U maloj dvorani na Gripama, košarkaškom hramu splitskih "žutih" bila je velika žalost, sjeta, ali i ponos na komemoraciji velikanu sporta i uopće života Damiru Šolmanu, koji je preminuo u 75. godini. Stotinjak njemu najbližih u početku u savršenoj, doslovno grobnoj tišini saslušali su zahvale Šolmanu, a na kraju je odjeknuo pljesak, čak dostojanstven standing ovation. Klapa ga je ispratila s njemu omiljenim pjesmama…Sjećanja su navirala…
Najprije u izlaganjima u službenom dijelu komemoracije…
Antonio Kuzmanić, dogradonačelnik Splita: Šolman je bio košarkaški as, ali i igrač, čovjek čije viteštvo i poštenje teško će netko nadmašiti.
Željko Jerkov: Svima znamo legendarnu petorku našeg kluba, prvaka države iz 1971. A ja ću kazati da je u njoj Damir bio ključni čovjek, bitni element mnogih pobjeda. A najvažniji koš ne samo u njegovoj karijeri, nego i za klub zabio je u majstorici protiv Bosne u Beogradu, za pobjedu i titulu prvaka, šut u posljednjoj sekundi. Doslovno.
Ivo Daneu, kapetan reprezentacije Jugoslavije sa svjetskog prvenstva u Ljubljani: Tužni dani se nižu, mogu kazati jedino da tamo gore sad imamo sjajnu petorku: Rajković, Čermak, Čosić, Skansi i sada Šolman, gore je i trener Ranko Žeravica i njegov pomoćnik Milan Tošić. Mene je radovala spoznaja da smo se kao igrači nadigravali, nadjačavali, bilo je tu i tamo laktanja, ali poslije svega smo bili iskreni prijatelji. Šolman je u svakom pogledu bio veliki čovjek.
Josip Vranković, tajnik HKS-a: Šolman je Splićanin iz Zagreba, legenda našeg kluba i grada, mogu kazati svjetske košarke. Barba Damir je pomogao, podržavao nas mlade, ništa drugo ne preostaje nego mu zahvaliti.
Nenad Žaja, direktor Splita: Njegov talent, znanje, žela za uspjehom na krajnje korektan način osvojila je mnoge. Šolman je primjer mladima, pravi model sportaša.
Mladen Tudor, Šolmanov suigrač iz 1977.: Mi smo se godine ostvarili prvu tricu podviga: prvaci, osvajači kupa Jugoslavije i europskog Radivoja Koraća. Eto taj koš Šolmanov u majstorici donio nam je toliko radosti, a ja sam mu, po dogovoru, dodao loptu za šut, ali jedino Damir je bio u stanju, pod pritiskom, na nevjerojatan način pogoditi koš. Nažalost, dopala me dužnost i čast da mu na posljednjem oproštaju otpjevam onu njemu dragu "Samo ljubav ostaje".
Zoran Grašo, 60 godina prijateljstva: Od juniorske reprezentacije Jugoslavije, znači od 1964. do danas, vjerujete mi, u mojem životu nisam imao prilike susresti, bolje čovjeka od Damira.
Boro Primorac, šef akademija Hajduka: Šolman je bio dio mojeg života, kad govorim mlađima o uzorima onda se sjetim i Damira, pravi model sportaša.
Dražen Tvrdić: A što mogu kazati, cijelu karijeru smo dijelili sobu, bili smo i pašanogi, zauvijek smo bili obitelj.
Rato Tvrdić: Otišao je Pere Skansi, sada Damir, osjećam to kao da mi fali dio tijela, u stvari srca. Ostaju ipak uspomene, to kako smo rešetali koševe i naš klub doveli do velikih podviga.
Srđan Dožai, košarkaški sudac: Damir me zvao "mali moj", u danima kad sam počinjao suditi, on mi je pomagao, savjetovao, upozoravao me. Ako sam postao pravi sudac to je uvelike Šolmanova zasluga.
Josip Bilić, nekadašnji direktor kluba: Ne mogu nego žaliti, tugovati, plakati, bili smo prijatelji, suradnici.