U 75 godina izlaženja Sportskih novosti košarka jest i uvijek je bila nezaobilazna tema, a košarkaški su uspjesi nebrojeno puta punili stupce i naslovnice.
Košarkaški sport na naše prostore dolazi 20-ih godina prošlog stoljeća, a završetkom Drugog svjetskog rata, što se podudara i s početkom izlaženja Sportskih novosti, postaje masovan sport s impresivnom podrškom publike. Hrvatski košarkaški klubovi: Cibona (bivša Lokomotiva) iz Zagreba, Split (Jugoplastika, POP 84, Slobodna Dalmacija i Croatia osiguranje), zatim Zadar i Šibenka u muškoj kategoriji te Montmontaža (Monting, Trešnjevka) iz Zagreba i Elemes iz Šibenika u ženskoj konkurenciji redovito su se nalazili pri vrhu tablica prvenstava bivše države.
Hrvatski su klubovi posebno cijenjeni i na europskoj razini. Cibona je bila klupski prvak Europe 1985. i 1986. te pobjednik Kupa kupova Europe 1982. i 1987. godine. Europski Kup Radivoja Koraća osvajali su Lokomotiva (1972.) i Split (1976. i 1977.). Splitu je uspio i nevjerojatan three-peat – naslov prvaka Europe ponio je zaredom 1989., 1990. i 1991., što kasnije nije pošlo za rukom ni jednom europskom klubu.
Pojedinačno, hrvatski su košarkaši davali veliki doprinos osvajanju najviših odličja reprezentacije Jugoslavije. Sve od srebra na Europskom prvenstvu 1961., preko zlatne olimpijske medalje u Moskvi 1980. do europskog zlata u Rimu 1991. i nebrojenih europskih i svjetskih medalja u međuvremenu, kroz reprezentaciju su prodefilirale veličine hrvatske košarke na čiji spomen zastanu i oni koji nisu posebni košarkaški zaljubljenici.
Za sjajna su se odličja borile i izborile legende kao što su Giuseppe (Pino) Giergia, tek drugi Europljanin u Košarkaškoj kući slavnih Krešimir Ćosić, Petar Skansi, Rato Tvrdić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Željko Jerkov, Andro Knego, Mihovil Nakić i mnogi drugi. Zlatnih 80-ih u reprezentaciju ulaze nikad prežaljeni košarkaški virtuoz Dražen Petrović, Aleksandar Aco Petrović, današnji predsjednik HKS-a Stojko Vranković, Zoran Čutura, Danko Cvjetićanin, Franjo Arapović…
Nezaboravna Barcelona
Za broncu na Europskom prvenstvu 1987. uključili su se i tadašnje mlade nade Toni Kukoč i Dino Rađa, a zlatom sa Svjetskog prvenstva 1990. okitio se i Velimir Perasović. A mnoge od tih reprezentativnih medalja zaslužili su i vrsni hrvatski stratezi: Mirko Novosel i Krešimir Ćosić koji je dres zamijenio pozicijom na klupi.
Najveći košarkaški reprezentativni uspjeh mlade hrvatske države zasigurno je srebro s Olimpijskih igara u Barceloni 1992., zasluženo nakon (sada već) povijesne utakmice protiv onog pravog, snažnog, originalnog američkog Dream Teama predvođenog Michaelom Jordanom. Naravno, srebro je već bilo u džepu, ali srčanost naših košarkaša nije se time umanjila – zauvijek će ostati zapisano da je Hrvatska u utakmici s nedodirljivim Amerikancima u 11. minuti vodila s 25:23. Jest da je utakmica završila sa 117:85 za drugu stranu, no povijesni trenutak i ponos ostaju zauvijek. Stigle su zatim još tri bronce, jedna sa Svjetskog i dvije s Europskih prvenstava, no olimpijska medalja s Ljetnih olimpijskih igara na kojima je ratom razorena Hrvatska prvi put sudjelovala nosi enormnu težinu.
Hrvatska, geografski i stanovništvom mala zemlja, može se podičiti s čak četiri stanovnika košarkaške Kuće slavnih u Springfieldu. Nakon Kreše Ćosića koji je u Hall of Fame uvršten posthumno 1996. godine, Dražena Petrovića (2002.) te Mirka Novosela (2007.), 2018. godine ta je čast pripala i Dinu Rađi, danas predsjedniku Stručnog savjeta HKS-a. U Kući slavnih nedostaje još nekoliko zaslužnih imena, prije svega Toni Kukoč koji je nominiran već nekoliko puta i koji će vjerojatno biti peti član hrvatske košarkaške elite u Kući slavnih.
Ono prema čemu sada valja uperiti pogled jesu Olimpijske igre u Tokiju, koje, doduše, još treba izboriti na kvalifikacijskom turniru u Hrvatskoj. No, reprezentacija predvođena Bojanom Bogdanovićem, standardnim u prvoj petorci Utah Jazza u kombinaciji s ostalim izvanserijskim talentima kojima Hrvatska neupitno obiluje, kako u NBA, tako i u europskim ligama, pa i kod kuće, sigurno ima što za reći.
Uz vjetar u leđa domaćih navijača na kvalifikacijskom turniru, košarkaška 2021. godina iz trenutačne perspektive izgleda sasvim dobro.