Neven Spahija javio se hrapavog glasa iz Venezije. Njegova momčad ovaj je tjedan svladala Cedevitu Olimpiju u Eurokupu, ali Spahija nije vodio utakmicu.
- Pokupili smo neki virus, neku težu gripu, pa nas sedmorica iz kluba sad leži bolesno, pretpostavljamo da smo se pri povratku iz Turske prošli tjedan negdje zarazili. Utakmicu s Cedevitom Olimpijom su vodili moji pomoćnici, no sad su i oni u krevetu, dok bih ja trebao za vikend voditi meč domaćeg prvenstva protiv Brindisija.
Venezia je ovih dana vruća vijest na europskoj košarkaškoj sceni, nakon što joj je Partizan - tvrde Talijani - oteo Brazilca Bruna Cabocla, koji je već ranije imao potpisan ugovor s Venezijom, ali je nakon odličnog dojma koji je ostavio na SP, shvatio da bi mogao i do veće love...
- Bruno Caboclo je poremetio kompletnu hijerarhiju slaganja naše momčadi, jer smo ostali bez titularne petice, pa je to morao postati Amadeo Tessitori, predviđen kao back-up. U isto vrijeme smo morali dovesti Kylea Wiltjera koji je četvorka, dok sada krpa i poziciju pet.
Dobro, ali ajmo razlučiti taj slučaj Caboclo. On je novi igrač Partizana, u isto vrijeme igračev agent Daniel Hazan tvrdi da je Caboclo potpisao s Venezijom samo predugovor, ne ugovor.
- Sramota je uopće da se govori o tom agentu da je agent, jer nikada nisam čuo za njega, niti znam za iti jednog igrača kojeg taj zastupa. Mene on i ne zanima, irelevantan je. Mene zanima samo Bruno Caboclo, koji se svakom novom izjavom sve više “topi”. Osobno sam kontaktirao s njim, jer imamo dobar odnos još iz vremena kad sam bio u Memphisu, živjeli smo blizu jedan drugome. I dalje smatra da je Bruno OK dečko, ali je očito izmanipuliran. On je potpisao to što je potpisao, da je nešto potpisao svjedoči i odluka FIBA-e, koja mu je izdala izlazno pismo za Partizan, ali uz uvjet da Venezia mora naplatiti odštetu. Veneziji je nanijeta ogromna šteta, posebno mi je žao što je Bruno izjavio da ga za vrijeme SP nije nitko iz kluba kontaktirao, kad sam osobno s njim razgovarao. Imam uostalom spremljene njegove poruke. Onog trenutka kad smo shvatili da on neće doći, okrenuli smo se dovođenju Wiltjera. Za mene kao trenera tu je priča završila, ali što se tiče kluba, pravna bitka tek počinje.
Očito je dečko shvatio da je potpisao za manje novca, nego što je u stanju dobiti kad se vidjelo kako igra na SP.
- FIBA je dozvolom da on igra za Partizan ponizila sve nas koji radimo ispod radara, koji nemamo taj novac koji imaju euroligaši, jer budimo realni - kako da se jedna Venezia nosi s proračunima, Partizana, Zvezde, Reala ili Barcelone? Mi moramo raditi dvostruko više na skautingu, moramo biti i dvostruko brži od bilo kojeg euroligaša. I to smo u slučaju Cabocla napravili, uložili jako puno truda da dovedemo Bruna, jer to bi bio igrač koji nam je baš trebao. Uostalom, za njega smo platiti i odštetu Ulmu. Govorio sam već da je Caboclo krađa prijelaznog roka, jer sam bio svjestan kako je riječ o euroligaškoj klasi. I što sad to znači? Mi potpišemo igrača za novac koji si možemo priuštiti, a nemamo nikakvo pravo zadržati tog igrača ako se pojavi netko bogatiji? Zašto se uopće potpisuju ugovori? Ne govorim tu ništa niti protiv Partizana, niti protiv Cabocla, to nije moj stil, ali postavljam, čini mi se, logična pitanja o smislu. Caboclo, pak, kaže kako nema ništa protiv Venezije, ali ima pravo na svoj izbor...
I tako je Venezia bez Cabocla krenula u sezonu.
- U talijanskom prvenstvu dijelimo vrh s omjerom 5-1, imamo skor 2-4 u Eurokupu, sve to smo odigrali u situaciji da smo u samo jednoj utakmici bili u kompletnom sastavu. OK, nismo jedini s takvim problemom, ali mi nismo široki. Ipak, ja sam i te kako zadovoljan kako momci treniraju i kako igraju. Nadam se da ćemo biti i bolji. Koga nema, bez njega se mora, no u košarci kad ti od prvotne ideje otpadne igrač poput Cabocla, koji igra u oba smjera, koji je na svakoj utakmici na double-double učinku, onda možeš biti samo nesretan tom spoznajom. No, zahvalan sam svojim igračima.
Koje ciljeve ima Venezia?
- Mi želimo u playoff Eurokupa, onda dokle stignemo, ali i biti među četiri najbolja u Italiji. Usput, želimo igrati dopadljivu košarku. Imamo punu dvoranu. Za sada sve ide dobro, navijači vole način na koji igramo, ali kao i svi, imamo svoje uspone i padove.
