme dok su veliki ratovali, Anyiarbany i Kuany su svaki sa svojom obitelji bili na različitim krajevima zemlje. Štoviše, Anyiarbany nije ni rođen na području tadašnjeg Sudana, nego u Egiptu.
- Rat je moje roditelje odveo u Egipat, gdje sam i ja rođen 2000. godine, vrlo brzo nakon toga roditelji su u potrazi za boljim životom za sve nas otišli u Australiju, gdje sam praktički odrastao - priča nam Makoi, kojemu će mama i tata po dolasku u Melbourne dodati i englesko ime Jackson, kako ga i danas najčešće zovu prijatelji i suigrači.
- S obzirom na to da se moje rođeno ime teško izgovara, mama i tata su iz praktičnih razloga odlučili dodati mi i englesko ime zbog boljeg razumijevanja u novoj sredini, no ostalo mi je i moje južnosudansko ime na koje sam posebno ponosan, jer se tako zvao i moj djed, koji je inače bio važna osoba u našem selu u Južnom Sudanu. On se zvao Anyiar, a meni su roditelji dodali još i bany što na jeziku našeg plemena znači mlađi ili junior - objasnio nam je simpatični Makoi porijeklo svojega imena.
Slična je priča i njegova šest godina starijeg prijatelja Kuanyja, s tom razlikom što njegova obitelj nije bila u Egiptu nego su spas od rata i ubijanja pronašli u izbjegličkom kampu na granici tadašnjeg Sudana, a danas Južnog Sudana i Kenije, gdje je Kuany živio prvih 4-5 godina svoga života.
- To, naravno, nisu bili životni uvjeti kakve su moji roditelji htjeli za sve nas, pa su aplicirali za vize za odlazak u SAD, Kanadu, Australiju, UK... Bilo gdje. Tako se i otvorila opcija za preseljenje u Australiju, koja je postala naša nova domovina - kazao nam je Kuany, koji je ima dobio po svom pradjedu, a u doslovnom prijevodu Kuany bi značilo kao 'podići nešto'. Njemu su u Australiji i danas majka te četiri sestre i dva brata, svi mlađi od njega. Makoiju su, pak, u Australiji mama, sestra i dva brata, dok mu je otac u Južnom Sudanu. O Australiji obojica govore kao svojoj drugoj domovini uz koju su i emotivno vezani.
Počeli novi život
- Uvijek ćemo im biti zahvalni za dobročinstvo i gostoljubivost s kojom su nas primili i kako su nas prihvatili. Riječ je o iznimno prijateljski nastrojenim ljudima i narodu u kojem sam stekao puno prijatelja, otvoreno su društvo tako da nam je tranzicija bila znatno olakšana. Također, bavljenje sportom mi je puno pomoglo da se adaptiram, imali smo mogućnost obrazovanja, završetka dobrih škola i to je neprocjenjivo - istaknuo je Kuany, a slično zbori i Makoi, koji ističe kako "nije bilo lako u početku se prilagoditi drugom načinu života."
- Ali, to ionako nije lako kada dođeš u drugi kraj svijeta i drugu kulturu i trebaš početi novi život. No, tamo su jako dobri ljudi koji su nas odlično prihvatili i omogućili nam bolji život.
Zanimljivo je da su obojica završili u Melbourneu, gdje su se i počeli u djetinjstvu baviti košarkom. Kuany se nakon završetka St. Kevin’s Collegea preselio na Havaje, gdje je studirao i igrao na Chaminade University Honolulu, pri čemu je sve četiri godine odabran u najbolji tim konferencije. Nakon što je 2017. godine diplomirao računovodstvo vratio se u Australiju i potpisao prvi profesionalni ugovor s Cairns Taipainsom u NBL Australia, potom odlazi u Cairns Marlins u QBL, zatim u Ballarat Miners u NBL1, dok je sezonu 2019./20. igrao za Sydney Kingse s Andrewom Bogutom, slavnim australskim košarkašem hrvatskog porijekla koji je ušao u povijest kao prvi Australac koji je izabran kao prvi pick NBA drafta i koji je 2015. godine s Golden State Warriorsima osvojio NBA naslov.
