Realno, svima je bilo jasno kako smo ga 3. kolovoza, u četvrtfinalu Igara u Tokiju, porazu Španjolaca od Amerikanaca, vidjeli na terenu posljednji put. Sve što je Pau Gasol radio od 2017. naovamo, uostalom, bilo je u smjeru da zaigra u Tokiju, da bude na svojim petim uzastopnim igrama, pa se zato nakon gotovo dvogodišnje pauze od košarke pojavio u dresu Barcelone na koncu prošle sezone i trudio se izboriti dres za Tokio.
U utorak je sve to samo na prigodnoj svečanosti u Barceloni podijelio sa svijetom.
- Nisam želio završiti karijeru s nekom ozljedom, na štakama, nego na terenu. Stigao sam do točke u kojoj sam posve miran s time da je moja karijera završila. Miran sam, ali opet imam san da mogu učiniti još toliko toga. Kad sam stigao u Barcelonu, stvari su krenulo dobro, bolje od očekivanog i bili su to posebno mjeseci, neki od najljepših trenutaka moje karijere. Mogao sam igrati ispred svoje obitelji, za reprezentaciju. Iako nismo mogli do medalje u Tokiju, igranje za reprezentaciju bio je moj veliki uspjeh.
Pau Gasol je tako zaključio karijeru koja je bila impresivna, u kojoj je dohvatio dva naslova NBA prvaka, a u obje te kampanje bio uz bok Kobeu Bryantu, iza sebe ima osvojenih 11 medalja za Španjolsku i više nego itko drugi baš je on zaslužan za kreiranje dinastije španjolske košarke na početku 21. stoljeća, jer od 13 osvojenih medalja od 2000. naovamo, Pau Gasol je sudjelovao u njih 11. I u svima je bio ključan.
Ovaj novinar nikada neće zaboraviti dvije utakmice Paua Gasola, obje su se dogodile na Eurobasketima i obje su bile spektakularne. Prva u obračuna za broncu na Eurobasketu u Istanbulu prije točno dvadeset godina. Pau Gasol je imao 21 godinu, Dirku Nowitzkom je bilo 23. Španjolska je stigla do bronce, iako je Nowitzki bio čaroban, a Gasol, iako mlađi, iako neiskusniji, pokazao je kakav će biti igrač.
A bio je fenomenalan. Imao je ideju, imao je šut, imao je - iako to na prvi pogled tako nije izgledalo - i neobičnu čvrstinu. Nije bilo lako igrati pokraj Paua Gasola, posebno u poznijim igračkim godinama, jer osim vizije igre, tada je tu bilo iskustva i mudrosti, pa niti tipovi nakrcani mišićima nisu mogli kontra njega puno toga.
Druga utakmica koju nikada neću zaboraviti dogodila se 14 godina nakon ove prve iz Istanbula. Mjesto radnje bio je Lille, a igralo se polufinale Eurobasketa, Španjolci su pokušali preskočiti domaćina Francuze, koji su tražili domaće finale, domaće zlato.
No, ukazao se Pau Gasol.
Na tribinama je bilo preko 25.000 ljudi, nikada na zatvorenom prostoru u Europi nije više ljudi na jednom mjestu gledalo košarku, a Pau Gasol je isporučio 40 poena i usput skupio 11 skokova. Imao je valorizaciju 52. Bio je magičan, zid preko kojega Tony Parker i društvo nisu mogli. Niti Rudy Gobert.
Taj Eurobasket 2015. bio je Pauovo igralište, bilo je je to natjecanje na kojemu je bio MVP, ali to nije bilo prvi puta, no toliki utjecaj na svoju momčad i toliku dominaciju nad protivnicima teško je bilo zamisliti. I teško će biti zamisliti u godinama koje dolaze, ako drugačije ne odluči Luka Dončić.
Pau Gasol će ostati upisan i kao čovjek koji je bio MVP Svjetskog prvenstva 2006. godine u Tokiju, ali s ozljedom koju je zaradio u polufinalu nije mogao sudjelovati u razbijanju Grka u finalu, Grka koji su se posve ispraznili nakon što su u drugom polufinalu sredili SAD s LeBronom Jamesom. No, Pau Gasol je bio toliko dobar na tom SP-u da je i bez prezentacije na finalu morao biti izabran za MVP-ija.
Posebna je priča njegova NBA karijera, ali prije toga vrijedi podsjetiti na strelovit uzlet starijeg od dva brata Gasola.
Bio je juniorski prvak Europe 1998. godine, onda i svjetski juniorski prvak godinu dana kasnije, ali nije bio u prvom planu te momčadi koju su predvodili Juan Carlos Navarro i Raul Lopez. No, stasao je vrlo brzo, toliko da je na Kupu Kralja 2001. bio MVP, onda i MVP finala ACB lige u dresu Barcelone. Na NBA draftu je izabran kao treći pick od strane Atlante, no poslan je u Memphis, gdje se zadržao do 2008. kad je stigao među Lakerse. Gdje ga je dočekao Kobe Bryant i teško je na koncu karijere tog tragično preminulog genijalca reći je li u svojoj karijeri respektirao ikoga od svojih suigrača više nego Paua Gasola.
Gasol je u svom debiju za Lakerse isporučio 24 poena, 12 skokova i četiri asista, a koliko je to bila velika stvar najbolje će posvjedočiti objava te vijesti na billboardu na Times Squereu. Uslijedila su dva naslova prvaka u režiji Bryanta i Gasola, a jedna od najvećih franšiza NBA lige čekala je na naslov sve do 2020. godine koji je osvojen u "bubbleu" u Orlandu.
Pau Gasol je u utorak, kad se opraštao, posebno istaknuo najvećeg suigrača.
- Želim posebno na ovom mjestu spomenuti Kobeja Bryanta. Jako bih volio da je ovdje, ali život je ponekad vrlo nepravedan. Naučio me kako biti bolji vođa, bolji konkurent, što znači biti pobjednik.
Ostavština Pau Gasola bit će velika, a da je tome tako, pomalo neočekivao, američki novinari saznali su od - Russella Westbrooka, nove zvijezde Lakersa, triple-double mašine...
- Malo ljudi to zna, ali Pau Gasol je bio moj najdraži igrač kad sam odrastao. Prije Kobeja.
Westbrook, iako su različiti tipovi igrači i ne dijele iste pozicije, objasnio i zašto je uživao je u Gasolu.
- Jednostavno sam volio način na koji Pau igra. Bio je visoki igrač, znam, nije moja pozicija, ali to je čovjek koji je košarku igrao na pravi način. Mogao je probiti, mogao je dodati, mogao je zabiti. I jednostavno sam volio način na koji igra čovjek te visine. Kažem, uvijek je igrao na pravi način - skinuo je Russell Westbrook šešir Gasolu.
Pau Gasol je nesumnjivo ušetao u vrlo uski krug najvećih europskih centara svih vremena, najvećih igrača svih vremena. On se tu ima s čime pohvaliti i pitanje je tko će od onih visokih ljudi iz Europe moći stići blizu onoga što je ostavio iza sebe Pau Gasol. Nikola Jokić, MVP protekle NBA sezone, možda?
Možda, ali fali Jokiću devet reprezentativnih medalja i dva NBA naslova da bi stigao do Pau Gasola.
Čovjeka kojega je respektirao kao suigrača Kobe Bryant. A s time treba početi i završiti ovu priču. Nije bilo puno takvih.