Andrija Jelavić, za koji dan 21-godišnji hrvatski reprezentativac, stavio je potpis na ugovor sa sveučilištem Kentucky, u kojemu će igrati sljedeće sezone. Svota s kojom se isprva baratalo bila je nešto više od milijun dolara za sljedeću akademsku godinu, a kako je vrijeme prolazilo, stigla je informacija, iz više izvora, da bi Jelavić u sljedećoj sezoni u NCAA ligi mogao igrati i za dva milijuna dolara.
Kentucky je samo jedno od sveučilišta koja na temelju NIL ugovora može raspolagati sa salary capom od 20 milijuna dolara za jednu sezonu. I svaki klinac koji je zanimljiv, a Jelavić to sigurno jest, može dosegnuti ozbiljan novac. Vjerojatno deset puta veći u NCAA, nego bi to mogao dobiti kad bi izašao na europsko tržište u ovom trenutku.
OK, Jelavić je vrhunska perspektiva i nisu svi u cipelama Andrije Jelavića. Ali, omjeri su tu negdje. Recimo to ovako: igrač koji bi mogao zaraditi oko 50.000 eura u Europi za jednu sezonu po sadašnjim tržišnim vrijednostima, a zanimljiv je sveučilištima u SAD-u, mogao bi u NCAA zaraditi i do 500.000 dolara za jednu sezonu.
Ili uzmite primjer Luke Krajnovića, koji je kao MVP FAVBET Premijer lige otišao prije dva ljeta u Gonzagu za 250.000 dolara, pa se lani vratio u Cedevitu Junior, valjda za pet do deset puta manje novca, sada je opet na pragu odlaska u NCAA za ugovor koji veći od pola milijuna dolara.
I tko će zaustaviti klince? Bili bi ludi kad ne bi probali. Krajnović je, eto, probao, vidio da tamo nije med i mlijeko, pa se vratio. Ali sada opet ide.
Problem u cijeloj priči je kako zaštititi domaću proizvodnju i s time se počela baviti i FIBA. NCAA nije pod patronatom FIBA-e i to je veliki problem, no pravni timovi FIBA-e sada pokušavaju ishoditi tumačenje prema kojemu daroviti klinci ne odlaze u SAD na školovanje, ili samo na školovanje, jer sveučilišta treba tretirati kao subjekte na tržištu, ozbiljne subjekte s obzirom kakav se tu novac vrti. I FIBA sad nastoji odrediti razliku između igrača koji odlaze u SAD samo zbog naukovanja, od igrača koji imaju u Europi potpisane ugovore. Takvi igrači, barem se nada FIBA, iako to NCAA ničim ne obvezuje, odnosno njihovi američki poslodavci morat će razgovarati s matičnim klubom oko odštete, ako ista već nije uglavljena u ugovore o profesionalnom igranju određenog igrača. Nije baš sigurno da će FIBA uspjeti...
Kako bi se zaštitio domaći proizvod, razne su lige u Europi, pa tako i hrvatska u propozicije natjecanja stavljale odredbe o broju stranaca koji mogu igrati. Kod nas je već neko vrijeme aktualna odluka po kojoj svaka momčad može imati u rosteru četiri stranca, od kojih u isto vrijeme samo dva mogu biti na parketu. Realno se to pretvorilo, uz sitne iznimke, u pravilo da malo koji klub ima više od dva stranca.
No, egzodus darovitih klinaca - samo je lani u SAD-u bilo 60-ak igrača i igračica na sveučilištima, a sljedeće sezone bit će i ih i više - trebao bi natjerati i HKS da modificira svoju odluku o broju stranaca.
Ta odluka više ne štiti razvoj domaćih kvalitetnih klinaca, jer oni će ionako za deset puta više novca put SAD-a, nego štiti razvoj igrača čiji dometi nisu naročiti. Mogla bi se ova odluka pretvoriti u to da se njome štiti razvoj prosječnosti, da ne kažemo boljih rekreativaca, a ne više izvrsnost. Mogla bi ova odluka postati pucanj u ništa, kakva je svojedobno bila odluka o igračima zaštićenog godišta.
HKS mora odlučiti, i to hitno, što želi od domaće lige. Ta liga, jasno je to svima razumnima, ne može imati 12 članova, jer nema toliko prostora u kvaliteti. Uostalom, iz prve lige ove sezone samo su dva kluba željela u elitu, a u doigravanju je bio jedan od njih dva, samo Samobor. Dakle, nemamo baze. Za takvu odluku, bez obzira na pritiske, kojih će biti, treba proces koji traje cijelu sezonu. Odnosno, treba je donijeti sada. Hrvatska košarka može imati najviše deset klubova u eliti, pa kome pravo, kome nije. Vjerojatno i uz bankovna jamstva na barem pola milijuna eura za svakog od njih. Kome pravo, kome nije.
I da, trebalo bi, a to se može već od jeseni, dopustiti po četiri stranca u svaku momčad bez ograničenja. Liga bi s njima bila bolja.
Ili može ostati ovako? Može, ali neće biti bolje. Samo gore. Dok sve ne postane doista amaterska rekreacija.
Komentari
0