Kada u subotu na vanjskim terenima SC Stars u Samoboru krene Otvoreno prvenstvo Zagreba u košarci za dječake do 12 godina, među njima će se naći i oni iz KK Glina. U nekim normalnim vremenima ta vijest i ne bi bila posebno zanimljiva, ali kad uzmete u obzir da se radi o klincima koje je koronavirus izbacio iz dvorane, a razoran potres im onemogućio treninge na otvorenom igralištu s rasvjetom, ova priča dobiva sasvim drugačiju dimenziju. Priča u kojoj su zbog dječjih osmijeha, zbog uspomena koje će im ostati za cijeli život, sve nedaće gurnute u stranu. A ima ih podosta...
- U Glini imamo novu i relativno dobru dvoranu, međutim zbog korone ne možemo unutra. Imamo i dva košarkaška igrališta na otvorenom, jedan ima reflektore, ali nakon potresa su tamo stavili šator u kojem više nema nikoga, a stoji i dalje tamo. Pokušao sam s Gradom dogovoriti da ga pomaknu, ali nije bilo reakcije. I tako smo i dalje prisiljeni trenirati na terenu bez reflektora. Djeca su u školi do 19 sati, treba im vremena da dođu do igrališta, a već oko 20 sati pada mrak - priča nam Andrej Klobučar, tajnik i trener u KK Glina.
Jasno vam je da je u opisanim uvjetima teško organizirati kvalitetne treninge, ali u Glini nema posustajanja.
- U ovom je trenutku najbitnije da ta djeca igraju. Nakon svega što nas je zadesilo, ja sam zapravo iznenađen da je toliko djece u klubu. Poslije potresa, kad se otvorila dvorana, bilo ih je u jednom trenutku 40-ak, sad je ta brojka pala na 20-ak jer ne možemo u dvoranu. Ali, moramo igrati, tako ćemo ih najlakše vratiti.
Zato i idu za vikend u Samobor.
- Moramo to napraviti zbog te djece. Zamislite kakav će im doživljaj biti igrati protiv Cedevite Junior ili Ciboninih Vučića. Ovdašnja djeca koja treniraju nogomet igraju po županijskim selima, a našima će ovo biti spektakl.
Posebno je teško bilo raditi s klincima nakon strašnog potresa u prosincu.
- Svima je nešto stradalo na kućama, uglavnom krovovi ili dimnjaci, ali to se brzo saniralo, a dvije obitelji su bile privremeno iseljene iz svojih domova, ali u međuvremenu su se i one vratile. Nitko, srećom, nije do temelja ostao bez kuće, ali svima je to bilo vrlo stresno razdoblje. Kažem, kad smo ponovno krenuli s treninzima, bilo je stvarno dosta klinaca, tako da mislim da ih je puno i bježalo od kuće da zaborave na sve - zaključio je Klobučar.
Komentari (0)
Komentiraj