Čekali su ih navijači ispred omiške dvorane, po autoputu, pa ispred Višnjika, bilo je to jedno ludilo koje može kreirati valjda samo Zadar. Veljko Mršić je bio prvi put u tom vrtlogu emocija. U nedjelju je na ručku već bio u Zagrebu, jer u ponedjeljak popodne vodi Hrvatsku na posljednje dvije kvalifikacijske utakmice za odlazak na Eurobasket. Mi smo se već plasirali ranije, ali Mršić če ovom zgodom testirati neke ideje.
No, morali smo krenuti sa subotom koja se protegnula i prve nedjeljne sate.
- Kad se podvuče crta svi se mi bavimo sportom kako bismo onima koji to jako puno znači priuštili ovakve trenutke. Zadar doista ima poseban odnos s navijačima. Recimo, ja sam u nedjelju uoči one ABA-ligaške utakmice sa Splitom, nakon što smo večer prije izgubili 20 razlike, rekao igračima da moramo prestati razmišljati o sebi i našim problemima, individualnim željama nego trebamo usmjereni prema višem cilju. Prema ljudima, a ima ih dosta koji pate zbog našeg kluba, koji sve vezano za klub doživljavaju s puno emocija i da se trebamo osvijestiti. I kad sve to vidiš, sav taj doček, onda ti je jasna poanta, zašto se svi skupa s ovime bavimo.
Odmah se Mršić dotaknuo onoga otprije osam dana. Druga utakmica protiv Splita, pa polufinale s Cibonom i finale Kupa sa Splitom kreiralo je najboljih sedam dana ovoga kluba u tko zna koliko godina unazad...
- Nakon onog prvog poraza od Splita u subotu, dakle prije osam dana, mi smo izgledali slabo. Tu sam utakmicu još sjedio na tribinama i bio je blizu mene Josip Bilić koji mi je kazao “nije ovo ovo dobro, teško ćeš se izvući, puni ste problema”. I sad smo tu gdje jesmo. Niti je prije osam dana sve izgledalo tako crno, niti je sada sve idealno i bajno. Dobili smo tri uzastopne utakmice, osvojili trofej, ali na tome ne treba stati, sad treba ići dalje.
Tko zna bi li Mršić ostao na klupi Zadra da se ovaj tjedan iza nas nije rasplelo na ovaj način. Uostalom, kad je dolazio u Zadar, mnogi su se pitali što mu to treba. Iz današnje perspektive, kad zna što se sve događalo unazad pola godine, od krive selekcije, priča koje su ga smjenjivale, pa na koncu do bolesti, zbog koje je sjeo na klupi tek prije sedam dana, bi li preuzeo, bez obzira na ambiciju, uopće Zadar?
- Bio sam svjestan kad sam dolazio kako su igrači dugo bez utakmice. Uzmite samo Bursaća, on nije igrao cijelu sezonu, nitko nije igrao od trećeg mjeseca. S onim što smo imali slobodno u proračunu, odlučili smo se kockati s nekim rookiejima, dosta nepoznatim, ali jeftinijim rješenjima. I to nije bilo dobro, vidjelo se to vrlo brzo, ali pojavila se opcija da smo uz neznatnu razliku u proračunu mogli doći do nekih igrača kojima je u međuvremenu zbog okolnosti na tržištu duplo smanjena cijena u odnosu na ono što su tražili na ljeto. Zatim se otvorila opcija s Gilbertom, za kojega smo izvukli odštetu, pa doveli Jordana. Uostalom, ovo je takva sezone, i Split i Cibona su doveli naknadno tri nova igrača, dovodili su nove FMP, Zvezda, Partizan, to je dio posla. Ono na što nisam računao jest toliko negativan doček jednog dijela javnosti, da sam to znao, to bi u ovom trenutku prošlog ljeta za mene bio problem.
Nije mu prvi put, smjenjivalo ga se u Ciboni, Cedeviti...
- Ne toliko u Cedeviti, u Ciboni jest bilo tako. Tako je to kod nas, nakon par poraza zakotrlja se priča, a postoji puno dušebrižnika koji pune glave onima koji odlučuju, guraju priče kako bi s nekim drugim bilo sve bolje. Međutim, sada sam puno iskusniji, shvatio sam odmah odakle pušu koji vjetrovi, a i imao sam maksimalnu podršku ljudi u klubu.
