Žuto lišće ljubavi i poplava emocija. Kad se zaorio dug, spontan pljesak na kraju komemoracije dragom Rati, uz završne sekvence kratkog, ali dojmljivog dokumentarnog filma o Tvrdiću, bio je to krešendo tužnog, ali nadasve svečanog, dostojanstvenog okupljanja u slavu Ratinu. Posljednji oproštaj, u spomen na košarkaškog velikana Splita i – nije pretjerivanje – cilog (košarkaškog) svita, piše Slobodna Dalmacija.
U mnogom oku zatreperila je suza za Ratu Tvrdića koji nije više s nama, smrt ga je uzela... Neki naročito starije dobi, jer bilo je tu i Ratinih vršnjaka koji debelo gaze osmo, pa i deveto desetljeće života, nisu se ni mogli ni htjeli suzdržati, a da kišu ne puste niz obraze:
- Rato naš, sve nas manje ima tu...
Posebno nam je upečatljiv bio govor Željka Jerkova o velikanu koji mu je bio kao drugi otac. Boreći se s knedlom u grlu, Jerkov je pričao kako je Rato podizao košarku u hramu na Gripama, u par godina, koracima od sedam i dvadeset sedam milja, nakon ulaska u prvu ligu i ubrzo osvojenog državnog prvenstva, stigli su do krova Europe, kratki za pola koša, taj poraz sebi nisu mogli oprostiti...
- Danas, nema ih više s nama, trojac velikana je u legendi zajedno kao što je udario temelje ovog europski i svjetski važnog i priznatog kluba, Pero Skansi, Damir Šolman, evo i Rato Tvrdić... - Jerkov gotovo da je plakao.
Bio je to nadasve decentan skup u dvorani Splita, nekoć Jugoplastike, naprosto nas vuče spomenuti to ime, na Gripama, jer kako da je drugačije zovemo, a da zvoni u ušima...
Uz ekran s kojeg se berekinski smijuckao Rato, sa slike kao da je govorio „gledam vas sve tu...”, uz knjigu Marija Garbera Prvoplastika, okupila se Ratina i žuta obitelj, braća Lovre i Dražen, stariji i mlađi brat, pa svi redom Tvrdići, zet Žan Tabak, mnogi uzvanici.
Govorili su izaslanici predsjednika Vlade Tonči Glavina i Tomislav Paškvalin, izaslanik predsjednika države. Fantastično je govorio gradonačelnik Ivica Puljak o tome kako se Split i Splićani opraštaju od svog sugrađanina koji nikad nije napustio grad pod Marjanom, redali su se biranim riječima uz mikrofon i Ante Vuković ispred kluba, pa Nikola Rukavina ispred košarkaškog Saveza, Jerkov je bio izaslanik HOO i Kluba olimpijaca...
Posljednji ispraćaj je u 12.30 na splitskom groblju na Lovrincu.
