Sedam HR klubova igrat će izvan granica, ali sada i Bosna dovodi igrače koje naši ne mogu platiti

Tvrtko Puljić

Opatijska uvertira u novu sezonu hrvatske klupske košarke pokazala je da se imamo čemu nadati. Ako smo lani dobili nikada veću neizvjesnost u okršajima naših najvećih klubova, ove bi se sezone sve skupa moglo i podići na ljestvici uzbuđenja.

Štoviše, mogli bismo gledati i puno kvalitetniju košarku.

Pomoći će u tome i trenerska garnitura na čelu naših klubova. Jer treba pozdraviti povratak na klupe u premijerki Vladimira Anzulovića (Cedevita Junior), Ivana Velića (Šibenka), Tihomira Bujana (Dubrava), a prvi će put nakon inozemnih uspjeha Cibonu voditi Ivan Rudež. Ostao je na klupi Zadra trofejima optočen Danijel Jusup, Damir Mulaomerović nastavlja s Dinamom, Ante Nazor radi novu priču s Kvarnerom, Ivan Tomas sa Zabokom, a Damir Milačić, koji je bio tijekom ljeta povezivan s Cibonom i Splitom, ostao je graditi novi Alkar. I Dino Repeša će nakon Cibone i Cedevite Junior sada voditi Split, lanjskog finalista. Prve su sezone Petra Babića na klupi novaka Samobora i Gorana Gunjevića na klupi Dubrovnika.

Kada je Tihomir Bujan na početku ljeta, baš preko stranica SN otvorio priču oko ENB lige, u koju se Dubrava i kasnije prva prijavila, zainteresiranih je bilo dosta. Toliko da se morao organizirati kvalifikacijski turnir u Opatiji, pa su uz Dubravu, u tu Sjevernu ligu stigli pobjednik Dinamo i finalist Alkar. Nije uspio favorizirani Kvarner, koji se početkom ljeta nadao završiti u FIBA Eurokupu, ali su njega kao sudionik glavne runde prijavile Cedevite Junior i kao kvalifikant Cibona, koja će u srijedu kontra slovačke Prievidze igrati prvu utakmicu za plasman u osnovnu sezonu.

Imamo dakle tri kluba u ENB ligi, dva u FIBA Eurokupu te dva u ABA ligi. Zadar i Split nisu prihvatili ponudu Saveza od 400.000 eura i nisu željeli prijaviti Ligu prvaka, nego su ostale dvije posljednje hrvatske laste u ABA ligi. Koliko im je to bila pametna odluka, pokazat će već ova sezona, možda i posljednja ovoga natjecanja.

Opet, sedam klubova koji će igrati ove sezone utakmice izvan granica Hrvatske je dobra vijest za ukupnu nam klupsku košarku i naznaka da stvari idu prema naprijed. Puževim koracima, ali ipak se kreće. Sve skupa je popravilo i ambicije i u našim klubovima, pa tako već sada Cedevita Junior ili Dubrava imaju u rosteru i više stranaca nego ih mogu biti na terenu u našoj ligi, a to su dva.

Popravljanje ambicija znači i povećanje proračuna, za što će pomoći i plasman financijskih sredstava HKS na klubove iz FIBA Eurokupa, ali i ENB lige.

Hrvatska je klupska košarka napravila ovoga ljeta ključan korak prema izlaženju iz ambisa državnih intervencija u susjedstvu i frustracija u ABA ligi, jer su neki klubovi odlučili zaobići ABA 2 ligu i zaigrati neko drugačije natjecanje. Zadar i Split koji su ostali dio ABA lige, već su se u pripremama sudarili s novim, a zapravo starim i predvidljivim okolnostima.

Oba su naša kluba izgubila od novaka u ABA ligi, sarajevske Bosne, s kojom se financijski ne mogu nositi. Ne radi se tu više o srpskim klubovima, ne radi se o slovenskim ili o crnogorskim, sada i Bosna dovodi igrače za nedokučive svote naših okvira. Tako ide priča da je Edin Atić u Sarajevu za 23 tisuće eura mjesečno i Miralem Halilović za 20. Aleksandra Lazića se moglo dovesti i u nas za 15, ali on se skrasio u Bosni, jer 15 trenutačno nitko nema u Hrvatskoj. A ovdje će igrati neki bolji igrači od Lazića.

Hrvatska polako, ali sigurno izlazi iz tog interesnog kruga menadžera, nama nemogućih državnih intervencija, ali i čudnih igara. I kreće u nešto novo.

To je svakako ENB liga, ali to je i FIBA Eurokup u kojemu će glavnu sezonu sigurno igrati Cedevita Junior, dok će Cibona svim silama pokušati u njoj završiti kroz sudare s Prievidzom. OK, Cibona ima prijavljenu i ABA 2 ligu, ali ako izbori FIBA Eurokup, nemojte se iznenaditi ako odjavi ABA 2 ligu. Ona joj je ionako samo reputacijska šteta, koja joj ne treba u vremenu kad je pronašla ideju izlaska (čitaj vlasnika) iz začaranog kruga propadanja koje traje više od dva desetljeća.

Za cijelu priču naše košarke ovo je dobra polazišna osnova s koje se mogu skicirati neki budući planovi. Kako bi jednog dana gotovo svi naši klubovi imali europski program. Neki u Ligi prvaka, neki u FIBA Eurokupu, neki, možda u Eurokupu, a neki u ENB ligi.