U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Draženom Petrovićem kojeg je napravio Eduard Tartaglia 12. ožujka 1988. godine.
1. Odigrali ste tri finala Kupa Radivoja Koraća, a to je jedini europski trofej koji nedostaje vašoj kolekciji. Zašto je Dražen dobitnik postao Dražen gubitnik?
- Ne bi se moglo reći da sam gubitnik. Evidentno je da tri puta nisam imao sreće u Kupu Koraća, od toga dva puta sa Šibenkom, ali je činjenica da sam svih šest godina koje sam igrao u europskim kupovima igrao finala. Mislim da je veliki uspjeh s ovakvom momčadi Cibone ući u finale Kupa Koraća jer ne treba smetnuti s uma da smo u ovu sezonu ušli bez petorice igrača.
2. Imali ste velikih 17 poena prednosti. Već ste gladili ‘Žućkovu ljevicu’, a onda ste brzopleto izgubili trofej. Zašto niste ‘stali’ na loptu, igrali na 30 sekundi? Zasigurno bi tada Španjolci vrlo brzo morali završavati svoje napade, a u takvim situacijama preciznost ubačaja je niska.
- Da, možda je to bio ključ. Međutim, trideset minuta igrali smo svim srcem, borbeno, bespoštedno. Htjeli smo što prije anulirati neugodan poraz iz Madrida. Takvom igrom uspjeli smo doći na 17 razlike. Tada smo željeli prebaciti 20 razlike i utakmica bi bila završena. U takvoj situaciji je ili - ili. Mogli smo otići na 20, ali eto, ispalo je obratno.
3. Evidentno je da ste u posljednje tri godine gubili ključne utakmice pa i reprezentativne u kojima ste imali i po 15 poena prednosti?
- Iz tog se ne može izvući nikakav zaključak. Jer, recimo u Kupu prvaka, nama je Real u Madridu vodio s 15 poena pa smo na kraju slavili mi. To je sasvim normalan tok. Nekad gubiš, nekad dobiješ. No, mi smo Real ipak u Zagrebu dobili. Doduše, ispali smo slabiji u dva susreta, ali nije sramota izgubiti od Reala.
4. Zašto se često Dražen Petrović nađe tamo gdje se na terenu događaju ružne stvari koje ne spadaju u sport? I na utakmici s Realom gađali ste loptom suca Pinta iz Italije.
- U svakoj utakmici ima nervoze. Svakoj utakmici pristupam ozbiljno, želim da Cibona i reprezentacija pobjede. Kad uvijek želite dati maksimum, normalna je prisutnost nervoze. Ponekad sam za ispade krivac ja, ponekad s njima nemam nikakve veze. U svakom slučaju ne radim to s nikakvom namjerom. Prije je toga bilo puno više, sada se suzdržavam ekscesnih situacija, ali ponekad je nervoza jača od mene.
5. Zašto ste umjesto NBA, najjače košarkaške lige na svijetu, konkretno Portlanda, odabrali Europu?
- Mislim da Jugoslavija ima strašno darovitu generaciju (1968. godište), generaciju koja dolazi i koja može postići velik uspjeh. Da sam otišao u profesionalce za mene bi dres s državnim grbom bio izgubljen. To je slučaj s Fernandom Martinom, koji ne može igrati za reprezentaciju Španjolske.
6. Zašto Real, a ne recimo Barcelonu, kada ste za vrijeme Svjetskog prvenstva baš u Madridu od te publike doživjeli najgore uvrede i poniženja koje sportaš može osjetiti na svojoj koži?
- Takvo ponašanje bilo je upereno protiv mene prvenstveno zbog toga što je Cibona od tog trenutka u dva Kupa prvaka napravila s Realom 5:0. A kasnije se to sve okrenulo. Za mene su bili zainteresirani i Bologna i Barcelona i Real. Madriđani su bili najbrži i najkonkretniji i zbog toga sam s njima potpisao četverogodišnji ugovor.
7. Kakav je vaš odnos s igračima Reala, sa stručnim štabom Madriđana, posebno nas zanima odnos s Lopezom i Iturriagom.
- Pred ovu utakmicu je stvoreno potpuno pogrešna atmosfera. Pisalo se da ne govorim s Iturriagom, da ću u Madridu postići 50 poena. Sve su to bili izmišljeni intervjui, jer ja od toga nisam baš ništa izjavio. S igračima Reala nikada nisam kontaktirao duže od deset minuta. Sve se svodilo na rukovanje i pozdrave, a to se najbolje vidjelo u naše posljednje dvije utakmice gdje nije bilo ni najmanje iskrica. Konflikt s Iturriagom je izmišljen vjerojatno zato što je u naših sedam dosadašnjih susreta taktikom igre uvijek on na meni igrao obranu i tu je izvlačio deblji kraj.
