Kad je u utorak ujutro stigla vijest da su se Jurica Golemac, hrvatski trener koji je u posljednje tri godine vodio Cedevitu Olimpiju, i klub iz Ljubljane razišli, malo tko je ostao šokiran.
Jer, malo je toga išlo u dobrom smjeru, svakako od lanjskog ljeta, a možda i duže vrijeme.
Kad je Cedevita otišla iz Zagreba i spasila sportski status Olimpije u Ljubljani, pa su postali Cedevita Olimpija, a bilo je to prije četiri godine, najave su bile grandiozne. Košarka je u Sloveniji, na osnovu osvojenog europskog zlata iz 2017., ali i raskoši talenta Luke Dončića, imala ogromni potencijal. Prije svega financijski, u kojemu je Emil Tedeschi prepoznao priliku da uz svoj kapital privuče onaj slovenski, te su u toj simbiozi u Ljubljani trebala skicirati Euroliga. Uostalom, u klubu je bio kao jak sponzor Petrol, uostalom, ideja oko ulaska Atlantic Grupe u tada posrnulu Olimpiju i rodila se iz kontakta tadašnjeg šefa Petrola Tomaža Berločnika i Emila Tedeschija.
Bila je to potencijalno zanimljiva priča, daleko od kaljuže iz koje je put Ljubljane odlazio Tedeschi. Nije tamo bilo više Milana Bandića i njegovih ljudi koji su bili spremni podmetnuti nogu i praktički Tedeschija gurali iz sportskog Zagreba. Zoran Janković, ljubljanski gradonačelnik, odmah je otvorio Štark Arenu, Cedevita Olimpija bila je projekt koji zaslužuje pažnju.
Sve je krenulo po krivu
Krenulo je sve sa Slavenom Rimcem na klupi, a već u tijeku te prve sezone u Ljubljani stigao je na klupu Jurica Golemac, još jedan hrvatski trener s briljantnim CV-jem iz Primorske, gdje s momčadi iz Kopra redovito pobjeđivao veliku Olimpiju.
Pretpostavke su bile to. Novac je bio osiguran, a Cedevita Olimpija je mogla do Eurolige kroz dva kanala. Jedan je bio iz ABA lige, drugi je bio Eurokup. U ABA ligi Cedevita Olimpija svrstana je u ladicu, u kojoj je bilo sjajno da postoji, ali kad je stigla blizu brzo bi je sasjekli, točnije Zvezda vladar ove lige do pojave moćnog Partizana ove sezone. Rast Cedevite Olimpije ubrzo je usporila i korona. Iako, lani je Cedevita Olimpija mogla stići do Eurolige. I to na dva načina, jer onaj treći kroz ABA ligu, korumpiranu moći Zvezde, to nije bilo moguće.
Imala je Cedevita Olimpija prilično dobro situaciju u doigravanju Eurokupa, Bursaspor je neočekivano izbacio Partizan u osmini finala, a onda je trica Jacoba Pullena za plasman u polufinale protiv turske momčadi zakasnila za koju stotinku. S obzirom na raspored, s obzirom na veliku euforiju koja se lani stvorila u Ljubljani, to je bila velika šansa.
Druga je stigla daleko od parketa. Kad je postalo jasno da je rat u Ukrajini odvojio ruske klubove iz Eurolige, ured iz Barcelone tražio je tko će igrati u novoj sezoni Euroligi. Ponuda je stigla i u Ljubljanu, prije nego je otišla put Beograda i Partizana. No u Ljubljani nisu mogli jamčiti da će imati proračun od sedam milijuna eura, što je Partizan prihvatio...
Uoči nove sezone, baš ove sada, opet su na papiru postojali planovi. I ponovno se tu negdje kao cilj spominjao ulaz u Euroligu. Međutim, ništa nije krenulo kako je trebalo. Od starta sezone momčad je bila prepolovljena ozljedama, nikako se nije uspio uhvatiti ritam niti kad su se igrači vraćali, a negdje se putem izgubila kemija Jurice Golemca s menadžmentom kluba, ali i svlačionicom krcatom preplaćenih slovenskih igrača, koji su uzeli u Ljubljani novac koji nisu mogli dobiti nigdje vani, samo zato što je klub morao imati domaće igrače.
Moćni sponzor diže ruke
I sve se raspalo. Cedevita Olimpija je gubila u serijama u Eurokupa, pa je u skupini od deset momčadi jako brzo ostala bez šansi da bude u osam najboljih što bi joj značilo doigravanje. U ABA ligi, koja je, btw, ne računajući mega proračune Zvezde i Partizana, možda i najslabija svih vremena, ljubljanska se momčad kako tako drži među četiri najbolja. Ali, to je za nju maksimum.
