Iako se patetika nekako uvijek uvuče u ovakav tekst, a više i ne pamtim koliko sam ih napisao, a svaki je puta sve gore, pa fatalizam izgleda poput realnosti, ono što se događa pod Tornjem upravo ovih dana doista izgleda otužno.
Teško je sada reći da je trenucima slavlja u petak klub više i postojao, a nije trebalo duboko zakopati u memoriju pa se sjetiti zgode s terena Draženove dvorane u kojoj se pričalo o pet milijuna eura koji su do konca lipnja trebali pokriti sve dugove kluba, pa onda još injekcije od 2,5 milijuna eura za sljedeću sezonu, onda još i više u onim sezonama iza toga, jer je konačni cilj bila - Euroliga. U Areni, jer bi Draženov hram ostao pretijesan za takav projekt...
Znam da je bilo onih koji su slijepo vjerovali u riječi ljudi koji su zborili u mikrofone o svojim snovima prije samo koji mjesec. S obzirom da sam se svega i svačega naslušao u trideset posljednjih godina Cibone, nisam bio u tom redu zaslijepljenog mnoštva, jer sam se lažnih proroka nagledao. Pokažite lovu, pa ću vam vjerovati. Samo je stil svih onih koji obećavaju ponešto različit. Iako, na kraju dana, sve je to tu negdje. S razlikom da su neki bili unutra, pokazat će se kasnije, sa svjesnom namjerom muljanja, neki su bili naivni, neke je vremenom prebacilo, ali nitko, baš nitko nije otkrio - Sveti Gral.
‘Otimanje’ imovine
Nekima, doduše, to i nije bio cilj, nekima je to možda bila nada, no nije se dogodilo. Prokletstvo Cibone leži u tome da je ona bila prije trideset godina, znam, sada će to zvučati nestvarno, ali bilo je tako - najbogatiji sportski klub u Hrvata. I ne samo u Hrvata. Imala je svoju imovinu, koja se protezala od dvorane, poslovnih prostora vezanih za nju, preko Tuškanca, Saloona, pa do stanova diljem grada. I bila je zvijezda, klub kojega se pitalo nešto ne samo ovdje, nego i u Europi.
Ta imovina je lupinzima klike koja je ovladala Gradom polako nestajala, pa se otimao Tuškanac u zamjenu za sredstva koja su klubu trebala ionako pripadati redovnim prilivima javnog novca. Cibona se morala odreći dijela imovine da bi dobivala ono što joj je zakonski, kakav god bio taj zakon, ionako pripadalo. Kao za kaznu isti je taj Grad prebacio generalnog sponzora sa Cibone na Snježnu kraljicu. Isti je taj Grad koju godinu kasnije bacio oko i na dvoranu, poslovne prostore oko kluba, puno te imovine, pa bi u nekom novom scenariju spasa sve to oduzeo Ciboni ne bi li joj dodijelio mrvice. Očistio blokade, ne i riješio dugovanja. Cibona je učas postala beskućnik, potpuno ovisna o dobroj volji nekakvih tipova koji s košarkom nisu imali veze.
S ljudima zalutalima u sport, posebno u košarku, s ljudima kojima je bio krajnji sportski domet braniti na malom nogometu ili prodavati hokejaške dresove, a isti su vedrili i oblačili, Cibona se dovela do toga da je postala Zvezdina prčvarnica kojoj se prepušta Euroliga pod nikada razjašnjenim okolnostima, u koju se šalje na školovanje trener koji nije mogao raditi niti u lokalnim Zvezdinim filijalama, a ovdje ga se tretiralo kao da je u klub stigao Steve Kerr.
Bit će samo gore
Puklo je proteklo ljeto, gradonačelnik je bio već pokojni, njegovi ljudi i dalje u klubu, a Zagrebom je zavladala nova struja. Teško je reći da joj je sport u vrhu prioriteta, kao i da bilo tko od tih ljudi ima neka iskustva. Oni prethodni su u klub, jer takav je statut, doveli neke nove, valjda svoje ljude, a između tih novih pojavili su se i neki koji su imali neke magične investitore, milijune i kamione, kriptovalute, tokene i silne široko nerazumljive izraze kojima su trebali spasiti klub. Grad se, međutim, držao zakona, dvorana je bila gradska i Cibona u dugu, a investitorima je cijeli paket oko Cibone, očito je, bio zanimljiv samo zbog koncesije za dvorane. I kriptovalute su poklekle, nije pomogao niti rat u Ukrajini. I evo nas bez investitora, ukoliko se ne dogodi neki totalni preokret, s puno onih koji su pričali bajke i mora im danas barem malo biti neugodno, evo nas bez predsjednika kluba, bez direktora, a u sljedećim danima i bez cijele momčadi.
Hoće li ovaj grad, hoće li ova država, hoće li sport, hoće li košarka biti bolja kad taj problematični klub kojega se uništavalo u više činova napokon nestane?
Bit će samo gori. Usprkos svega.