Bio je kraj kolovoza, godina je 2010. Dan kasnije je Hrvatska otvarala SP u Turskoj ogledom protiv SAD-a. Bile su to godine u kojima je svjetski poredak trebalo vratiti tamo gdje mu je mjesto, bile su to godine u kojima se SAD trudio vratiti primat nedodirljivosti na internacionalnoj sceni nakon što se 2004. Ameri nisu dokopali olimpijskog zlata, a na sve se to vezalo i SP 2006. na kojemu su ih u polufinalu zaustavili Grci.
”Broj 13 je bio je sjajan, broj sedam je bio bio odličan”, govorio je nakon tog poraza u Japanu Mike Krzyzewski, izbornik SAD-a, čuveni trener Dukea, jedan od najvećih umova igre.
Bio je to, ispostavilo se, barem dok je on imao pod kontrolom Amere i posljednji poraz. Vojnička disciplina tipa kojega je odgojio West Point i koji je natjerao cijelu seriju NBA zvijezda da se ponašaju na način na koji se ne ponašaju u klubovima, pretvorilo je američku selekciju u kult. Imali su, uvijek to bilo tako i teško da će se tu stvari promijeniti, najviše talenta. Coach K dao im je i disciplinu.
Tog dana, samo 24 sata uoči prvog podbacivanja na svjetskoj smotri u Istanbulu, ogleda Hrvatske i SAD-a, dobili smo priliku posjetiti trening Amerikanca. Neke slike ostale su urezane za cijeli život. Recimo, ona u kojoj je Kevin Durant skinuo tenisice, omotao gležnjeve ledom i s klupe, s nekih 12 metara, povezao bez skok šuta s onim ogromnim rukama nekoliko vezanih trica. Bos.
Ili, onaj detalj kad ispred vas stoje Steph Curry, Derrick Rose ili Russell Westbrook, tada klinci s 22 ili 21 godinom i čekaju da, strpljivo odgovarajući na pitanja dok vi ne kažete, “hvala, to bi bilo sve”.
Nešto kasnije presicu je imao je i on, Mike Krzyzewski. Vojničkom je preciznošću odgovarao na pitanja, sjećam se da je bio puno informiraniji o hrvatskim igračima nego je to bio pred četiri godine kad je o Dimitrisu Diamantidisu govorio kao “igraču s brojem 13”, ili o Vassilisu Spanoulisu kao “igraču s brojem sedam”. Naučio je i legendarni trener lekciju.
Smazali su nas sljedećeg dana, a bio je to dan u kojemu je Bojan Bogdanović odigrao prvu službenu utakmicu za Hrvatsku i stavio svojih prvih 15 u karijeri koja ga je kasnije pretvorila u najboljeg strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije.
Nije Krzyzewski u tim godinama na izborničkoj stolici vodio samo talentirane klince kakvi su tada bili Durant ili Curry. Bio je to, recimo, i Lamar Odom, koji je samo nešto kasnije pronađen ušlagiran u nekom pustinjskom bordelu. I taj Odom je pod Krzyzewskim bio samo košarkaš. Vojnik, ako ćemo pravo.
Taj vojnički duh pretvarao je u toj američkoj vrsti kao jednog od ostalih i Kobea Bryanta ili LeBrona Jamesa. Oni, planetarne zvijezde s računima koji su sezali do milijarde, bili su samo igrači pod paskom trenera Dukea.
Odgojen na West Pointu, Krzyzewski je učio od legendarnog Bobbyja Kinghta, i u Indiani, osim u vojnoj školi. Knight je, za one mlađe, prvi trener koji je uveo skauting protivnika u pripremi utakmica, otprilike je to značilo, “dajte mi tri dana za pripremu i ne mogu izgubiti”.
Odvojivši se od Knighta, Coach K je 1980. godine preuzeo Duke. Prijelaz iz sedamdesetih u osamdesetih napravio je od košarke sport kakva je ona danas, drugi najveći iza nogometa, a Duke je pod Krzyzewskim pet puta bio prvak NCAA, postao je trener s najvećim brojem pobjeda u NCAA, ali i čovjek koji je nekoliko puta glatko odbijao unosne NBA ponude. A zvali su svi, od Celticsa do Lakersa, nudili mu milijune, vlasničke udjele u momčadi, baš sve. On je ostao vjeran Dukeu. S kojim je u noći sa subote na nedjelju otišao na svoj 13. Final Four, nakon što je Duke svladao Arkansas. I to u zadnjoj sezoni, kako je to službeno objavio, Mikea Krzyzewskog na klupi. U New Orleansu će loviti šesti naslov, neće nikada stići deset titula Johna Woodena, ali ostat će zapisan kao jedan od najvećih. Ako ne i najveći košarkaški trener.
Danas mu je 75 godina, već je dvostruki stanovnik Hall of Famea, u koji je ušao i kao igrač i kao trener. Trener koji je ostao vjeran NCAA košarci i koji od NBA zvijezda uspio napraviti vojnike. Čega god bi se dotaknuo pretvarao je u pobjede.
