Slaven Rimac, zagrebački trener, drugu godinu na Gripama na klupi "žutih", uživa u Splitu. Tako govori sam, a pitanje je koliko guštaju navijači splitskog kluba s obzirom na to da su košarkaši Splita u dva natjecanja ostali nadomak trofejima, u oba slučaja fatalno na svojim Gripama poraženi od Zadra.
Najprije u Kupu; sve je bilo kao naručeno, bili su domaćini završnice, ali su u četvrtfinalu protiv Zadra, što je faktički bilo finale prije finala, poraženi 73-80. Onda je stigla završnica prvenstva; poslije tri susreta sa Zadrom bilo je 2-1 za "žute", trebala im je pobjeda na Gripama za napokon trofej, i to naslov prvaka, a stiglo je novo razočaranje, rezultat 55-84 i u petom susretu na Višnjiku nova glatka pobjeda Zadrana.
Što govori Rimac, kako se pravda, kako objašnjava činjenicu da je njegova momčad baš u presudnim susretima pokazala mlako, nemoćno lice?
- Žao mi je, i ja sam vjerovao da možemo dobiti te susrete. No nemam se razloga pravdati, jednostavno je, bolji su pobijedili. U oba je slučaja u našoj ekipi nedostajalo više ambicije. Posebno kod pojedinih igrača. To su utakmice kao naručene za, u prvom redu, karakterno jake igrače. U biti, računao sam da će strani igrači biti bolji.
Tako je počeo naš razgovor u kafiću na Gripama, uz prethodnu napomenu Ozrena Maršića, u duši pravog novinara, koji se potpuno predao služenju splitskom klubu, da je "Slaven pravi izbor za naš klub, stručnjak i čovjek koji košarku ima, figurativno, u malom prstu, uz njegove izvanredne karakterne osobine".
Sigurno znate da je Matan, vaš otac, dvije godine vodio tadašnju Jugoplastiku, imao sa "žutima" iznimnu prigodu da u posljednjem kolu prvenstva 1980. osigura naslov prvaka Jugoslavije, trebala im je pobjeda protiv sarajevske Bosne u Splitu, izgubili su 73-75…
- Znam tu sportski nesretnu priču, imao sam pet-šest godina...
Pri kraju, u posljednjoj minuti, mogli su preokrenuti rezultat, kod 73-74 Mladen Bralić je promašio tri slobodna bacanja, ali ostavimo prošlost…
Dakle, danas se Slaven Rimac - 49 godina, 192 centimetra, 80 kilograma, može se kazati suh kao bakalar, pravi atleta, koji voli trenerski posao i obavlja ga "najbolje što znam" - srodio sa Splitom i okolinom. I kada nije u dvorani, na poslu, zdušno vozi bicikl po periferiji uz more na Žnjanu do Stobreča ili po Marjanu, ali i pješači, planinari, osvaja vrhove brda kao što je Perun iznad Žrnovnice, pa i planina Mosora i Kozjaka. Uglavnom, Slaven, tipični asket.
- Kada smo se u srpnju prošle godine dogovarali, logična ideja, može se kazati cilj, bila je osvajanje naslova prvaka. To je čežnja svih u klubu, pogotovo navijača. Motiviran sam, mi to možemo ostvariti. Otkako se bavim košarkom, kao igrač i trener, uvijek mi je ambicija bila puna dvorana, ambijent kakav mogu priuštiti navijači Zadra, Šibenke, Splita. Eto, ne žalim zbog sebe koliko zbog tih navijača… Još nešto, ne mogu nego se diviti navijačima Hajduka. Ja sam dinamovac, ali kad god mogu, idem na Poljud uživati u ambijentu.
U redu, u srazu sa Zadrom u odlučnim utakmicama niste mogli bolje, ali kako ste od one rastresene Cibone, također u svojoj dvorani, izgubili odlučujuću utakmicu za prolaz među osam najboljih u ABA ligi?
- Prošle sezone postigli smo u ABA ligi rekordnih jedanaest pobjeda, trebala nam je ta dvanaesta za play-off, za četvrtfinale. No igrali smo slabo…
Toliko slabo da su brojni navijači kukali na račun i vaš i igrača, ali pogotovo Uprave, govorili su: "Što ste učinili od našeg kluba?" Ali pogotovo su ostali deprimirani na kraju sezone bez trofeja.
- Velim vam, bilo mi je, još mi je jako žao. Izgledalo je, kao što i sada na početku nove sezone vjerujem, da će se dogoditi to slavlje. Neće biti lako, ali po svim pokazateljima imamo vrlo karakternu momčad.
Na početku angažmana obećali ste "posebni karakterni impuls, pogotovo radni".
- Tako je, volim momčad koja trči, igra brzo, tako smo složili sadašnji roster. Pokazat ćemo te kvalitete, držim da sad raspolažemo sastavom koji je u stanju izdržati pritisak, to opterećenje, s kojim se klub muči evo dvadesetak godina.
Koliko vam, na tom više psihološkom planu, znači nedavna pobjeda nad Crvenom zvezdom?
- Naravno da znači, ohrabruje, ali ipak ne toliko posebno jer treba biti svjestan da su oni imali loš dan. Mi u najboljem izdanju, oni neočekivano slabi. Prirodno je da nas takvi podvizi motiviraju, ali jedna takva pobjeda ipak ne znači mnogo, treba nam kontinuitet kojim ćemo dokazati svoju snagu. Uostalom, dobili smo mi i Partizan, i to u Beogradu.
Ipak, traže se trofeji kao dokaz pravog rada kluba?
- Vidite, nisam opterećen ni opsjednut osvajanjem trofeja. Mnogo više mi znači suradnja s igračima, stvaranje momčadi, i tek kad budemo u stanju postizati pobjede u nizu, u jednom duljem ciklusu, bit ću zadovoljniji.
Taj niz biste mogli realizirati u novom prvenstvu, prognoze su da će se Split još jednom nadmetati sa Zadrom.
- Zadar je uvijek moćan, tu smo i mi, možda i Cibona. Bit će zanimljivo. Ali to nije dovoljno da vratimo košarku na nekadašnju razinu. Jedan od problema je da imamo nabijeni program, u tih 270 dana koliko traje sezona odigramo čak preko sedamdeset utakmica, tako da nema vremena za treninge. A tu najviše pate mladi, za njihov razvoj bitan je proces treninga. Osim toga, kod nas u košarci vlada kronični nedostatak sredstava. Zato u klubovima nismo u stanju planirati dulje razdoblje.
Eto, kao što se godinama, još od 2005., čeka da Hajduk napokon postane prvak, tako su se i na Gripama, u taboru "žutih", tijekom posljednjih sezona uzalud nadali da tom trofejnom postu dolazi kraj. Čekanje se oduljilo; ono traje od 2003., kada je Petar Skansi košarkaše Splita pobjedom u Zagrebu nad Cibonom odveo na tron prvaka, odnosno od 2004., kad je splitski klub, i to u Zadru, košem Roka Lenija Ukića u posljednjim sekundama finala Kupa pod vodstvom Jure Zdovca ugrabio trofej s imenom Krešimira Ćosića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....