Bio je to Aco Petrović u punom elementu. Samouvjeren od trenutka kada se pojavio na vratima autobusa. Euforični doček, raspjevani igrači, ovacije sa svih strana, ali Aco se samo smješkao i mirno primao čestitke. Jednako je miran i samouvjeren ostao i na presici koja je uslijedila nakon dočeka. Premda su mu neki sugerirali da prespava koji dan prije nego što donese odluku o konačnom popisu putnika za RIo, Aco je ostao svoj. Brz i jasan.
- Definitivno ostaje ovih 12 igrača za Rio. Razgovarao sam s dvojicom-trojicom glavnih igrača. Ovi momci zaslužili su da otputuju u Rio. Znam da bih u rotaciji mogao popraviti krvnu sliku, možda to nije do kraja profesionalno, ali ne bih se mogao pogledati u zrcalo da promijenim bilo koga. To samo ozljede mogu promijeniti.
Odgovornost je moja
Nekoliko stati kasnije, nakon što je Francuska pobjedom protiv Kanade zaokružila popis reprezentacija koje će igrati u Riju, ništa se kod Ace nije promijenilo. Na Igrama se ipak igra novi turnir, od stare slave se u sportu ne živi. Prođemo li tamo nešto lošije, ljudi će brzo zaboraviti sjajan nastup u Torinu. Možda bi zato trebalo razmisliti je li kadar iz Torina doista ono najbolje što možemo ponuditi u Riju...
- S mogućim podbačajem i kritikama koje bi uslijedile nakon toga nemam baš nikakvih problema. To će biti moj rizik i kompletnu ću odgovornost preuzeti na sebe. To ne nimalo ne zabrinjava, mnogo više bi me mučilo to što bih ispao nekorektan prema nekima koji su bili u Torinu - jasan je Aco.
Naravno da je realno i pitanje postoji li uopće igrač koji je doista na dispoziciji a koji bi kvalitetom bitnije podigao vrijednost ove selekcije.
- To je deplasirano pitanje, jer dvojbe nema. Donio sam odluku i ona je nepromjeniva. A i prije nego što sam je donio možda bih razmišljao o jednom igraču...
U Riju ćemo odigrati najmanje pet utakmica, a tiho vjerujemo da bi ih moglo biti i osam.
- Tjelesno nećemo imati problema, bit ćemo dobro pripremljeni. Naravno da će reprezentacija nastaviti na ovom tragu, iako ću na tri prijateljske utakmice u Argentini probati proširiti rotaciju. Na sreću, u Riju se utakmice igraju svaki drugi dan, to su humaniji uvjeti.
Igračima ste dali 10 slobodnih dana?
- Po NBA pravilima igračima moram dati slobodno osam radnih dana. Međutim, od 20. srpnja do 6. kolovoza kada starta turnir imamo apsolutno dovoljno vremena za ono što sam zamislio napraviti.
S obzirom da smo u Italiji igrali sjajnu obranu nameće se da je najveći prostor za napredak u napadu.
- U Torinu su nas kao i sve reprezentacije koje su igrale na tri kvalifikacijska turnira mučile nove lopte koje su bile jako skliske. Uz to su nas u prve dvije utakmice Italija i Tunis odlično preuzimali u obrani. Trebalo je i malo vremena da se adaptiramo.
Fajteri i frajeri
U Riju nas čeka teška skupina, dojam je teža od one druge?
- Suparnicima u Riju doista se nisam bavio, bit će vremena za to. Obje skupine imale su neke prednosti, kao i mane. Realno je da Nigeriju možemo eliminirati iz kruga favorita, a s ostalima se treba potući. Na sreću, nisu više bitna samo imena suparnika, nešto se i nas mora pitati. Optimizam svakako ostaje!
Odnosno...
- Na Igre idemo bez imperativa, ali i bez limita. S osmijehom na licu i nožem u ustima. Idemo se potući tko god nam bio protivnik.
Jeste li možda i sami sebe iznenadili načinom na koji ste vodili momčad i načinom na koji je momčad odigrala?
- Nimalo! kada sam odlučio preuzeti momčad u glavi sam imao ideju da će trokut Bogdanović - Šarić - Simon biti taj koji će imati punu slobodu i prostor za odigravanje onoga u čemu su najbolji. Riječ je o igračima koji imaju veliku kvalitetu i raznovrsnost u igri. Ostali su točno znali svoje uloge i njih su se jako dobro držali. Imali smo na parketu fajtere i frajere koji sjajno igraju košarku. I na to sam jako, jako ponosan!