Nakon Olimpijskih igara u Riju hrvatski je košarkaški izbornik Aleksandar Petrović pokušao naći mir u trokutu Zagreb – Pag – Šibenik. No, nije bježao od novinara. Pogotovu što nam je poslije Torina obećao „šibensku“ košarkašku ćakulu, piše Slobodna Dalmacija.
- Još uvijek se nisam do kraja odmorio. Još uvijek me „tuče“adrenalin iz Brazila. No, koliko-toliko sam se uspio rehabilitirati kupanjem u Novalji, na Pagu – počeo je Aco.
Na trgu, koji nosi ime Vašeg pokojnog brata Dražena, u Šibeniku je priređen doček svim šibenskim olimpijcima. Košarkašima i vaterpolistima. Falili ste samo Vi…
- Kako vrijeme prolazi, tako i meni Šibenik sve više i više nedostaje. Sasvim sigurno ću u budućnosti raditi na tome da što više boravim u rodnom gradu, ali i u Bilicama, gdje mi trenutačno borave roditelji.
Nekadašnji košarkaš Šibenke Miro Jurić, za kojeg se vjerovalo da bi mogao biti nasljednik ili makar mini-Dražen, u euforiji je, koja je zavladala oko košarke, kazao “Aco mora ostati izbornik“!
- Moram priznati da trenutačno uživam u tome što smo napravili ovog ljeta za taj naš predivni sport. Od kvalifikacijskog turnira u Torinu do četvrtfinala Olimpijskih igara u Rio de Janeiru. Bio je dogovor da to odradim, nakon što su svi, koji su bili u uskom krugu kandidata za izbornika, otkazali. Ja sam vodstvu Saveza rekao da sam uvijek na raspolaganju kad je reprezentacija u pitanju. Sada treba prepustiti stručnom savjetu HKS-a da u miru razmisle što žele. Tamo sjede kvalitetni ljudi. Treba vidjeti što oni misle o ovoj novoj prilici, koju je hrvatska košarka dobila ovog ljeta. Nakon dugo vremena smo se vratili na prve stranice svih medija.
U Riju je hrvatska košarka, kažu, vratila i samopoštovanje…
- Odjednom nas svi respektiraju. Od nepobjedivih Amerikanaca do Srba. Bilo bi dobro nastaviti gdje smo stali. Treba ljudima dati malo vremena da razmisle. Mislim da imamo sigurno dva, tri mjeseca lufta. U tom razdoblju se treba donijeti definitivna odluka. Ja se ne želim a priori isključiti iz te priče. Ne mogu dopustiti da na to mjesto dođe netko tko bi sve mogao „razbiti“. Ako bude tako, onda ću se ponovno kandidirati i volontirati iduće ljeto! Moj veliki adut je to što nemam velike financijske zahtjeve, za razliku od drugih, koji pretendiraju na takvu poziciju. Odluku će, dakako, donijeti Stručni savjet.
A u tom stručnom savjetu ste i Vi!?
- Ne, ne. Onog trenutka, kad sam postao izbornikom, prestala je moja funkcija člana Stručnog savjeta HKS. Ne volim akumulirati funkcije. Neke sam pozicije preuzeo zbog Cibone, no sad se polako rasterećujem. Teško je sjediti istovremeno na nekoliko stolica, a i došao bih u sukob interesa.
Vi ste napravili malo sportsko čudo, i u Torinu, i u Riju. No, vjerojatno ste se, barem sitno, grizli kad ste vidjeli ishod utakmice Srbija – Australija, u kojoj su naši susjedi uništili “klokane“?
- Najviše se grizem zbog treće četvrtine u utakmici sa Srbijom! Odigrali smo taktički perfektno prvo poluvrijeme, vodili šest razlike… No, ono što se desilo u zadnjoj minuti druge četvrtine je uvjetovalo lošu treću četvrtinu.
Nemali je problem u toj utakmici bila loša izvedba Darija Šarića, jednog od ključnih igrača Hrvatske. Vjerojatno ni on sam još ne shvaća zašto je onako odigrao protiv Srbije…
- Mislim da je on pred sebe postavio prevelike zahtjeve. “Progutala“ ga je prevelika motivacija. No, meni je najvažnije što se nakon svega nitko nije posvađao, nismo bili traumatizirani, niti je itko upro prstom u Šarića kao krivca. To je bilo prvo veliko četvrtfinale koje je Dario odigrao. Mi smo u Riju, konačno, stali u red među velikima. Postali peta reprezentacija svijeta. Vratili smo se, ali nas tek čekaju tri velika natjecanja. Ako su Hezonja i Šarić na ovom natjecanju kupovali iskustvo, vjerujem da su za godine koje dolaze dobro naučili lekciju i da im se slične stvari neće ponavljati.
Međutim, nema sumnje da ste bili u pravu kad ste Darija Šarića proglasili kolovođom hrvatske reprezentacije.
- Dario je bio generator dobrog raspoloženja. Išlo se na vaterpolo, boks, atletiku... A sve je to on inicirao. U njemu smo dobili čovjeka, koji proizvodi pozitivnu energiju, a to je nešto što je godinama falilo i košarci, i cijelom hrvatskom sportu.