Mario Hezonja je u Ateni dočekan u skladu s nadimkom, Super Mario. Navijači Panathinaikosa od njega očekuju puno, ali ne u Euroligi, tamo su odavno propali. Očekivanja su prebačena na domaća natjecanja, prvenstvo i kup, a Dubrovčanin je o svemu pomalo progovorio u emisiji Game Time, propitkivala ga je zgodna voditeljica.
- Sjajan je osjećaj vratiti se u Europu, već sam vidio puno poznatih ljudi, a na utakmici protiv Maccabija sudio je moj sugrađanin, Sreten Radović.
U NBA ligu je otišao 2015. godine kao peti pick na draftu, no nije se usrećio u Orlandu, New Yorku i Portlandu, prije nego ga je Memphis otpustio uoči ove sezone. Što se promijenilo u ovih skoro šest godina?
- Rekao bih da je razlika sve manja. U NBA ligi ima više talenta, ali Europa se brzo približava. Kad bih mogao birati koga bih od tamo doveo u Panathinaikos, to bi bio Damian Lillard, najbolji igrač s kojim sam igrao. Mislim da bi i on u početku imao problema naviknuti se na sustav igre ovdje. I ja sada otkrivam nove stvari, svaki posjed je važan, nema vremena za gubljenje. Ne želim uvrijediti američke trenere, ali Oded Kattash je najbolji s kojim sam radio. On poznaje moju situaciju, ne gnjavi me s nepotrebnim stvarima, nego mi direktno kaže što trebam raditi. Pomaže mi da se što prije adaptiram.
Hezonja je svoj košarkaški razvoj nazvao pomalo čudnim, od Barcelone gdje je bio striktno šuter, pa do toga da je u NBA ligi igrao na svim pozicijama i otkrio neke svoje talente.
- Otkrio sam da znam dodavati kad me Frank Vogel stavio na playmakera. U Portlandu sam znao igrati i na petici, sa 110 kilograma sam bio jedan od težih. Pokušavao sam zadržati čistu glavu, ali još ne znam koja je moja najbolja pozicija. Kažem, otkrio sam puno novih stvari o sebi, kojih nisam bio svjestan. Zato ne sumnjam, apsolutno mogu biti lider ove momčadi u pohodu na trofeje u Grčkoj. Za Euroligu je kasno, ali…
- Trebali bismo pobijediti Crvenu zvezdu u petak. Bez obzira na naš omjer moramo igrati jako do kraja, pokazati ponos i karakter, što od nas očekuju naši navijači. Nisam očekivao onakav doček navijača kad sam sletio u Atenu. To mi je motiv više da im uzvratim s dobrim igrama i pobjedama. Znam da se to ne događa svima, za mene je to kao blagoslov, vrlo posebno.
Za kraj su se dotakli i njegovog idola, Dimitrisa Diamantidisa. Legende Panathinaikosa i Grčke.
- On je Bog. Imao sam sreću već kao 16-godišnjak igrati protiv njega, kao što sam imao sreću biti u momčadi s Juanom Carlosom Navarrom.