Ako iz ovog poraza izvučemo pouke, na dobrom smo tragu. Nije kraj svijeta.

To je ispalio Gregg Popovich, između ostaloga, nakon što je SAD - Dream Team, ili tko zna što već u svojoj najnovijoj inačici - položio oružje u Las Vegasu kontra Nigerije.

Da, taj Gregg Popovich.

Nigerijci su ispisali povijest. OK, SAD nije bio kompletan, Devin Booker još doigrava za naslov, pa je momčad koju vodi Gregg Popovich, recimo i to, posljednjih dana trenirala s momcima poput Josha Magettea. Ne sjećate se tko je Magette? Pa, to vam je onaj nejaki play koji je jednom zgodom i na kratko vrijeme boravio u Cedeviti. Nije se uspio dugo zadržati.

Kad stavite sve to u kontekst, usput dodajte i 20 trica Nigerijaca, pa i tri tjedna zajedničkih treninga naspram četiri dana Kevina Duranta i društva, dobit će zapaljivi miks senzacije.
Koja to možda i nije.

Može li se senzacijom tretirati neplasman Hrvatske na Olimpijske igre? Nije to senzacija, iako je Hrvatska igrala loše. To je, s obzirom na domaćinstvo i s obzirom da je Bojan Bogdanović bio najbolji košarkaš koji se tih dana loptao u Splitu, samo neuspjeh iz perspektive Hrvatske.

Senzacija je kad Srbija ne prođe u Beogradu od Italije za koju nisam siguran da je bolja od Njemačke koje je prošla u Splitu. Čak nije senzacija da Litva po prvi puta u povijesti nije Igrama. Jer, izbacio ih je Luka Dončić. Koji je posljednjih dana bio u Puntu na Krku. Svojoj tradicionalnoj ljetnoj bazi. I za kojega je Gregg Popovich nekidan rekao.

‘Bogataši’ u susjedstvu

- Stavite četiri čvrsta momka u petorku s Dončićem i takva momčad može dobiti bilo koga na svijetu.
Toliko je dobar Luka Dončić.

Nama to, pak, neće puno pomoći. Jer, senzacija nije niti ono što se zbivalo posljednjeg tjedna u nas, s tradicionalnom igrom, poput Alke, pod radnim nazivom, “nabacivanje blatom”. Mogu li Dino Rađa i Veljko Mršić nastaviti surađivati na relaciji predsjednik Stručnog savjeta i izbornik saznat ćemo već u utorak.

Čak i to nije senzacija.

Ali jest slučaj po kojemu je sredina srpnja, a niti jedan od tri vodeća hrvatska kluba blage veze nema kako će i s kime započeti sezonu. U Ciboni je upravljački kaos, Split nije daleko, Zadar čeka valjda rasplet s Mršićem oko izborničke stolice.
Nitko tu nema previše pojma što će i kako kad se krene za ozbiljno igrati.

Senzacija je ono što radi u susjedstvu Partizan, koji je nakon dolaska Željka Obradovića za tri milijuna eura doveo Kevina Puntera, zatim Zacha LeDaya, Rodionosa Kurucsa, Aleksu Avramovića i napada Brada Wanamakera. Partizan želi kroz Eurokup do Eurolige, a Zvezda želi u Euroligi ishoditi A licencu.
Ne bi bila senzacija kad bi oboje uspjeli.

Neće biti lako

Tih tri milijuna eura koliko je Partizan samo za dvije sezone platio Puntera je otprilike točno onoliko s koliko bi novaca u te dvije sezone mogli raspolagati Cibona, Zadar i Split zajedno.

Neće biti senzacija ako budu opet jako loši.
U cijelom tom kolopletu događanja na košarkaškoj mapi proteklog tjedna stigla je i jedna ružna vijest. Dario Šarić je trebao postati prvi Hrvat s NBA prstenom nakon Tonija Kukoča, prvi nakon Tonija kao igrač u rotaciji pri lovu na naslov. I dalje će Šarić, ako Sunsi osvoje dobiti svoj prsten, no Darija na terenu neće biti dosta dugo nakon što su mu popucali prednji križni ligamenti na desnom koljenu nakon samo dvije minute odigrane u prvoj utakmici velikog finala.

Dario Šarić će nakon operacije krenuti u svoju utakmicu života, u dug i mukotrpan period rehabilitacije. Ispred njega će biti rokovi koje će sam loviti, ispred njega će biti i spoznaja da mora biti jako strpljiv kako ne bi požurio i time pokvario cijeli oporavak. Nije to lako, neće biti lako, ali Dario Šarić je čvrst momak.

I treba se nadati kako će već idućeg ljeta biti u dresu reprezentacije. Nije ga bilo u Splitu, falio je. Falit će i dok se god ne vrati na teren.

Ali, bila bi senzacija, poznavajući ga, da se ne vrati bolji nego je bio.