8. Ako nije tajna, koliko stvarno vrijedi baš autogram na ugovoru s Realom? Koliko ste ‘zelenih’ inkasirali vi, a koliko Cibona?
- Za Cibonu ne znam, u to niti ne želim ulaziti. Konkretno ja ću za četiri godine igranja u Madridu dobiti 1.500.000 dolara i to je sve što sada mogu kazati.
9. Usvojen je novi Registracijski pravilnik. Što će se dogoditi ako vam Predsjedništvo Košarkaškog saveza Jugoslavije na odobri odlazak u Španjolsku?
- O tome sada ne razmišljam, pogotovo ne nakon ove nesretno izgubljene utakmice. U svakom slučaju, ja imam u rezervi dvije solucije. Ako se to ipak dogodi, još uvijek ostaje aktualan odlazak u profesionalce jer kontakti i želje i dalje postoje. Ipak se nadam da će mi Predsjedništvo KSJ izaći u susret, zbog dosadašnjih zasluga, te da ću moći normalno nastaviti igrati za reprezentaciju Jugoslavije.
10. Ovo je olimpijska godina, Seul je prilika da s reprezentacijom konačno ugrabite srebrnu ili možda čak i zlatnu medalju?
- S ovom konstatacijom se potpuno slažem. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu nesretno smo u polufinalu poraženi od Španjolaca, na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj izgubili smo 9 poena za 50 sekundi, na prvenstvu Europe imali smo u polufinalu i 12 poena protiv Grka. Muslim da je sada došlo vrijeme da vratimo sve dugove. Puno teže će biti u kvalifikacijama, gdje treba izboriti jedno od prva tri mjesta. Ako tu prođemo, vrlo smo blizu medalji. Realno je da se plasiramo u finale, a tu može biti svašta.
11. Broj dva za doigravanje je osiguran. Do sada ste pedeset-pedeset. Kup je u džepu, Korać u vjetru. Može li Cibona i do drugog ovogodišnjeg trofeja?
- Cibona je što se tiče ove sezone zacrtano ispunila. Treba imati u vidu da smo u devetom mjesecu na vrlo jakom Interkontinentalnom kupu osvojili treće mjesto, imamo Kup Jugoslavije kojeg smo osvojili protiv Partizana i Jugoplastike, momčadi koje vode u europskoj i našoj ligi. Došli smo do finala Kupa Koraća, svladali Snaidero, koji je tada vodio u Italiji, zatim smo eliminirali drugu momčad Izraela - Hapoel, a na kraju bili smo i ravnopravan partner Reali. To su u svakom slučaju rezultati za respekt. Što se tiče prvenstva, učinit ćemo sve da dođemo do finala play-offa, a onda u tri utakmice pokušat ćemo vratiti naslov prvaka u Zagreb. Bila bi to za mene zaista kruna vrlo uspješne četverogodišnje karijere u Ciboni.
12. Priča se, da zbog problema s disanjem, nakon subotnje utakmice s Titograđanima odlazite na operaciju. Zašto? Nije li riskantno, jer i kod najbezbolnijih kirurških zahvata moguće su komplikacije.
- Već dosta dugo imam probleme sa sinusima. I kod najmanje prehlade prelazi na bronhije ili dobijem upalu uha. Zbog toga sam stalno pod antibioticima što normalno smanjuje fizičku kondiciju, a s tim dolaze i slabije igre. U svakom slučaju moram tom problemu pristupiti maksimalno ozbiljno, da uzrok što prije otklonim tako da nema nikakvih posljedica.
13. Zašto Dražen Petrović ne bi posljednje 13. pitanje postavio sam sebi?
- Ne znam što bih pitao sebe, ne mogu postaviti pitanje, ali mogu nešto istaći. Publika je na utakmici u srijedu vidjela da smo 30 minuta igrali s maksimalnom požrtvovnošću, sa srcem, htjeli smo. Ginuli smo za svaku loptu, stigli smo na njihovim krilima do željene razlike i praktički, da nije bilo one trice Carbalana, razlika bi otišla preko 20 poena i mi bismo osvojili Kup Koraća. ‘Poginuli’ smo hrabro. Na ovim greškama trebamo izvući pouke. Zbog hrabre igre i u napadu i u obrani bili smo kao u transu, pa se baš zbog toga nismo mogli kontrolirati, možda odigrati nekoliko dugačkih napada i smiriti Španjolce. Publika je to shvatila, nije nas napustila ni nakon poraza i zbog toga im treba iskreno zahvaliti.