Iako je krenuo potpuno drugim smjerom od svoga oca, glazbenika Zorana Ukića, nekad bubnjara u kultnom splitskom bendu Daleka obala, vrhunski košarkaš i kapetan naše reprezentacije Roko Ukić upravo je izražavajući razočaranje nakon poraza od Srbije pokazao talent i za skladanje.
Ispadanje sa Svjetskog prvenstva u Turskoj kapetan je prilično teško proživio, a svoj je očaj i melankolično raspoloženje zgodno opisao u utorak na svom Facebook profilu:
“Dosta i previše sranja za ništa para,
Niti za to imam volje, niti se tamo nešto stvara,
Idem kući, ne vraćam se
i puca mi što će bit,
Rađe pošteno se odmorit
jer od sranja sam već sit!!!”
Stihovi su koji bi mogli poslužiti kao predložak za pjesmu o hrvatskoj košarci danas, 2010. godine.
Osim što je mladi košarkaš bio iskren u svojoj tuzi, očito mu i izražavanje u stihovima leži, pa može opuštenije razmišljati o mogućoj promjeni karijere budući da godine uložene u bavljenje vrhunskim sportom na kraju košarkaša samo dovode do sve većih razočaranja.
- Ne mogu više podnijeti da živim kao luzer. Svake godine lupam glavom u zid. Nadam se i ništa - kratko je komentirao Ukić na kojega je odrastanje u okruženju glazbenika ipak ostavilo traga.
No, ostaje nada da će Roko Ukić nastaviti skladati stihove o domaćoj košarci, ali u budućnosti u veselijem tonu.