Ozlijeđenog gležnja Roko je Prkačin, 18-godišnji Cibonin kapetan, pokušao odigrati drugu utakmicu polufinala sa Splitom. Pokazalo se kasnije kako to nije bila dobra ideja. Bila je samo njegova, a on je i sam, pročitat ćete o tome kasnije, odluku o igranju donio.
Moglo bi lako ispasti kako je to bila i posljednja utakmica Roka Prkačina odigrana za Cibonu, klub u kojemu je ponikao, barem do, recimo, samog konca karijere koja bi trebala biti velika. Mladi Prkačin već u petak leti prema Los Angelesu, a u SAD-u bi trebao i pričekati NBA draft, 29. srpnja. Ime Roka Prkačina vrti se unutar prve runde NBA prognoza, a njegov boravak u SAD-a, u kojemu će biti, dakle, gotovo dva mjeseca i u međuvremenu raditi specifične treninge, ali i pohoditi kampove, nada se Roko, ali i svi oko njega, trebao bi njegove pozicije samo popraviti.
- Idem u petak, prva etapa mog boravka bit će Los Angeles, jer tamo će agencija koja me zastupa, CAA, organizirati kamp. Tamo ću trenirati negdje mjesec dana, a onda slijede kampovi na koje će me zvati klubovi. Odluka za povlačenje s drafta je 19. srpanj, ali ja ne razmišljam u tom smjeru. Uostalom, da se namjeravam povući, ne bih niti odlazio u SAD.
Izazovno okruženje
Taj prvotni kamp u Los Angelesu složen je s igračima iz CAA agencija koji izlaze na draft, zna li uopće Roko što ga tamo čeka?
- Bit će tamo nekoliko igrača koji se, poput mene spremaju izaći na draft. Koliko znam bit će tamo jedno osam igrača, recimo, bit će tamo najbolji igrač Baylora, Davion Mitchell, kojega se projecira jako visoko, među prvih deset. Ne sumnjam kako ću raditi u dobrom okruženju i kako ću ispred sebe imati dosta izazova, ali i odličan sparing.
Roko Prkačin najstarije je dijete Nikše i Kate Prkačin, a na put u SAD, na najveću avanturu dosadašnjeg mladog života, Roko odlazi sam.
- Ok, vjerojatno nije to lako, ali idem vidjeti, ne bojim se. Bit će to, naravno, malo drugačije, ali opet, nadam se, da ću ovog ljeta ipak uspjeti malo uhvatiti Hrvatske.
Idem nikad spremniji
Iako, može se dogoditi da se takav rasplet uopće ne dogodi. Ako će Roko ostati do drafta u SAD-u, a iza toga, u prvoj polovici kolovoza starta Ljetna liga koju će igrati za onaj klub koji ga izabere, pa onda, već polovicom rujna kreću kampovi uoči nove sezone...
- Ja nekako vjerujem da ću uhvatiti barem tjedan dana slobodnog za doći doma...
Sezonu je završio s ozljedom gležnja, no taj je problem saniran u proteklim danima.
- Odlazim posve spreman, nikada nisam bio jači, spremniji i doista sam pun optimizma. Uostalom, znate me oduvijek, kad sam ja to bio negativan?
Ono što za njega jest negativno leži u činjenici da će ovo ljeto morati propustiti reprezentaciju. Jedno je to ljeto moralo biti tako, ovo kad odlazi na draft ili ono iduće. Ispao je dogovor da to bude ovo ljeto, jer bi sljedeće Roko Prkačin već trebao nositi ambicije Hrvatske na Eurobasketu.
- U razgovoru s izbornikom i ljudima iz Saveza pao je takav dogovor za ovo ljeto, jedno sam morao žrtvovati. Naravno, tu postoji dogovor i da ako budem neophodan, da se vratim...
Što uopće može Hrvatska na olimpijskim kvalifikacijama?
- Ako budemo kompletni, mislim da ćemo se sigurno plasirati na Igre. Sad, rasplet u NBA ligi nam ne ide na ruku, evo Šiši i Sunsi izbacuju Lakerse, Babo bi mogao s Utah Jazzom do finala konferencije, pa će ovisiti dosta i o tome koliko će oni daleko dogurati, Onda, dogodile su se te ozljede Dragana Bendera i Luke Šamanića, to su nesretne okolnosti, ali što je tu je. Navijat ćemo...
Rasli smo kroz sezonu
Ajmo se vratiti na proteklu sezone. Od silnih najava, Cibona je potpisala jednu od najneuspješnijih sezona u povijesti?
- Realno gledajući, to je doista tako. I s obzirom na to, ja sam i najgori kapetan Cibone otkako me barem pamćenje služi, a služi me jako dobro, posebno sa svime što je vezano za Cibonu. Ispala je takva sezona kakva jest. Skupili smo se na početku, bili smo dosta mladi i rekao bih da nas je zadesio totalni manjak iskustva s obzirom na sve ono što nas je čekalo u sezoni, kao što smo imali i totalno krivu percepciju o tome što mi tu sami možemo napraviti. Rekao bih čak da je za nas klince bila ova sezona plus, došli smo na neke na pozicije na kojima prije toga nismo bili i kroz sezonu smo rasli. No, rezultat nije bajan, posebno ako gledamo na hrvatsko prvenstvo. Na koncu i mene je zadesila ta nesreća, ozlijedio sam gležanj, pa sam pokušao igrati iako nisam bio sto posto spreman...
To je bila škola, da tako nešto više nikada niti ne pomisli napraviti...
- Imao sam veliku želju da zaigram, jer smo bili suočeni s 40 minuta u kojima smo se spašavali eliminacije i ako je trebalo poginuti, ja sam želio poginuti zajedno s dečkima. I ako za tako što postoji krivac, onda sam to ja, jer sam kao kapetan prvi ispred svih. Ako se netko treba napasti, to sam ja.
Dobro, za početak više nikad ne bi trebao igrati ozlijeđen, jer to nema smisla?
- Da, shvatio sam i sam da je tome tako. Bolje bismo prošli da uopće nisam igrao. Jest, naučio sam na tome školu za budućnost.
Počinje avantura života
Kad ode u SAD, hoće li zvati neke naše NBA igrače za savjete, što mu je činiti na kampovima uoči drafta?
- Prikupit ću što je više moguće informacija kako bih bio što spremniji. Ima i mojih vršnjaka iz Hrvatske na prijavama za draft, nadam se da će nas biti što više i da će nas što više proći.
Za Roka Prkačina uopće nije pitanje hoće li proći na draftu. Pitanje je samo koliko će biti visoko. Odlazi tamo kao čovjek kojem predviđaju prvu rundu. Što će u toj prvoj rundi imati niži broj izbora, to će mu NBA karijera, kojoj se nada, početi bolje. Nema, naravno, pravila, ali biti što je moguće niži pick znači imati bolji status u startu, ne samo više novaca.
Avantura života za Roka Prkačina počinje u petak, kad se otisne iz Zagreba prema Los Angelesu.