Dubok trag u arapskom svijetu ostavili su hrvatski nogometni treneri. No, svoje mjesto “pod suncem” znali su potražiti onamo i hrvatski košarkaški treneri. U novije vrijeme Željko Pavličević radio je u Bahreinu, Edi Dželalija u Kuvajtu. Danas je tamo jedino Jakša Vulić (1964.), Splićanin sa zaprešićkom adresom. Trener je prve momčadi Al-Ittihada iz Jeddaha, najpopularnijega košarkaškog kluba u Kraljevini Saudijskoj Arabiji.
Do prekida natjecanja izazvanog pandemijom koronavirusa Al-Ittihad je dijelio drugo i treće mjesto na tablici s Uhudom s 14 pobjeda i 4 poraza. Ispred njih je bio vodeći Al-Nasr koji je imao pobjedu više.
- S agentima i klubovima ove regije sam u kontaktu već godinama, a kako sam, nakon nekoliko godina rada u slovenskim klubovima Heliosu i Šentjuru, početak sezone 2019/20. dočekao bez kluba, prihvatio sam ponudu Al Ittihada. Košarka je u Saudijskoj Arabiji poluprofesionalni sport. Svi domaći igrači ujutro rade, a trenira se uglavnom samo poslijepodne. Profesionalne ugovore imaju samo treneri i dvojica stranaca. Jasno je da s takvim sustavom rada ni kvaliteta ne može biti na nekoj visokoj razini. Moj Al-Ittihad je klub bogate tradicije i s najviše navijača, ali u zadnje vrijeme i s puno organizacijskih problema, koji se najviše osjete u nogometnoj sekciji, pa onda i u ostalim segmentima kluba. Liga se igra kao i u Europi, samo što je ovdje cijeli play-off zbijen u deset dana. U tako kratkom vremenu odigra se sve, od četvrtfinala do finala osam-devet utakmica. Zbog toga ima dosta ozljeda i fizički je vrlo zahtjevno - javio nam je iz hotelske sobe u Jeddahu Jakša Vulić.
Jakša Vulić
Sve amerikanizirano
Njegov klub Al-Ittihad osnovan je još davne 1927. godine. Utakmice igra u areni Prince Abdulah Al-Faisal koja prima 6.500 gledatelja. Osvojio je 30 domaćih trofeja, a 2001. bio je pobjednik Azijskog FIBA Kupa prvaka. U Saudijskoj Arabiji, dodao je Vulić, veliki je utjecaj SAD-a, praktički je sve amerikanizirano, tako da se uglavnom prati NBA liga, a europska košarka vrlo malo.
Kako ima dovoljno slobodnog vremena Jakša Vulić ipak prati i europsku košarku, a posebice hrvatsku, kako klupsku tako i reprezentativnu.
- Čini mi se da smo, poučeni lošim iskustvom iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, u ovaj ciklus ušli puno ozbiljnije i puno bolje pripremljeni. Pobjede protiv Švedske i Nizozemske nisu nešto što treba posebno proslavljati, ali nisu ni za podcjenjivanje. Treba zadržati ovakav pristup, kvalificirati se na Europsko prvenstvo, a onda tamo u punom sastavu pokušati doći do medalje koju već toliko dugo iščekujemo - kazao je Jakša Vulić, koji čini se broji posljednje dane, bar zasad u Saudijskoj Arabiji.
Otkrio je svoje planove.
- Ovdje je prvenstvo odigrano do kraja što se ligaškog dijela tiče, nakon toga korona je sve zaustavila, odgođen je kup, upitno je hoće li se uopće odigrati. U ovakvoj situaciji košarka je sasvim u drugom planu. Samo mi je važno da se ubacim na neki od evakuacijskih letova i vratim u Hrvatsku.
U Litvi uzeo zlato
Jakša Vulić je naš nesuđeni kolega. Upravo ga je studij novinarstva odvukao u Zagreb. No, studij je ipak zapustio zbog košarke. Imao je zapaženu igračku karijeru u Hironu, pa u Zagrebu čiji je bio i kapetan, te na kraju u Vinkovcima. Trenerski debi imao je u Hironu iz Botinca, kojeg je 2001. godine uveo u Prvu hrvatsku ligu i odmah osvojio pet mjesto. Nakon toga trenirao je Zagreb, a krunu trenerske karijere doživio je u Širokom u sezoni 2003/04. Osvojio je sa Širokim dvostruku krunu, prvo kup na završnom turniru u Trebinju, a onda i prvenstvo u dramatičnoj majstorici pred 9.000 gledatelja u Skenderiji, kada je nakon produžetka pobijedio favoriziranu Bosnu.
Nakon toga bio je trener Dubrave, pa pomoćnik Božidaru Maljkoviću u Cedeviti koju je jedno vrijeme vodio i samostalno. Bio je i izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske koja je na europskom prvenstvu u Litvi osvojila zlato.