Hrvatski košarkaš Ive Ivanov nakon 20 godine seniorske košarke zaključuje veliku igračku karijeru. HKK Široki u nedjelju navečer priredio mu je emotivni oproštaj koji je iznenadio i samog Ivu, ali i sve ljubitelje košarke koji su došli pogledati utakmicu za treće mjesto prvenstva BiH protiv Budućnosti iz Bijeljine. Kad je nakon 75:63 pobjede Širokog službeni spiker pozvao gledatelje da pozdrave kapetana Ivu Ivanova koji zaključuje karijeru, s tribina se prolomio dugi pljesak koji, čini se, još uvijek odzvanja.
A onda je prikazan kratki film o nastupima Ivanova za Široki. Predsjednik kluba Igor Jelčić uručio mu je uramljene fotografije u dresu Širokog uz poruku: Hvala kapetane! Kad se pojavila kći arhitekta širokobriješkog kluba, pokojnog Josipa Kožula, i predala Ivanovu prigodni poklon s njegovim Imenom, kapetan Širokog nije mogao suzdržati suze. Borio se s njima, a onda su ga zagrlili njegovi suigrači, dok se dvoranom prolamalo: Ive, Ive!
Od sedme godine u košarci
Zadnjih desetljeća kroz Široki su prošli deseci sjajnih košarkaša koji su svojim igrama odveli klub iz hercegovačkog gradića u košarkašku orbitu. Bilo je igrača koji su igrali u NBA ligi ili u Euroligi. No, nitko nije prirastao srcu ljubitelja košarke u Hercegovini kao Ive Ivanov i to za samo dvije sezone igranja. Popularni barba Ive osvojio je simpatije igrama, karakterom, davanjem maksimuma na svakoj utakmici, bodrenjem suigrača, osobito mlađih koji tek koračaju u svijet košarke, ali i ponašanjem izvan terena.
- U Široki sam došao prije dvije godine. Bio je to ispravan put u svakom pogledu. Ugodno je u ove dvije godine u Širokom bilo meni i mojoj obitelji, ne samo u klubu, već i u gradu. Ljudi su me prihvatili, a ja sam nastojao odužiti im se koliko sam mogao. I sada mogu reći, Široki je moj drugi dom - kaže Ive Ivanov i dodaje:
- Ovo što mi je klub priredio, to ne mogu nikad zaboraviti. Otac je bio na utakmici, cijela obitelj je zahvalna. Ispalo je sve spontano, iznenadili su me, nisam znao za to. Prošao sam dosta klubova, proputovao svijet zahvaljujući košarci, ali ovo me dirnulo u srce. I uvijek ću sa svojom obitelji rado doći u Široki Brijeg, pogledati neku utakmicu i vidjeti drage ljude.
Kraj karijere doživjeli ste emotivno...
- Ja sam od svoje sedme, osme godine u košarci. Posljednjih 20 godina sam u seniorskoj košarci. Pripremao sam sebe cijelu sezonu da kažem “to je bilo to”. Nije bilo lako, možda bih negdje drugdje i prije otišao. Ali jednostavno, vukla me ova momčad, puno mladih igrača s karakterom koji vole košarku, koji vole sport, koji vole klub, tako da Široki ne treba brinuti za budućnost. Ovaj klub i grad zaslužuju tu Drugu ABA ligu za koju se sad borimo. Vodimo 2-1 u seriji, u srijedu je četvrta utakmica, a ako ne pobijedimo, riješit ćemo sve u subotu pred našim navijačima.
Sa suprugom od srednje škole
Kako ćete sutra bez košarke?
- Prvo ću se malo odmoriti. Neću zatvoriti vrata košarci jer ona je moj život. Moje tijelo je naviknuto na treninge, ja ću i sutra trenirati. Samo sam zaklopio jednu stranicu košarkaške knjige. Ostat ću u košarci, to nije sporno. Volio bih raditi s djecom. Mislim da im mogu puno toga pokazati iz svog iskustva, reći im da košarku moraju prije svega voljeti, a ako žele igrati, talent nije dovoljan. Treba uložiti puno rada i volje, pa i ljubavi da bi se uspjelo. Bit će to i za mene novi izazov.
Krenuli ste u Zadru, pa prešli u Borik, Zabok, pa opet Borik, pa se vratili u Zadar, učili ste od više trenera. Tko vam je od njih najviše pomogao?
- U seniorsku košarku zakoračio sam 2003. godine. Iz juniora me povukao trener Danijel Jusup. On me svakako najviše naučio, uputio me kako treba vjerovati u rad, kako treba cijeniti rad, kako se ponašati u sportu. To su vrijednosti koje sam od njega prihvatio. Naravno, kroz dugu karijeru radio sam i s drugim trenerima. Od svakoga sam ponešto naučio i svima sam zahvalan.
Iako ne dominirate visinom, na poziciji centra ste igrali vrhunske utakmice, igrali protiv najboljih?
- Imao sam doista sreću igrati protiv vrhunskih centara iz Barcelone, Reala, CSKA i drugih euroligaških klubova. Imao sam priliku igrati protiv najboljih. To je neprocjenjivo iskustvo. Možda sam mogao postići i više u karijeri. Nisam ničim nezadovoljan. Naprotiv, zahvalan sam Bogu na svemu što sam ostvario. Ne žalim ni za čim. Kažu da niste igrač ako vas ne prihvati zadarska publika koja je zaluđena košarkom. Mene su prihvatili i to mi je velika satisfakcija. Za sve što sam postigao zahvalan sam svojoj obitelji, koja mi je uvijek bila najveća podrška.
Supruga Ana i sin Vito bit će sretni sada kad budete doma?
- Ana i ja smo zajedno još od srednje škole. Uvijek je tu bilo razumijevanja za moje košarkaške obveze. Vito će se sada radovati kad budemo više zajedno. Sretan sam da je tako. Bit ćemo u Zadru, ali nećemo zaboraviti ni Široki - kazao je na kraju kapetan Ive Ivanov, barba Ive od kojeg se imalo što naučiti o košarkaškoj igri, ljubavi prema košarci i obitelji, poštenom odnosu prema dresu koji nosi.
Netko će kazati, Ive je bio veliki gospodin na parketu. I ljudina izvan parketa!