Igor Miličić u prosincu će napuniti 44 godine, a ako se raspitate po Poljskoj, on je tamo - i ne samo u Poljskoj, a o tome će posvjedočiti sljedeći redovi - ozbiljna trenerska veličina. Za nekadašnjeg juniorskog reprezentativca Hrvatske, rođenog u Slavonskom Brodu, a košarkaški odgojenom u Splitu te afirmiranom u Poljskoj, danas se u Europi - dojam je - više zna, nego u Hrvatskoj. Ali to je naš problem i onoga što trenutačno predstavlja hrvatska košarka zaboravljena u nekim mitovima i legendama davnih vremena.

Uglavnom, nakon što je pet godina Miličić vodio Anwil iz Wloclaweka i od njega napravio ozbiljan klub (dva naslova prvaka Poljske, dva Superkupa te baš uoči pandemija i osvojen poljski Kup), nakon što je jednom prema službenim glasovima, a dva puta prema ocjenama novinara Miličić bio biran za trenera godine u Poljskoj, dogodio se razlaz.

Obiteljski razlozi

Korona je zaustavila sezonu, a Igor Mililčić, koji je rijetko u hrvatskim medijima, sada za SN objašnjava što se dogodilo.

- U trenutku kad smo se razišli nismo znali hoće li Anwil igrati Ligu prvaka kroz kvalifikacije ili u glavnom ždrijebu. Tijekom cijele godine pričalo se da bi Anwil, zbog svega što smo pokazali u Ligi prvaka, zbog fantastičnih navijača trebao potpisati ugovor na tri godine s Ligom prvaka. Međutim, kako je sezona završila, napravile se korekcije na ljestvici i mi smo u jednom danu s drugog mjesta pali na treće. I s obzirom na to, nije se uopće znalo hoćemo li zaigrati u Europi ili ne.

To je bio jedan razlog razlaza, ali Miličić objašnjava i drugi.

- Taj je razlog obiteljski. Otkako radim ovaj trenerski posao, koristim ljetne mjesece kako bih bio s obitelji. Obitelj živi u Ulmu, škola traje do 25. srpnja. A uslijed korone se dogodila situacija da će poljska sezona početi Superkupom 25. kolovoza, što znači da bi u ovo vrijeme već bio u pripremama za novu sezonu, pa mi to sve skupa nije odgovaralo. Ljudi u klubu su to sve shvatili, pa smo se rastali u najboljim odnosima.

A kako Miličića doživljavaju u Anwilu posvjedočiti će i video zapis od proteklog tjedna u kojemu je gotovo dvije tisuće navijača priredilo oproštaj uz baklje i ovacije hrvatskom treneru.

- Ne znam kad se dogodilo tako nešto čovjeku koji je rođen dvije tisuće kilometara daleko da mu dvije tisuće navijača sat vremena skandira. To je samo još jedan pokazatelj da smo u Anwilu napravili sjajan posao, da se košarka podigla na neku novu, bolju razinu. I mogu biti ponosan, ali i sretan što sam upoznao takve ljude.

I Miličić je postao trener na tržištu, koje vrlo živo, ali Miličić je strpljiv, jer zna što želi.

- U biti čekam. Sve ostale lige kreću nešto kasnije, pa i kad bi se nešto dogodilo, imao bih dovoljno vremena za obitelj. Bilo je dosta pregovora s nekim klubovima gdje sam gajio nade da mogu proći, neki drugi klubovi su bili akualni, ali to nisu bile sredine koje bih želio u ovom trenutku svoje karijere. Vjerojatno je sve završeno, Žalgiris je pronašao trenera, bio sam na dva kruga razgovora u Bambergu...

Da, ako niste znali, Igor Miličić je umalo završio na klupi Žalgirisa, kao što je bio opcija za klupu Zenita prije nego li na nju sjeo Xavi Pascual. Da, riječ je o euroligaškim klubova. Jer, to je razina koju on traži, Euroliga, Eurokup, jake lige...

- Generalno, želim korak dalje od onoga što sam napravio u Poljskoj, gdje sam ovojio sve što sam mogao osvojiti. Osjetio sam kroz vođenje Anwila u Ligi prvaka da smo bili u staju parirati, iako smo u skupini imali tri od pet najjačih klubova u tom natjecanju. I jedino se mogu nadati, zapravo vjerujem u to kako ću u trenerskom smislu napraviti stepenicu više u odnosu na ono što radio vodeći Anwil.

Smanjenja i 50 posto

Iako je stranicu s Poljskom zatvorio, s obzirom na godine provedene u njoj, a tu je i oženio Poljakinju Barbaru, dobro je Miličić upućen u to kako je koronakriza pogodila poljsku košarku.

- Mogu govoriti o Anwilu, koji je imao dugoročne planove, i sve je negdje u prosincu, siječnju išlo u smjeru da bismo bili sposobni za koju sezonu konkurirati za Final Four Lige prvaka. Sada se sve to okrenulo. Recimo, u Poljskoj ligi, a to ovisi o lokalnim samoupravama postoje dva, tri kluba koja će čak imati veći proračun nego je to bio onaj protekle sezone, ali kod većine klubova radi se tu o smanjenju proračuna od 50 posto.

I dok Igor Miličić čeka svoj veliki angažman na trenerskoj klupi, za to vrijeme u obitelji rastu tri košarkaša.

- Sva trojica igraju u Ulmu, imaju stipendijske ugovore, a Ulm je investirao 25 milijuna eura u trenažni kamp, koji je na super razini. Klub gleda na mlađe uzraste kao na prioritet.

I klinci su, kako čujem, odlični, uostalom najstariji Igor ima 18, zaigrao je juniorsku Euroligu ove zime i tu je bio na prosjeku 17 poena, 6,3 skoka, dva asista, Za razliku od tate koji je bio play, njegov sin imenjak je krilo, s 206 cm, a košarka je zapisana u genima, jer u Ulmu treniraju i 13-godišnji Zoran te 11-godišnji Teo...

- Nemam ih ja što hvaliti, idu oni svojim putem. Jesam trener, ali sam i tata...

Igor Miličić je super trener. Vidjet ćete to skoro. Ako do sada niste imali priliku...