Nije želio prvi podići sidro, iako je posljednje dvije godine, a bilo je ponuda i ranije, mogao napustiti Cibonu vjerojatno lakše nego bilo tko drugi. I sada je čekao, osluškivao vijesti o tome kakva će biti Cibona, ako je uopće bude, a onda je stigla ponuda koju nije mogao odbiti. Ponuda koja je replika one otprije dva ljeta, zapravo riječ je o istom treneru. Tada je Garcia Aito bio u Albi, no pala je procjena da je za Roka Prkačina, a tada mu je bilo samo 17, prerano da ode. Onda je Garcia Aito preuzeo Gironu, novi klub u elitnoj diviziji španjolske košarke, momčad kojoj je vlasnik Marc Gasol, koji će, pak još igrati, i Roko Prkačin je stavio potpis na ugovor dug tri sezone. Croatia Airlines. Tako su ga najavili u Gironi, uz video zapise nekih monstruoznih zakucavanja koje kreirao u svojoj mladoj karijeri.
Prvi puta odlazi od kuće. Nije mu još niti dvadeset.
- Pa, razumljivo je kako postoji neki strah, jer prvi puta odlazim iz kluba u kojemu sam ponikao, odlazim iz grada u kojemu sam odrastao. S druga strane to se sve miješa s nekim osjećajem radosti i želje za dokazivanjem u novoj sredini.
Odličan balans
Bilo je još ponuda, no nekako se čini da je presudilo ime trenera.
- Najviše mi je u odluci značilo što me takav trener želi dovesti u svoje redove. I kad netko to jako želi, a nije prvi puta, onda je to definitivno prilika koju ovaj puta nisam želio propustiti.
Nije nevažno niti to što će se igrati u Gironi samo jedna utakmica tjedno.
- I to je, čini mi se, za trenutačni dio moje karijere sjajna ravnoteža, odličan balans. Znamo da je španjolska liga najjača liga, znamo da je samo Euroliga iznad u Europi i samo to znači da me svakog vikenda čeka jedna velika, jaka utakmica. A između će biti dosta vremena za trening. Neću gubiti vrijeme na putovanjima, imat ću baš dobar balans treninga i utakmica.
A što je Garcia Aito uopće rekao Roku Prkačinu?
- Razgovarali smo i on se jako raduje što dolazim. Rekao mi je da će mi pružiti priliku, ali da na kraju dana sve ovisi samo od mene. Ja, pak, znam što mi je činiti...
Iz Cibone odlazi kao kapetan, iza je ostala dvostruka kruna, ali i činjenica da je Prkačin, uz Matea Drežnjaka bio posljednji igrač koji je otišao iz lanjske sezone...
- Htio sam ostati, ali jednostavno se sve proteglo i bilo je predugo za čekati. Nisam se htio dovesti u poziciju da nemam klub. Onda se pojavila ova prilika i nisam htio razmišljati o tome da tu priliku propustim.
Ako se Cibona spasi, to vjerojatno više neće biti razina momčadi koja bi bila razina Roka Prkačina. A hoće li se uopće spasiti?
- Ja duboko vjerujem kako hoće. To je klub u kojemu sam proveo cijeli svoj život i bez obzira na to što više neće biti Cibone, ona će uvijek ostati moj klub i ja ću biti njezin najveći navijač. Svaku ću utakmicu pratiti, a vjerujem da će se klub dovesti u poziciju da i sljedeće sezone igra važnu ulogu.
Nakon Finske - korona
Koliko mu je trebalo nakon ona dva reprezentativna poraza od Slovenije i Finske mu razbistriti glavu? Uostalom, znate kako je to, njemu je tek 19, ali kad će Hrvatska, nakon što je već sada propustila Igre u Parizu, sljedeće moći igrati tek u Los Angelesu. A tada će Roko Prkačin, pazite sad, imati 26 godina...
- Ma to je sve još uvijek u glavi. Sami smo sebi sve zagorčali. Međutim, sada slijedi Eurobasket, a na njemu moramo biti pravi.
Je li već počeo trenirati?
- Ma, naravno da jesam. Mislio sam nakon poraza od Finske uzeti samo pet dana slobodno, ali to se produžilo na deset dana, jer sam zaradio - koronu. Međutim, sada već normalno treniram kako bih stigao u optimalnom staju na početak priprema.
Bit će prve pripreme Roka Prkačina za prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri. Što bi moglo biti drugačije nego je to bilo na koncu lipnja i početkom srpnja?
- Prije svega sada imamo duže vremena da se spremimo, a mislim da imamo dosta prostora za napredak. I siguran sam kako ćemo na Eurobasket doći u pravom stanju. Nije nam laka skupina u Milanu, otvaramo odmah s Grcima. Međutim, mi imamo kvalitetu, a možda je sada jedino nedostajalo vremena. Sada je prilika da to promijenimo.
Protiv Slovenije je čuvao Luku Dončića, a onda je protiv Finske pazio Laurija Markkanena. Sada bi mogao na Giannisa Antetokounmpa...
- Znam što mi je za raditi, što je moj posao. Iako, kad pomisliš da ćeš čuvati MVP-ija NBA lige, onda to dovoljno govori. Ali, smislit ću nešto...
Lijepa priča
Dok razgovaramo, traje Eurobasket za igrače do 20 godine, ono na kojemu je, da nije u međuvremenu postao A reprezentativac, Roko Prkačin trebao zaključiti nastupe u mlađim kategorijama. Hrvatska, iako oslabljena, radi dobre stvari u Podgorici, plasirala se u četvrtfinale, razigravat će od petog do osmog mjesta.
- Mislim da je to jedna lijepa priča. Volio bih da sam tamo, ali dobro i da imamo što više talenata.
Kada je kao kadet osvajao europsko zlato, tko bi pomislio da će od te zlatne momčadi sada na Eurobasketu U-20 igrati samo dva igrača, samo Matej Bošnjak i Ante Perkušić imaju zlato iz Novog Sada, a sada su u Podgorici...
- Uvijek se događalo da na U-20, koje je zapravo već seniorsko natjecanje, ne dođu svi igrači. Međutim, ta su natjecanja jako zanimljiva i definitivno je kvaliteta visoka, jer to su sada sve već seniorski igrači. I ima ih jako zanimljivih...