S obzirom na činjenicu da su oni trofeji sa Cedevitom, a riječ je o dva prvenstva i tri Kupa, osvojeni s momčadi kojoj je proračun bio puno veći od konkurencije, smatra li ovaj trofej najvećim svojim trenerskim ostvarenjem?
- Ne znam. S obzirom na koliko je donio radosti ljudima, može se to tako reći, nešto slično ovom sam doživio samo kao igrač, kad smo osvojili naslov prvaka Italije u Vareseu ili Kup Koraća s Unicajom. Jest, Cedevita je tada imala puno veći proračun u odnosu na ostale, ali znalo se njima dogoditi da s takvim proračunom, kao u onoj sezoni s Božom Maljkovićem, ostanu bez trofeja, a tu je i onaj zadnji Cibonin naslov prije negoli je Cedevita otišla za Ljubljanu, kad su Vukovi slavili s 4-0 u finalu i bili kud i kamo jeftiniji. Osobna mi je zadovoljština sada to da smo osvojili iako smo jeftiniji i od Cibone i od Splita.
Ma da, ovaj Zadar manje košta od Cibone i Splita?
- Sasvim sigurno smo jeftiniji od Cibone, a mislim, nakon zadnjih promjena, kako smo jeftiniji i od Splita. Ali, opet, ponavljam, proračun u sportu ne mora nužno značiti baš sve.
Ajmo malo na igrače. Ostaje li ili ne Chinanu Onuaku, MVP Kupa?
- Imamo čvrst ugovor, a u njemu piše, a tome sam razgovarao i s igračevim agentom, načini na koji i kako igrač može otići. Uglavnom, taj period za odlazak, uz odštetu, moguć je do 1. ožujka, ali poznavajući situaciju na tržištu, kako u Euroligi, tako i u NBA, gdje jedino Onuaku prema ugovoru može otići, ali uz odštetu, teško će se to realizirati. S druge strane, mislim da je nakon svega ovoga u subotu za tako nešto još manje šanse.
Kad ste dovodili igrača iz Srbije, s hrvatskom putovnicom, Aleksandra Bursaća, vjerojatno niti sami niste mogli vjerovati da će odigrati na razini na kojoj je odigrao posljednje tri utakmice?
- Mi smo očekivali od njega konstantu, vjerovali smo u njega. Imao je veliku stanku, ali imali smo i svi skupa veliku sreću jer zbog Covida nije bilo gledatelja. S obzirom na neke njegove igre s početka sezone, teško bi se izvukao od kritika navijača, ali sada je to, na svu sreću, iza nas. To je dečko koji na svakom treningu daje sto posto, a kad bude svo vrijeme posve koncentriran, uvijek sa sto posto, on ima potencijala i za bolje igre od ovoga.
I riječ-dvije o kapetanu. Dominik Mavra, možda prvi put u karijeri, stavio se potpuno u funkciju momčadi. Puno komunicira za vrijeme utakmice s klupom, prvi se diže i daje potporu svojoj momčadi kad je na klupi. Mavra je nešto drugačiji nego smo ga imali priliku dosad gledati.
- Dosta pričamo i ukazujem mu na neke stvari, pokušavam promijeniti njegovo razmišljanje o pojedinim dijelovima igre i od njega napraviti baš pravog playa, Onog koji donosi dobre odluke, onoga koji s dva šuta na utakmici može biti jedan od najboljih igrača. Mavra ide u dobrom smjeru, jako se trudi. Igra u Zadru, tu je ponikao, pun je emocija i troši se na puno stvari. S čime se gubi energija, ali, kažem, sve to ide u dobrom smjeru i očekujem da on bude bude još bolji, a samim time i mi kao momčad.
Usput, sada će taj Mavra biti s vama i u reprezentaciji, ali tu će prvi put imati ulogu prvog playa (nedostaju sada Roko Ukić i Roko Rogić), možda njemu prirodniju. Dosad je uvijek u reprezentaciji bio zamjena i nije se tu osjećao komotno.
- Imam nekolicinu igrača koje želim probati, koji će dobiti minutažu, Mavra se bori za svoju priliku i ulogu unutar reprezentacije, ali ima do ljeta i kvalifikacija za Igre dosta vremena, pa ću za konačne odluke još pričekati.
Prije toga još malo reprezentacija, pa Zadar u napadu na naslov prvaka. A onda Split i borba za Tokio.
