Velimir Perasović možda je i čovjek koji je na seniorskoj razini odigrao najviše utakmica s Tonijem Kukočem. Jer, od prvih Tonijevih dana u dresu Jugoplastike/Splita, pa sve do zaključenja karijere u dresu Žutih, onog finala prvenstva Jugoslavije protiv Jugoslavije u proljeće 1991. godine Perasović je odigrao sve zajedno s Kukočem. Naravno, tu se trebaju nalijepiti i sve reprezentativne utakmice, osvajanja Svjetskog prvenstva 1990., kao i Eurobasketa 1991., uz jasno, onaj period od 1992. do 1996. godine kad su Toni Kukoč i Velimir Perasović nastupali zajedno za reprezentaciju Hrvatske.
Krakati klinac
Današnji trener Uniksa iz Kazanja, koji sprema svoju novu momčad (i Marija Hezonju, koji je na priprema prvi igrač Uniksa!) za skorašnji start VTB lige i Eurolige, rado je s nama podijelio svoja razmišljanja o Toniju Kukoču koji je u noći sa subote na nedjelju i službeno primljen u Hall of Fame, kao peti Hrvat u tom vječnom postavu najvažnijih ljudi košarke svih vremena.
- Sjećam se kad sam prvi puta vidio Tonija. Bilo je to na jednom kadetskom treningu na koji sam došao kad tada, još mladi prvotimac. Odmah mi je Toni upao u oči zbog svoje fizičke konstitucije. Bio je to nevjerojatno krakati klinac. Kad je primio loptu, odmah se tu vidjelo da ima jedan poseban, neuobičajan osjećaj za igru. Kasnije je sve išlo ubrzanim ritmom u njegovoj karijeri.
Što je to Tonija Kukoča u tim formativnim danima razlikovalo od drugih klinaca?
- Ono što je odmah bilo jasno kod njega jest da posjeduje sjajno razumijevanje igre. Bio je prirodni talent, ekstremnih fizičkih kvaliteta, koje su posebno došle do izražaja nakon onoga SP-a 1990. u Argentini. Sjećam se da je u toj posljednjoj splitskoj sezoni, kad smo osvojili i onaj treći naslov europskog prvaka, Kukoč bio i totalno fizički dominantan. Počeo je zakucavati na način na koji to do tada nije radio, zakucavao je preko igrača. Njemu se tada dogodilo ono konačno fizičko sazrijevanje koje se kod igrača dogodi do 24, 25 godine. Postao je tada doista nezadrživ.
I sve ono što se kasnije događalo s Kukočevom karijerom jednostavno nije bilo više čudno.
- On je bez problema mogao odmah iz Splita otići prema NBA ligi. Jer on je otišao u Benetton kao najbolji igrač Europe. Kažem ta dominacija koju je je on pokazivao u toj trećoj našoj sezoni s naslovom prvaka može se najbolje ilustrirati onim finalom protiv Partizana, kad smo dobili 30 razlike u Beogradu, i to Partizan za koji su igrali Đorđević, Paspalj, Danilović. Rat je već kretao, možda je ta sezona i zbog toga malo potisnuta u stranu, ali Kukoč je tada briljirao. Doduše, i kad je otišao u Benetton, a tamo je proveo dvije sezone, bio je prvak Italije, osvojio je Kup, a talijanska je liga tada bila najjača u Europi. Na njega su se jednostavno lijepili trofeji, a ta se priča nastavila kasnije i u NBA ligi. Igrao je tada s dva najbolja igrača na svijetu, ali on je uvijek znao pronaći svoje mjesto pod suncem, znao je naći svoj prostor. I u tome je bio sjajan.
Američki stil
Koliko ste vi kao Kukočev suigrač bili sigurni s njim na terenu, bio je čovjek s kojim su se završnice igrale lako...
