Savez mora stvoriti strategiju, a ovo su potezi koji bi mogli pokrenuti spas hrvatske košarke

Hrvatski košarkaši neće igrati na Eurobasketu, hrvatske košarkašice neće igrati na Eurobasketu, sve mlađe kategorije su nam u B divizijama europske košarke, osim kadetkinja koje su u eliti. Liga nam je vjerojatno preglomazna s 12 klubova, a nositelji kvalitete Zadar, Split i Cibona nemaju hrabrosti, na kraju dana niti novca presjeći žabokrečinu od ABA lige i zaigrati europska natjecanja. U košarci je neimaština, hrvatska košarka je jedini sport u kojemu se danas vrti manji novac nego je to bilo prije dvadeset godina. U svemu tome sve se manje djece bavi sportom, sve se manje djece rađa, a i kad završe u sportu, četiri od pet dječaka biraju nogomet.

Nikola Rukavina je predsjednik HKS-a i sve su to problemi s kojima se on mora nositi, premda mu vjerojatno niti samom nije jasno za koji je to točno od ovih problema upravo on ili ured Saveza kriv.

Ali, znate već kako to ide. Netko mora biti kriv, pa će se u čelnike Saveza ili u izbornika uprijeti prst krivice. A netko tko bude došao iza, opet će raditi ovako ili možda čak i lošije nego se radilo do sada.

Jer, tu ne postoji čarobni štapić.

Hrvatski košarkaški savez uvelike je upropastio našu košarku. I radio je to u vrijeme kad je njime ravnala sudačka mašinerija pod kontrolom Danka Radića. U vrijeme kad je Hrvatska ostala bez svog zaštićenog mjesta u Euroligi, jer se ono predavalo, možda i prodavalo, tko će to više znati, uglavnom prebacivalo se na ABA ligu. U isto vrijeme je prvi čovjek našeg Saveza, onaj tko bi trebao zastupati interese hrvatske košarke, pa i hrvatske lige, bio i čelnik ABA lige.

Plodove new-deala mogli bi osjetiti tek za četiri, pet godina. Ali, mora se krenuti

Bilo je to vrijeme u kojemu se hrvatska košarka posvađala između sebe i repovi tih sukoba i danas traju. U svemu je tome stradavao proizvod koji je trebalo štititi. ABA liga se pokazala kao ona u kojoj su profitirali Zvezda i Partizan, crnogorska košarka i menadžerske agencije. Liga se još samo formalno vodi iz Zagreba, iako ti koji je vode i sami ne znaju o čemu odlučuju.

Tu su i neki naši klubovi, statisti u kukuruzu. Kad im u goste stigne Partizan bez pola momčadi, budu blizu, jednom čak i pobjede, a onda se uguraju, to je maksimum, do play-offa, pa tamo stradaju trideset razlike. U svakoj utakmici. Jer su toliko slabiji.

U toj ABA ligi, stasaju i naši igrači, koji bi trebali baš tu, jer to je bolje natjecanje od domaće lige, igrački narasti i takvi pomoći reprezentaciji. Oni koji su malo bolji, a redom je tu riječ o centrima, odu na prvu mogućnost na NBA draft, pa su u prvim američkim godinama nedostupni reprezentaciji jer baš preko ljeta moraju igrati Ljetne lige.

I tako to traje godinama, vrtimo se u krug, a spasa nema. Niti igrača. Biramo trenere mlađih uzrasta, tu se tražimo i lutamo, jer klinci sve češće odbijaju igrati i za te reprezentacije. I oni, posebno ovi od 18 ili 20 godina, u vrijeme kad je reprezentacija bave se svojim tijelom ili istražuju ponude iz NCAA lige. Lutamo s trenerima, a možda je njihov ključni zadatak napraviti prave selekcije po godištima, a manje je važno kako oni to zapravo vode.

JURE MISKOVIC Cropix

Nije na pomoći niti KIF, čiji profesori Kinezima otkrivaju čari sporta, a trebali bi oni na studijska putovanja na Island, pa tu potražiti savjete kako od malog fonda sportaša Island ima reprezentacije u nogometu, košarci i rukometu na velikim natjecanjima. Imaju sad i vezu, siguran sam da bi im Dagur Sigurdsson pomogao pronaći kontakte.

HKS je uspio apsorbirati sredstva posljednjih sezona s kojima puni proračune, kako tako, ali ih ipak puni našim klubovima. Postoje tu i nagrade, postoji tu i plan da se te iste klubove nagovori nekako da se vrate u europska klupska natjecanja. Jer, kvragu nije Portugal na Eurobasketu zato što igraju između sebe Porto, Lisabon i Braga do iznemoglosti nego zato što su im klubovi, a time i igrači naučili što znači igrati europske kupove.

I zato što je Savez locirao taj problem - a pri tome ne želi biti odrješit, pa zabraniti ABA ligu, a to po slovu zakona može - traži načine da nagovori klubove da se vrate fundamentima.

U isto vrijeme mogao bi Savez, preko HOO-a, kako god, inzistirati da plaće tenera u mlađim kategorijama rastu, da to mogu raditi ljudi i od toga živjeti. A ne odrađivati posao i skupljati članarinu. I ne baviti se osnovama, pa ti u seniorsku košarku, pa čak i do reprezentacije stignu igrači koji ne mogu lijevi zicer položiti lijevom, a desni desnom rukom. Ili dodati kako je to zapisano u knjigama. Da o ball-handlingu i ne govorimo...

To je zadaća Saveza.

Kao što je to pritiskati Vladu RH na oslobađanje dijela poreza za one koje žele ulagati u sport, a dolaze iz privatnog sektora. Tako bi se spasili klubovi, tako bi se više novca pojavilo u košarci, tako bi netko imao motiv raditi s klincima pet, šest sati. A ne odraditi sat i pol i onda bježati na neki drugi posao, jer od nečega treba i živjeti.

Hoće li to uspjeti ova garnitura Saveza, hoće li to netko drugi umjesto njih, sasvim je svejedno, ali to je jedini način da se stvari pokrenu. Podignuti financijsko stanje klubova, podignuti plaće trenerima u mlađim kategorijama, razložiti svim roditeljima reprezentativaca u mlađim kategorijama ciljani razvojni program baš za njihovo dijete. Pri tome se vratiti u europska klupska natjecanja. I to barem s tri kluba. I smanjiti ligu na deset klubova.

Uz sve to, uz taj plan, čuda se neće dogoditi preko noći. Plodove tog new-deala mogli bi osjetiti tek za četiri, pet godina. Ali, mora se krenuti.

Isto će biti svakome tko vodi Savez. I alati za izlazak iz krize bit će isti.