Košarkaški svijet se oprašta od velikana Petra Skansija koji je preminuo u 78. godini života. Stojko Vranković, predsjednik HKS-a i nekadašnji igrač po paskom Pere Skansija izvijestio je kako će Savez zajedno sa Splitom organizirati u četvrtak komemoraciju proslavljenom igraču, treneru i izborniku.
"Mogu samo i ovim putem izraziti iskrenu sućut obitelji u svoje ime, ali i u ime Saveza. Peru znam dugo godina, još iz vremena kad nije izbornik. Veliki igrač, veliki trener koji ostvario, za sada, najveći uspjeh s hrvatskom reprezentacijom. Na žalost, bolest je bila jača. Bio je karakteran, povezao je svoje igračko iskustvo na trenerski posao u tada najjačoj ligi u Europi, kakva je bila talijanska. I radio je sjajne rezultate."
I Nikša Prkačin je jedan od onih košarkaša koji puno toga duguju Petru Skansiju.
"Pero Skansi pozvao me na pripreme za Eurobasket 1997., kad sam igrao u Splitu, a tek sam utakmicu protiv Partizana odigrao dobro. Bio sam talentirani klinac koji ne igra puno. Bio sam na širom popisu te pomlađene reprezentacije, valjda samo kako bi se zadovoljila kvota, da tu bude i netko iz Splita. Realno, bio sam preodređen da me se pošalje kući i toga sam bio svjestan. Međutim, na tim sam pripremama dao 300 posto od sebe, jer mi je bilo jako važno da dokažem da mogu, kao što sam to pokušavao dokazati i u klubu. No, za razliku od kluba, Pero je, iz mojeg kuta, bio pošten, i od nekoga tko je trebao nakon deset dana biti poslan kući, ostao sam u toj reprezentaciji do kraja, čak bio i u petorci. Neka zvučnija ili talentiranija imena od mene tada je prekrižio i ja mu tu nikada nisam zaboravio. Smatram ga kao jednog od ključnih ljudi koji me gurnuo u orbitu ozbiljne košarke, jer kad sam se vratio u klub, promijenio se i moj status, pa sam od desetog igrača u momčadi postao nositelj..."
Aco Petrović bio je pomoćnik Pere Skasnija na Igrama u Barceloni, ali ga se sjeća i kao igrača.
"Bio drugačiji profil centara u odnosu na one koji su u to vrijeme postojali. Bio je svestran, mogao je napadati licem prema košu, pivotirati, mogao u punom sprintu istrčavati kontre, a koliko se dobro u svemu tome snalazio dovoljno će reći podatak kako je bio najbolji igrač SP-a 1970. u okruženju onakvih igrača. Njegov trenerski rukopis, a tome mogu posvjedočiti kao njegov pomoćnik u Barceloni, imao je dvije glavne odrednice. S najboljim igračima bio je u nekim psihološkim igrama, s kojima je kod njih uspio isprovocirati najbolje reakcije, a s druge strane kad je vodio utakmice nikada se nije gubio, uvijek je znao čitati što se događa na terenu. Kasnije smo razgovarali, a sjećam se jako dobro kako je s vrlo malo riječi, recimo nakon one olimpijske 2016. godine znao pogoditi bit sa svojim opservacijama i na taj način čovjek vrlo lako shvati kako je košarka najbolja kad je jednostavna, kad se ne komplicira. Bio je šmeker u punom smislu te riječi, neću zaboraviti kako je treninge reprezentacije uoči Barcelone vodio u različitim bojama Benetton traperica..."
Damir Mulaomerović, aktualni izbornik, jedan je od onih koji je jako vezan za Peru Skansija. Uostalom, Skansi ga je vodio na Igre u Atlantu, bio je Mula predvodnik novog vala na Eurobasketu 1997., a i Pero Skansi je doveo Mulaomerovića iz Cibone u Fortitudo...
"Skansi ima kod mene posebno mjesto, i kao trener, ali i kao čovjek. Evo, sada mi je jako drago da smo se za vrijeme Kupa u Rijeci imali prilike sresti, malo se podružiti. Znao sam da je bolestan, iako je tada bio dobro raspoložen, pa me ova vijest jako pogodila. Uvijek smo znali razgovarati, davao mi je savjete. Vodio me na Igre, doveo me u Bolognu i to umjesto Davida Riversa, a tada su samo dva stranca bila u momčadi. Imao je uvijek svoje mišljenje i držao je do njega. Bio je sjajan čovjek. Posjedovao je i viziju, kad je pomladio reprezentaciju vjerovao je u Rimca, Sesara, mene... Izgubili smo velikog čovjeka, velikog trenera, ali i igrača, jer je i tu bio veliko ime. Uvijek je bio spreman pomoći, znao je doprijeti do igrača kad je bio u krizi, uvijek spreman na razgovor. Sjetili smo se sada u Rijeci nekih stvari, na žalost, evo, stigla je ta vijest..."
Slaven Rimac je često znao reći kako je Pero Skansi najvažniji trener u njegovoj karijeri.
"Bilo je trenera s kojima sam radio u dužem vremenskom periodu, ali Pero je u meni nešto prepoznao i odveo me na Igre u Atlantu, a iz sadašnje perspektive, kao trenera, vidim da je to napravio na svoju ruku. Nisam tada imao neku sezonu iza sebe, ali on me tada zvao u reprezentaciju, vodio me na Igre i tu mi je oživio karijeru. Otišao sam na te Igre kao igrač koji je trebao otići iz Cibone, vratio sam se kao član petorke. Na Eurobasket 97’ poveo je mladu reprezentaciju, a potencijal te vanjske linije u kojoj smo bili Mula, Sesar, Gira i ja bio velik, ali nije se u to vjerovalo na duži vremenski period. Uostalom, ja sam tada u 24. godini odigrao i svoje zadnje veliko natjecanje za Hrvatsku. Imao je Skansi pošten pristup, ali ostalo mi je u pamćenju da je volio život, bio je hedonist. Utakmice su bile jedno, ali kad se utakmice završe, postoje i druge stvari u životu. Potrebno je imati balans."