Tko god poznaje Tomicu Mijatovića, mora znati koliko je bio sretan. Malo je takvih ljudi kakav je Tomica, čovjek oko kojega uvijek zrači pozitiva, kakva je god situacija.
Mijatović je danas 46-godišnjak, nekadašnji član mlađih uzrasta Cibone, pa onda američki student, koji je već na koledžu počeo s trenerskim poslom, pa daroviti diplomat koji je napustio diplomaciju zbog ljubavi prema košarci, bivši pomoćni trener reprezentacije, Cibone i Efesa, posljednjih 11 godina u stručnom je stožeru Efesa. Oni koji ga bolje znaju, kazat će da Mijatović na ljeto zaključava klub i prvi ga otključava uoči početka priprema za novu sezonu.
Njegovi skautinzi su naširoko poznati, a koliko vrijedi dovoljno je znati kako je njegovo ime već godinama podvučeno u San Antonio Spursima, s kojima je Mijatović u stalnom kontaktu i gotovo svakog ljeta u njihovom stožeru na Ljetnoj NBA ligi.
Eto, Tomica je sad u svoj CV dodao i naslov prvaka Europe.
- Teško je opisati sve te emocije. Za vrijeme utakmice sam sve to ostavio po strani, jer za tih 40 minuta mi smo se dugo spremali, kroz sva iskušenja ove i ne samo ove sezone. Bio sam nekako, priznat ću, mirniji nego kad smo prije dvije godine izgubili ono finale od CSKA. Čekao sam kraj i uživao u svakom trenutku...
Trener svjetske razine
U Efesu je već 11 godina, posljednje tri sezone ovo je, praktički, ista momčad, što je i jedan od razloga za uspjeh.
- Prije toga se nama dogodilo, a ljudi su to vjerojatno zaboravili kako smo mi tri puta ispadali u četvrtfinalu u majstoricama, dva puta protiv Olympiacosa, jednom protiv Reala. Imali su, dakle, kompetitivne sezone, ali je nešto nedostajalo. Bila su tu bolna iskustva, ali ispadali smo od sjajnih momčadi koje su puno ulagale. Analizirali smo sve, pa i sami sebe, željeli smo biti bolji. I stabilnost, kvaliteta rada pokazale su se kao ispravan put, svi smo stali iza te ideje da se igra s istim kosturom momčadi. No, to nije naša izmišljotina, jer tako radi Real Madrid, tako radi CSKA, tako će sada raditi Barcelona, Milano...
Kakav je Ergin Ataman iz prve ruke?
- Menadžment utakmica, situacija i vođenja momčadi su na svjetskoj razini. Uostalom, on je osvojio svaki europski kup u kojemu je nastupio i to uvijek s različitim momčadima koje je vodio. Jednom može biti slučajno, ali kad se ponavlja, onda to nije slučaj. Tu nema kopije, ili to imaš u sebi ili nemaš. Ima fantastičnu sposobnost da svakog igrača stavi na svoje mjesto i da stane iza njega.
Lijep osjećaj, puno srce
Već u četvrtak kreće finale turske lige, Efes i Fener se bore za naslov, za stručni stožer i igrače nema predaha? Koliko je zahtjevno sada igrače prebaciti u neki novi film?
- Kad je momčad u dobrom ritmu, kad je više puta provjeravana u ovakvim stresnim situacijama, onda ona iz utakmicu u utakmicu pronalazi sama individualni motiv. Mi imamo momčad koja je u 90 posto ista u zadnje tri sezone i siguran sam da ćemo za četvrtak, kad kreće finalna serija, biti spremni. U Istanbulu smo od ponedjeljka popodne, kreće regeneracija, pa tehničko taktička priprema. Znam koliko nas težak protivnik čeka, ali sve ono pozitivno što smo donijeli u ovu seriju mi ćemo znati iskoristiti na najbolji način.
Dva Zagrepčanina na europskom tronu, kakav je to osjećaj?
- Ma to je biti van sebe! Uvijek sam bio fan košarke Krune Simona i bio sam presretan kad je dolazio ovdje. Imao sam privilegiju kroz svoju karijeru, kroz Efes, reprezentaciju ili Cibonu raditi s velikim hrvatskim igračima, ali ovo s Đuksom mi posebno znači. I ne možete niti vjerovati koliko on znači za našu momčad, koliko nam je trofeja donio, pogodio važnih lopti, kao u četvrtfinalu s Realom. I da, ovo naše ovdje je neka rariretna situacija, ali samim time za mene još posebnija. Lijep osjećaj, puno srce...