Neven Spahija je u dva navrata bio trener izraelskog ponosa, Maccabija. I sam se novinar mogao uvjeriti kakav je trag Spahija u osobnim relacijama ostavio u Tel Avivu. U Izraelu je trenutačno ratno stanje.
- Živio sam tamo, vraćao se tamo. Teška je to situacija, godine nestabilnosti, tenzija, načina na koji ljudi žive. Tragedija je to za sve nas, uostalom, vidimo na dnevnoj bazi kako se cijela ta situacija reflektira na Europu. Nisam mogao niti sanjati da će se nešto poput one tragedije dogoditi 7. listopada. Čujem se stalno s ljudima tamo, imam jako puno prijatelja.
Spahija je uključen i projekt Dinamo. Koji dobro brodi hrvatskom košarkom.
- Dinamu sam posvećen, koliko mi obveze dopuštaju, na dnevnoj bazi. Imamo uigran tim ljudi, komuniciramo oko rutinskih pitanja. Imamo trenera kojeg smo željeli, imamo igrače koje smo željeli, za nas je svaki poraz koji se dogodi samo malo bolnije iskustvo i ništa više od toga. Mislim da se u takvoj situaciji i trener osjeća deset puta bolje nego da živi pod nerealnim pritiscima, a treneri u principu rade u takvim uvjetima, ne samo u Hrvatskoj, u cijeloj je Europi to tako. S obzirom na to da smo tek drugu sezonu u eliti, moramo biti jako zadovoljni s time gdje je danas Dinamo.
Sam je otvorio poziciju trenera u današnjoj košarci. Prije neki dan je Zvezdan Mitrović, odlični crnogorski trener, kazao kako je lanjski početak sezone preživio na klupi Partizana Željko Obradović samo zato što je on Željko Obradović. Kasnije je bio korak od Final Foura. Prevedeno, da se nije radilo o Željku Obradoviću, taj bi bio smijenjen.
- Trener definitivno u Europi nema status kakav ima, recimo, u SAD, koji je postojbina košarke. Ovdje je sasvim drugačija kultura, sasvim drugi način razmišljanja. Ovdje kad se izgubi utakmica je isključivo kriv trener, pa se onda ide u smjenjivanje istoga, uz najgluplju od svih gluposti: “lakše je smijeniti trenera, nego 12 igrača”. A što ćemo s direktorima, GM-ovima, sportskim direktorima? Zar njih netko ne plaća da slože momčad, za što oni odgovaraju, zašto tu nema krivice ako ne krene kako se očekivalo? Ima li uopće nekog programa, šire slike, naznake što će biti za šest, osam mjeseci, godinu dana?
Stoga danas nije neobično da jedan Pablo Laso, koji s Realom napravio dinastiju trofeja, uzme posao u Bayernu za manji novac, ali u stabilnoj sredini, nego negdje gdje je klupa užarena?
- Može biti. Vratimo se na Dinamo. Naš je cilj napraviti kulturu i imidž u javnosti da ne reagiramo na prvu loptu, da budemo klub u kojem trener nije samo trener, već je on i lider jednog obrasca ponašanja, nositelj našeg programa, kreator imidža u kojem se važno razvijati. I sve je to zajednički posao. Posjedujem ogromno iskustvo, uz mene su svi moji dečki, dečki s kojima sam surađivao nekada u omladinskom pogonu Zrinjevca, dok smo ostali cijelo vrijeme dobri. I u tim našim vizijama stvorio se program.
Želi li Dinamo postati “nova Cibona” u gradu Zagrebu?
- Mogu samo ponoviti stav svih nas u klubu. Uostalom, i sam sam više puta to rekao. Nadam se da će se Cibona oporaviti, jer mi želimo oporavak Cibone. Mi želimo imati veliki, najveći gradski derbi Cibone i Dinama u prepunoj Draženovoj dvorani, da jednog dana imamo ono što imaju, da ne kažu da sad lupetam, Zvezda i Partizan. Više od trideset godina radim ovaj posao i znam da je to moguće. Nije mi lako gledati to urušavanje Cibone, i ja, kao i svi u Dinamu, želimo jaku hrvatsku košarku, znači i jaku Cibonu, jaku Šibenku, jaki Split, jaki Zadar... I što da, recimo, mi postanemo ta “nova Cibona”, novi nositelj kvalitete košarke u gradu, da pri tome Cibona nestane, što bismo mi od toga imali? Tu se ne radi samo o jakom rivalstvu, nego o činjenici da samo kompetitivnost može činiti boljim. Ne valja biti sam, morate djelovati u okruženju koje će vas činiti boljima i jačima.
I za kraj je dodao:
- Cibona je bila najpresudnija za moju trenersku karijeru. Kao relativni anonimac dobio sam u ruke momčad koja je napadala, o tome se tada radilo, euroligaški Final Four. Nikada neću zaboraviti tko je i što je Cibona. Međutim, moramo biti svjesni i toga da je košarka postala skup sport i tu nema milosti. Pogledajte samo ove u našem susjedstvu, mislim tu na Zvezdu i Partizan, pogledajte kakvi su to proračuni. Klub na visokoj razini danas je nemoguće imati bez jako puno novca. Kad ulaziš u taj ring s hipotekom duga, što je slučaj s Cibonom, sve postaje samo još teže - zaključio je Neven Spahija.