- On je imao neke poteze koji su do tada bili karakteristični samo za američke igrače. Znao je iskočiti iz trećeg plana, pa opaliti blokadu, a kad si krenuo na neko protrčavanje kroz reket samo ti je došla servirana lopta na čistom ziceru. Bio je igrač i za završne šutove, ali je i znao uvijek napraviti neki potez koji je rješavao utakmicu. Ponekad je to bila presječena lopta, ponekad blokada, pa neki ključan skok, sve su te sitnice koje stavljene na jedno mjesto igrača čine velikim.
S obzirom da je Perasović danas trener, kad se sjeti tih dana, je li Tonija Kukoča sa svom tom individualnom kvalitetom bilo teško za voditi?
- Njega je bilo, dapače, vrlo lako voditi. Nije bio zahtjevan što se tiče akcija, nije se tu trebalo nešto slagati baš za njega, njemu nisu trebale akcije s tri bloka da bi dobio loptu, On je u svemu tome, u svakom sustavu pronašao svoje mjesto. I to je karakteristika velikih igrača, jer njemu nije trebala igra koja bi se naslonila na njega kako bi on bio najbolji. On je puno raznih stvari radio vrhunski. On nije bio ekstremno dobar strijelac, egzekutor, ali je mogao zabijati koliko je trebalo. Nije bio najbolji skakač, ali je bio u stanju skakati, nije niti trebao podijeliti 15 asista, da bi bio najbolji playmaker, ali je mogao i to. On je bio poveznica, spajao je sve niti na parketu. I zbog toga je bio najveći.
Često se zna govoriti da je Dirk Nowitzki bio preteča krilnog centra, zapravo vanjskog igrača, jer se do tada igralo s dvije petice u postavi. Kukoč je međutim, nešto ranije definirao tu poziciju, jer i danas je trend da momčadi igraju s četvorkama kao alternativnim playmakerima u petorkama...
Čisto krilo
- Toni je prvenstvo bio čisto krilo. Dirk je bio nešto drugo, klasični strijelac, čovjek koji ukoliko nije stavio 30 to ne bi bilo to. Kukoč je dominirao u drugim stvarima, kod njega je bila drugačija filozofija košarke. On nije imao primarnu želju da bude najbolji strijelac. Kasnije se, što je sudbina svih starijih igrača s trojke, prebacio na nižu poziciju, pa je igrao četiri, ali to je bila čista biologija. Po meni se uvijek najbolje snalazio na terenu kao trojka, imao je onaj čudesan prodor, s fintom ulijevo, ne, nije on bio tipična četvorka o kojima govorimo danas.
Koliko je Toni Kukoč bio različit u klubu odnosu na igre iz reprezentacije?
- Igrao sam zajedno s njim i za Jugoslaviju i za Hrvatsku. Kasnije, kad su igrači te generacije bili u NBA ligi, znali su dolaziti umorni od napornih sezona u reprezentacije, postalo je sve to prenaporno. Osim u onoj godinu kad smo u Barceloni osvojili srebro, igrali finale s Dream Teamom, kad smo imali izuzetan naboj, veliki entuzijazam. Međutim, s njim su se osvajale medalje i kasnije. Kažem, pamtim ga iz dana kad je pokazao veliki talent, ali mu tijelo još uvijek nije tu ideju moglo pratiti, pa se onda sve to pretvorilo u čudesnu moć nakon SP-a 1990., a tada je bila i ona Barcelona u kojoj je Toni bio naš najvažniji kotačić
Najveći svih vremena
Zašto se toliko čekalo na njegovo uvrštenje u Hall of Fame?
- Ne znam kakvu su tamo pravila, koji su kriteriji, no mislim da nema nikoga tko se ne slaže da Toni Kukoč u Hall of Fame ima svoje zasluženo mjesto. Za mene je on možda i najbolji naš košarkaš svih vremena.
Velimir Perasović dobar je dio te čudesne karijere gledao s privilegiranog mjesta. Bio je među onih četiri koji su godinama igrala zajedno s Tonijem. I osvajala. I to u serijama.