- Uf, to je za mene bilo posebno iskustvo i zadovoljstvo, jer svi znamo što Bogut znači za australsku, pa i svjetsku košarku. Mladom igraču poput mene to je bilo iznimno dragocjeno iskustvo, a dodatno mi je bilo drago jer smo obojica iz Melbournea. Upoznao sam vrhunskog profesionalca, kako se ponaša na terenu i izvan njega, mogao sam iz prve ruke vidjeti i naučiti puno toga. Bilo je to fantastično vrijeme za mene i moju karijeru - s neskrivenim oduševljenjem podijelilo je novo krilo Vrijednosnica Osijek svoja iskustva s košarkaškim velikanom Bogutom, a još je veće oduševljenje kod njega izazvala informacija koju smo podijelili s njim i otkrili mu da je Osijek rodni grad Bogutova oca Miše, što znači da je i Andrew podrijetlom iz Osijeka.
- Wow! No way! Moram Andrewu poslati poruku! Wow! - iznenađeno i oduševljeno reagirao je Kuany na ovu njemu do tada potpuno nepoznatu informaciju.
Kuany je, inače, u prošloj sezoni igrao za Sandringham Sabres u NBL 1 ligi, a Vrijednosnice Osijek su mu prvi klub izvan Australije, odnosno Amerike. Kao, uostalom i Makoiju, koji je u SAD-u bio na Junior Lee Collegeu te prošle sezone na Daytona State Collegeu.
- Zaključio sam da je vrijeme za profesionalnu karijeru, došla je ponuda iz Osijeka i premda nikada do tada nisam čuo za ovaj grad i klub, prepoznao sam pravu priliku za svoj profesionalni start. Prema onome što sam dosad doživio, nisam pogriješio. Vidio sam da je liga vrlo kompetitivna s dobrim momčadima i igračima, što mi se jako sviđa, posebno jer sam tek izašao sa sveučilišta. Sviđa mi se i naša momčad, jer je dosta mlada i talentirana, pa igramo dosta agresivno i s puno energije, a i unutar momčadi vlada natjecateljski duh. Mislim da će to i meni koristiti i da ću ovdje puno napredovati i biti bolji iz dana u dan - kazao je playmaker 'brokera', dok je Kuany već iskusio profesionalni kruh, ali ne u Europi.
- Nakon četiri australske godine htio sam novi izazov, a to je upravo europska košarka, jer smatram da se ovdje mogu dodatno razviti i napredovati. Najstariji sam u momčadi i samim time želim pomoći svojim primjerom i iskustvima, prenijeti na mlađe igrače ono što smatram da im može koristiti i što nam može pomoći kao momčadi. No, istovremeno došao sam ovdje po nova znanja i iskustva, sviđa mi se sustav igre koji prakticiramo i način na koji igramo, tako da sam se brzo uklopio. Osim toga, otvorenih sam pogleda i svjetonazora, znam da i sam mogu još puno toga naučiti i spreman sam na to. S obzirom na to da sam najstariji, ne znači da sam najpametniji i da sve znam, nego sam spreman prilagoditi se momčadi i ako treba biti njezin lider i preuzeti uloge koje mi se dodijele - naglasio je Kuany, koji se u australskoj ligi već susretao s igračima iz Hrvatske, odnosno nama susjednih zemalja, pa mu je poznat i mentalitet. Makoi to iskustvo nije imao, ali iz onoga što je vidio u ova tri tjedna otkako je stigao shvatio je da iz košarke koja se ovdje igra može puno naučiti. Obojica, pak, s neskrivenim ponosom govore o igrama za reprezentaciju. Krajem kolovoza bili su dio povijesnog uspjeha Južnog Sudana i njihova prvog nastupa na Afrobasketu odigranom u Ruandi, gdje su stigli do četvrtfinala u kojem ih je zaustavio Tunis. No, taj poraz nije ih učinio nesretnima.