Bez sportskih motiva, jer se slovenski trofeji tu podrazumijevaju, krenulo je teško vrijeme za sve u klubu. Kad je Zadar uzeo mjeru proteklog vikenda na Višnjiku Cedeviti Olimpiji, stigao je i razlaz s Juricom Golemcom, a momčad će, barem za sada, voditi dosadašnji pomoćnik Miro Alilovič.
Golemac je imao fiksni ugovor s klubom do konca ove sezone, s opcijama, klupskom i trenerovom za iduću sezonu. Bilo je jasno kako su male šanse da se ta suradnja nastavi nakon ljeta, jer došlo je tu do zasićenja.
Klub nije želio ili nije mogao pratiti Golemčeve ambicije, sportski direktor Sani Bečirović je dogovarao svoj posao u Panathinaikosu, rezultati su bili slabašni i razlaz je postao neminovan.
S veliki pitanjem što će biti dalje? Prema dostupnim informacijama, moćni sponzor kluba, Petrol (u kojemu više nije šef Tomaž Berločnik), koji je i jedan od razloga zašto je Tedeschi uopće stigao u Ljubljanu, odlučio je kako od ljeta više neće participirati na način na koji je to radio do sada u proračunu kluba.
Kako Atlantic Grupa nema namjere nadoknađivati razliku u proračunu koja će nastupiti povlačenjem Petrola, spekulira se da će proračun kluba za sljedeću sezonu biti 1,2 milijuna eura. Pri tome već sada klub ima potpisane slovenske igrače Zorana Dragića, Edo Murića i Alena Omića, tu je i ugovor Lovre Gnjidića, pa još neke igrače s opcijama, poput Karla Matkovića, a sve skupa već stoji cijeli milijun. Ostatak momčadi trebali bi biti mladi igrači, poput Roka Radovića koji se lani kalio u Zagrebu, u Cedeviti Junior, ili Saše Cianija, koji to radi ove sezone, vratili bi se s posudba Gregor Glas i Luka Ščuka...
Takva Cedevita Olimpija mogla bi biti slabija i od hrvatskih klubova u sljedećoj sezoni ABA lige.
Bandićevi ljudi spustili rampu
Usporedno s odlaskom u Ljubljanu, u Zagrebu je ostala raditi Cedevita Junior, zamišljena kao razvojni projekt, koji je trebao puniti bazu ljubljanske momčadi, ali i sam se natjecati. Ta je priča upravo suprotna onoj ljubljanskoj, jer Cedevita Junior je ostvarila i više od onoga što je zacrtano u startu. U prvoj je sezoni, nakon što se spojila s Agrodalmom, izborila HT Premijer ligu, onda je u prvoj sezoni u elitnom rangu igrala finale Kupa, što je ponovila i ove sezone, a sada je i ususret Ligi za prvaka u samom vrhu HT Premijer lige zajedno sa Cibonom, Zadrom i Splitom. I razvija neke klince, poput Vite Kučića, Renata Serdarušića, lani Roka Radovića, sada Sašu Cianija, sutra će to biti Vice Zanki, Toni Bilić ili Ivan Bogdanović.
Potpisan je ugovor za koncesiju na Velesajmu za sljedeće četiri godine, igrat će u sljedećoj sezoni i drugo natjecanje, a kraj sezone će pokazati hoće li to biti neki europski kup ili ABA 2 liga.
Zagrebački projekt, barem u usporedi s ljubljanskim iz ove pozicije gledanja djeluje perspektivno.
I na kraju priče, znate već onu storiju o želji Emila Tedeschija za preuzimanje Cibone otprije desetak godina. Tada su mreže Milana Bandića zaustavile ulazak Atlantic Grupe u Cibonu, a nitko nije znao niti koliko je Cibona dužna. Kad bi Tedeschi danas želio ući u Cibonu, dojam je sa strane, taj bi ga posao stajao puno, puno manje nego je imao namjeru potrošiti pred 13 godina. I bila bi to bolja priča od ljubljanske, koja je po svemu sudeći danas daleko od ambicija kojima je bila oslikana prije četiri godine.
Klub će u Ljubljani i dalje postojati, Atlantic Grupa će ga sponzorirati, ali bit će to kamilica od onoga što je to trebalo biti, kakve su bile najave.
Odlazak Jurice Golemca, pak, treba gledati u smjeru spasa za ovog trenera čiji bi dometi mogli biti i te kako veliki.
Nije gubitnik onaj tko padne, nego onaj tko ne zna kako bi ustao.
Jurica Golemac će do konca sezone biti na studijskim treninzima Šarunasa Jasikevičiusa i Andree Trinchierija i usporedo tražiti neki novi klub za sljedeću sezonu. S ambicioznijim okruženjem od onoga kojega je imao u Ljubljani, ali i s naučenim bolnim iskustvima na svojoj koži...