Božo Maljković sa zadovoljstvom je prihvatio poziv da za Sportske novosti progovori o Toniju Kukoču povodom primanja legendarne sedmice u Košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu. Najuspješniji trener Jugoplastike svih vremena s tri titule prvaka Jugoslavije, dva naslova europskog prvaka i jednim Kupom Jugoslavije u četverogodišnjem mandatu (1986-90) obožavan je u Splitu, a to nije poremetio niti rat u devedesetim godinama, jer kad je s Panathinaikosom došao na Gripe još u ratno doba, svi su u dvorani ustali i zapljeskali “Boži Dioklecijanu”.
Danas je 69-godišnji Maljković bivši trener, ali je zato već četiri godine predsjednik Srpskog olimpijskog odbora.
- Ah, Toni... Znate, ja sam radio u sedam zemalja i dao sam na stotine intervjua u kojima su od mene tražili da im sastavim najbolju petorku igrača s kojima sam radio i da između njih izdvojim najboljeg igrača. Za odabrati petorku svaki bih se put dobro oznojio i uvijek bih proširio izbor na sedam, osam, ali oko najboljeg igrača nema dileme. Trenirao sam ja mnoge sjajne igrače, neki su bili NBA zvijezde, puno ih se smatralo europskim velikanima, jer trenirao sam velike klubove poput Barcelone, Panathinaikosa, Real Madrida...
Kao satelitska antena
Ali nitko nije bio kao Toni Kukoč.
- Toni je jedinstven u svjetskoj košarci, jer je bio sposoban u djeliću sekunde ući u glavu devetorici igrača. Četvoricu suigrača bi mazio, a protivnike bi uništavao, pogotovo ubitačnim dodavanjima, pa prodorima i tako na svim pozicijama. On je zajedno sa Zoranom Sretenovićem bio satelitska antena, sve su znali. Toni, naravno, više od Srete. Druge su pravili boljima, vrlo često na svoju štetu. U te četiri godine ja sam barem deset puta razgovarao s Tonijem i govorio mu da je dobro biti altruist, ali i da preveliki altruizam u profesionalnom sportu nije dobar. Opet, ako se košarka u nečemu približava umjetnosti, onda su to asistencije. Toni je originalan umjetnik s pjesničkom dušom.
Ima tome mjesec dana Maljković je bio u Splitu i razgovarao s Kukočevim roditeljima.
- Obećao sam popiti kavu s njima kad sljedeći put dođem. Oni su najzaslužniji što je on takav kakav jest. Skroman, normalan mladić.
Vrckavi talent
Dobro, više nije mladić...
- Govorim o vremenu dok je bio mladić, nije se promijenio. Oni su stvorili odličnog čovjeka. Sličnih sam imao kroz trenersku karijeru, ali ne takvog. Taj njegov vrckavi talent može dati samo Bog. Znao sam mu reći da on ima ugovor s Bogom, samo on to ne zna. Želim mu sve što želim i svojoj djeci, Marini i Nebojši, prije svega dobro zdravlje.
S pozicije predsjednika Srpskog olimpijskog odbora Maljković je upoznao srpskog prvaka u golfu Branu Gudelja. I tu je nastala zanimljiva anegdota.
- Njegov me punac zamolio da mu pomognem da ode u Marbellu zbog golfa. Pomogao sam i onda kad se vratio, otišao sam ga vidjeti, pa sam ga pitao je li ikada igrao golf s Kukijem. Kaže on “jesam, ali ne pitajte me za rezultat”. Koliko se ja razumijem, Kukoč je i u golfu došao do vrha, njegov je hendikep nula. Čega god se on prihvatio, sve mu se pozlatilo.
Od brojnih utakmica koje je vodio na klupi Jugoplastike u četiri godine, Maljković je izdvojio jednu, na prvi pogled nebitnu, u prvoj sezoni. Protiv Budućnosti u Titogradu, današnjoj Podgorici. Izdvojio je zbog jedne akcije Tonija Kukoča.
- Za mene je to najljepši koš ikada i žao mi je što to nitko nije snimio. Mi tada nismo snimali utakmice. Kunem vam se, on je u jednom napadu natjerao sve igrače Budućnosti da skoče na fintu, neke i dvaput. Nema smisla da vam opisujem, vjerujte mi na riječ. Spektakularan koš! A to što je znao raditi na treninzima, to su bila čuda. Profesor Aca Nikolić bi padao u nesvijest kad bi vidio, nakon toga bi izašao iz dvorane zapaliti cigaretu.
Tako će Božo Maljković, za kojega drugi velikan splitske košarke Dino Rađa, smatra da će biti sljedeći u Kući slavnih. A i to će, ako se dogodi, biti sa snažnim splitskim pečatom.