Afrobasket
- Nikako. Za nas je veliki uspjeh što smo se plasirali na Afrobasket, a to što smo došli do četvrtfinala prava je senzacija. Čast i privilegij mi je igrati za svoju državu, pogotovo s obzirom na to što sve naši preci prošli i koliko su se borili da bi naša država postala neovisna. Svatko je u tim vremenima davao doprinos na svoj način, u onome u čemu je bio najbolji, a na nama mladim generacijama sada je da damo svoj doprinos zemlji kroz ono u čemu smo mi najbolji, pa tako i mi to činimo kroz košarku i igranje za nacionalnu vrstu. To nas čini sretnima, ali i naše sunarodnjake koji nas pozorno prate, gdje god da žive i sretni su kada pobjeđujemo. Sport nas još više ujedinjuje - rekao je kapetan južnosudanske reprezentacije, s kojim se složio i Makoi.
Slušali priče
- Meni to osobno i dodatno puno znači i velika mi je čast zbog činjenice da nikada nisam živio u Južnom Sudanu i sretan sam što danas mogu predstavljati zemlju o kojoj sam slušao priče od svojih roditelja, stričeva i ostale rodbine, o tome kroz kakav su životni put prošli - dodao je mladi playmaker Južnog Sudana i prvoligaša iz Osijeka, grada kojeg dvojac iz Afrike tek upoznaje.
- Ono što smo do sada uspjeli vidjeti, a to nije baš previše, jer jako puno treniramo - nasmijao se Makoi pogledavajući u trenera Marka Mandića - je da smo došli u stvarno lijep grad, istina potpuno drugačiji od svih u kojima sam dosad živio, ali upravo zato ima neki svoj poseban šarm i ljepotu - istaknuo je mlađi dio južnosudanskog tandema iz Osijeka, a u istom je tonu nastavio i stariji.
- U nedjelju smo, iznenađujuće, imali slobodan dan - također je znakovito kroz smijeh gledajući u trenera započeo Kuany - pa smo prošetali po Tvrđi. Stari grad mi se jako svidio, onda smo otišli do centra gdje je konkatedrala, pa smo šetali uz Dravu, prešli most i vidjeli puno toga lijepoga. Također, jako mi se svidjela jedna pekara, gdje sam probao nekoliko sjajnih pita različitih okusa, ali ubuduće ću morati paziti kada izlazim, jer postoji opasnost da se udebljam - kroz zarazni smijeh ispričao je Kuany svoja prva iskustva s Osijekom, na što mu je trener Mandić kazao da pravu slavonsku hranu i delikatese tek trebaju iskusiti.
- Organizirat ćemo jedan team building, pa ćete probati čobanac, fiš, kulen... - poručio im je trener, a dečki su se na to sa zadovoljstvom nasmijali kazavši da jedva čekaju okusiti i taj dio kraja u koji su stigli i koji ih je na prvu osvojio.
I trener je zadovoljan s onime što njih dvojica donose novoj osječkoj momčadi, koja je u odnosu na prošlu sezonu značajno promijenila i pomladila krvnu sliku.
- S njima smo dobili kvalitetu na vanjskim pozicijama i širinu igračkog kadra. Riječ je o mladim, potentnim, atletičnim igračima spremnim za rad koji nam mogu puno doprinijeti u ovoj sezoni - objasnio je Mandić, kojega smo upitali je li iznenađen tako sjajnim ulaskom u sezonu.
- Ne mogu reći ni da sam iznenađen, ni da nisam. Obje utakmice smo išli s namjerom da pobijedimo, ali stvar je u tome da još ni mi ne znamo gdje smo, pa to ne znaju ni naši protivnici. Makoi je došao 10 dana prije prvog kola, ova dvojica između 1. i 2. kola, tako da je super što smo sezonu otvorili s pobjedama. No, sezona je duga, pred nama su najmanje 43 službene utakmice u prvenstvu Hrvatske i ABA 2 ligi plus možda play off te Kup Krešimira Ćosića. Bit će uspona i padova, radimo najbolje što možemo, upoznajemo se međusobno, oni se navikavaju jedni na druge, tu je i prilagodba na trenažni proces, većinom su to mladi dečki koje trebamo razviti da iskoriste svoje potencijale, a hvala Bogu za sada uz taj način rada imamo i rezultat - istaknuo je trener osječkih košarkaša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....