Kao rijetko kada, posebno ako govorimo o košarci, u Zagrebu vlada poseban ugođaj. Ulaznica za Arenu, koja će biti domaćin Draženovog memorijala i u kojoj će od 20 sati u četvrtak krenuti poseban program garniran utakmicom reprezentacije Hrvatske i Teama Dražen, odavno nema.
Zagreb je, ktome, pun posebnih gostiju, ljudi koji su obilježili Draženovu karijeru, bilo kao suigrači, bilo kao suparnici, bilo kao trener ili kao oni na čije je karijere, a neke od njih i danas traju utjecao šibenski virtuoz, posljednji sportaš kojega su Zagrepčani nosili na rukama do stana u kojemu je živio na Trešnjevci.
‘Primarno je obilježiti na najbolji mogući način taj Draženov dan‘
Kao što je već poznato zaigrat će i hrvatska reprezentaciju koju je skupio Josip Sesar i koja će se učili zvijezdama europske košarke. Sesar je u neprestanom kontaktu sa svim reprezentativcima i ovo su njegovi posljednji dojmovi uoči utakmice u četvrtak.
- Prije svega želio bih se zahvaliti klubovi iz čijih nam redova stižu reprezentativci. U situaciji u kojoj se pripremaju nove klupske sezone nikome nije bilo lako odvojiti ovo vrijeme, iako se radi o dva, tri dana. Međutim, neki su igrači u novom klubovima, pa se tu baš u ovom vremenu žele nametnuti, jer ovo je vrijeme kad se love pozicije i minutaža s kojom će se započeti sezona. Hvala i trenerima koji su nam izašli ususret, s dosta njih sam razgovarao i gotovo do jednog su me zamolili da ne raubam igrače, da raspodijelim minutažu. I to mi je namjera, jer najvažnije je da momke vratimo zdrave u klubove, bez ikakvih posljednica.
Aco Petrović, pak, od Sesara, ali i trenera suparničke momčadi zahtjeva natjecateljsku utakmicu, jer Dražen nije volio revijalne utakmice. Kako pomiriti te dvije krajnosti?
- Naravno je da će svi oni koji budu na terenu biti ozbiljni i željeti se predstaviti u što boljem svijetlu, ali mislim da rezultat ovdje nije primaran. Primarno je obilježiti na najbolji mogući način taj Draženov dan. Važno je da ljudi vide, posebno oni mlađi koji su nisu bili svjedoci vremena, što je Dražen značio, a i što znači još uvijek. Uostalom, dovoljno je samo pogledati kakva će se krema okupiti u četvrtak uz parket, kakvi će to biti superstarovi. A i oni koji će biti na parketu moraju odigrati maksimalno ozbiljno, jer ako se uđe neozbiljno, tako se lakše ozlijediti, što nitko ne želi.
Iako je od Draženove tragične pogibije protekla 31 godina, a sam Dražen živio je kraće, 28 godina, on i danas, kao što je bilo za vrijeme njegove karijere, sada svojom ostavštinom pomaže hrvatsku košarku.
- To je najbolji pokazatelj koliko je Dražen bio velik kao osoba. I kakav je trag ostavio, ne samo u našoj, nego u europskoj, ali i svjetskoj košarci. Ova utakmica je, stoga, velika stvar i na nas u Hrvatskoj. Košarka nam nije, i s tim nismo zadovoljni, na zavidnim razinama, ali ovo je prilika da se podsjetimo što je sve košarka nekada bila, da svatko osjeti kako je dio spektakla, bez obzira bio u dvorani ili uz televizijske ekrane.
Prije neki dan razgovarao sam s Krešimirom Radovčićem, koji je Šibenčanin, ali i kapetan Cibone, u kojoj je već pet godina. Radovčić će u četvrtak biti u reprezentaciji Hrvatske i bit će mu to prvi susret sa sportom u Areni. Do sada je Arenu posjećivao samo na koncertima. I odmah debi s loptom u rukama, pred 15.000 gledatelja.
- Ova utakmica je velika stvar za sve te momke. Ovdje neće zaigrati neki koji su izrazili veliku želju, ali nije bilo načina da zaigraju zbog klupskih obveza. Ne na parketu, ali uz parket bit će i naši NBA igrači, a ja sam uvjeren da bi Dario Šarić, Ivica Zubac i Bojan Bogdanović, da je postojala šansa, bili presretni da mogu barem malo odigrati. Kažem, nadam se da će svi koji će igrati iz ovog spektakla izvući nešto dobro za svoje karijere, i štos e tiče daljnje motivacije, ali i kvalitete. Možda im se pokaže i na čemu trebaju raditi da bi bili još bolji.
Dražen je bio više od košarke
Jer, protivnik će s druge strane biti jak i ozbiljan. Uzmite samo da Team Dražen imati u svojem rosteru Tavaresa od 221 cm, ali i Marjanovića koji ima 224 cm. S tim će se trebati nositi...
- To je ustvari reprezentacija svijeta, a ne Europe. Naravno, mogla je ta selekcija biti još jača, ali ovo je termin koji je jako nezgodan za sve. Kako bilo, skupljena je respektabilna momčad, koju će voditi vrhunski treneri. Znam i kako se neke stvari drže u tajnosti, ali neke sam doznao i sasvim sam siguran da ćemo svi skupa uživati u spektaklu.
Josip Sesar je bio dio onih Ciboninih generacija koji su tjedna u tjedan punili do krova Draženov dom. Kad je igrao te utakmice je li uopće mogao zamisliti da toga neće biti, da ćemo utakmicu poput ove jedva čekati kako bi imali neki doticaj s velikom i ozbiljnom košarkom?
- To je zapravo nevjerojatna situacija. Živimo pad koji traje dugo. Uostalom, i kada je Zagreb igrao Euroligu, u Areni nije bilo baš sve krcato. Cibona je posljednja uspjela puniti redovno dvoranu, igrati utakmice u kojima su ljudi ostajali izvan dvorane, jer unutra više nitko nije stao. Meni čudna situacija u kojoj Zagreb nema barem momčad za Eurokup, ako to već nije Euroliga. I mogu se jedino nadati da će se ta vremena opet vratiti.
Na popisu Josipa Sesara nalazi se onih 12 igrača koje je prvotno objavio.
- U jednom sam trenutku mislio čak pozvati 15 igrača, kao bih što više dobilo priliku doživjeti nešto ovako, ali bilo bi to previše, pa smo ostali na 12 ljudi.
A njih 12 će uz teren gledati i najveća generacija hrvatske košarke, ljudi koji su, zajedno s Draženom osvojili srebro 1992. na Igrama u Barcelonom, odigrali nezaboravno finale s Dream Teamom.
- Oni će izaći na teren, bit će predstavljani, biti dio te priče o Draženu. Znam da ćemo se sjetiti i nekih utakmica, Draženovih poteza, a cijela ta ostavština, uvjeren am, bit će pogonsko gorivo ne samo za sportaše, nego za sve ljude koji to gledati.
Nema dvojbe, Josip Sesar je u pravu. Dražen je bio više od košarke, on je više od sporta, on je, kako sam to ovih dana negdje čuo, “nacionalno blago, naša povijesna baština”.
I to ne bi uspio postići neki tek obični sportaš. Uostalom, provjerite u četvrtak navečer.
I pokušajte ne zaplakati...