Još jedna sjajna sezona u Belgiji je iza Darija Gjergje. Zadarski stručnjak 13. godinu zaredom uzeo je naslov prvaka Belgije s Oostendeom. Sezona još nije gotova jer Gjergja upravo priprema finalne utakmice protiv nizozemskog Leidena, protiv kojeg igraju finale BNXT lige (belgijski i nizozemski klubovi). Veliki je to uspjeh iza kojeg stoji kontinuitet rada te odricanje.
Uz Oostende, Gjergja je i izbornik reprezentacije Belgije s kojom je na prošlom Eurobasketu došao do povijesnog uspjeha, pala je tamo i moćna Španjolska. Rijetko su se njegovi rezultati u belgijskoj košarci apostrofirali u hrvatskoj javnosti, no Gjergja je svojim radom stvorio košarkaško ime te je pitanje trenutka kada će se okušati u nekoj jačoj ligi.
Iza vas je još jedna uspješna sezona u Belgiji...
- Nema se tu što puno za reći. Napustilo nas je čak sedam igrača, doveli smo neke mlade Belgijance, kao i iskusnog Van Rossoma te tri stranca koja nikad nisu igrala u Europi. Ekipa je bila nikad neiskusnija sa samo tri stranca, uvjerljivo najmanje od svih klubova u ligi. Budžet za sezonu je bio nikad lošiji i tako nije bilo financijskih mogućnosti da se napravi neki iskorak. Igrali smo dobro u Ligi prvaka, gdje smo prošli dalje u jednoj teškoj grupi. U Kupu smo nesretno ispali, no tu su bile i neke ozljede. U prvenstvu i BNXT ligi smo imali 26 pobjeda u nizu. Kasnije smo u finalu protiv Antwerpena imali stvarno velikih problema. Trojica igrača zbog ozljeda nisu trenirali i bio sam stvarno zabrinut te nisam mislio da ćemo ostvariti ovo što smo ostvarili. Tako da mi je ovo bila najteža sezona od dolaska u Oostende. Nije gotovo, imamo još dvije ili tri utakmice finala BNXT lige protiv nizozemskog Leidena.
Možete li kratko opisati Oostende kao klub?
- Nakon moje prve dvije sezone smo posložili stvari. Ideja je uvijek biti u vrhu. Ne radimo kao neki drugi klubovi. Jezgru momčadi svake sezone nadopunjujemo s jednim do dva mlada igrača, ujedno stvaramo igrače, uz to ganjamo i rezultat.
Kako nakon toliko godina u jednom klubu ne dođe do zasićenja?
- Pa dođe, ali se ne smije time opterećivati. Nakon prve tri, četiri godine odbijao sam neke ponude pa su mi onda dali ugovor na četiri godine, što je jedna vrsta sigurnosti. Imam ugovor na još godinu dana te mi žele ponuditi i novi ugovor, međutim, mislim da ne bi imalo smisla. Opet, ne mogu opisati koliko sam ovdje poštovan i stvarno mi je lijepo.
Nismo uspjeli otići na Svjetsko prvenstvo, što bi bio san snova, ali smo zato na Eurobasketu napravili čudo
S obzirom na to, ciljate li trenutno neki iskorak u karijeri, ima li ponuda?
- Potpuno mi je jasno da moram ići i da će se to dogoditi. Pokazao sam da mogu više, mislim da sam zaslužio neki veći iskorak. Zasad sam imao dvije ponude. Jedan stvarno dobar klub iz Francuske, no to je propalo, te klub iz Poljske, ali tamo iskreno ne bi išao. Trenutno sam ipak fokusiran na kraj sezone i reprezentaciju, onda konačno doma u Zadar, što jedva čekam.
Izbornik ste Belgije, stabilizirali ste ih, čak ste dva put u dvije godine pobijedili Španjolce.
- Nismo uspjeli otići na Svjetsko prvenstvo, što bi bio san snova, ali smo zato na Eurobasketu napravili čudo. Belgija nikad prije nije pobijedila tri utakmice. Isprofilirali smo neke mlađe igrače. I sad radimo jedan kamp, kako bismo ojačali kult reprezentacije. Moj dogovor sa savezom je do EuroBasketa 2025. i to je neka moja ideja jer je potrošnja velika.
Šanse za Olimpijske igre su nam velike. Dobro je rekao Sesar, oni koji su tu, s njima idemo raditi
Koliko vas je pogodilo što niste postali izbornikom Hrvatske, iako je više puta naglašavano da ste bili prvi favorit?
- Sigurno da me pogodilo, ali to treba zaboraviti jer se ne može živjeti u prošlosti. Hrvat sam i za mene nema veće časti nego biti izbornik reprezentacije, kao i biti trener kluba koji volim najviše na svijetu. To su dvije stvari koje ne može nadomjestiti nikakav novac. Kad me gospodin Jasmin Repeša zvao da uđem u stručni savjet, pristao sam jer smatram da trebamo svi zajedno napraviti nešto kako bi se hrvatska košarka izdigla. Imamo velikih problema, liga nam je poluamaterska.
Kako gledate na šanse hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za Olimpijske igre?
- Smatram da su nam šanse velike. Dončić će sigurno doći umoran, ha-ha. Grčka igra kući i to neće biti nimalo lagano. Mislim da su svi opasni, ali i da imamo šanse. Treba vjerovati. Treba se posložiti jasna struktura te Hezonja i Šarić moraju biti ti koji će nositi ekipu. U Turskoj je baš to bilo dobro. Znale su se uloge, što je jako bitno. Baš ovih dana čitam “ovaj je tu, ovaj nije”. Onaj koga nema, bez njega se mora. Kad smo išli u Rio neki nisu igrali niti sekundu, ali su napravili su posao. Nekad je to puno važnije, nego da igra neki “superstar”. Ja mogu razumjeti da netko fizički ili psihički ne može. Jer danas se najmanje brine o zdravlju igrača. Evo Zadar ili Split. U petak igraju ABA ligu, u subotu već domaće prvenstvo. To nije normalno. To je veliki stres, ta putovanja nose nove umore, to ljudi ne razumiju. Ali onda uzmeš ljude koji mogu i koji žele. To je dobro rekao Josip Sesar, oni koji su tu, idemo s njima, idemo raditi.
Vidite li se jednog dana na klupi Zadra?
- To je san. Jednog dana. Zadar sada ima svog trenera, Danijela Jusupa koji je meni pomogao da se izgradim kao osoba. On mi je dao sve radne navike uz profesora Slavka Trninića te da nije bilo njih dvojice pitanje je gdje bih ja bio danas - zaključio je Gjergja.