Na koncu kvalifikacijskog ciklusa za odlazak na Eurobasket, ostat će zapisano da je Josip Sesar u šest utakmica koristio usluge 26 igrača, zapravo 27, ali Martin Junaković na svom jedinom prijavljivanju za utakmicu nije ulazio u igru.

Sesar je želio, i u tome je uspio, standardizirati hrvatsku reprezentaciju, iako broj korištenih igrača to neće sugerirati. Doduše, taj je broj stigao i zbog nemogućnosti korištenja svih igrača na svakoj od šest utakmice, a broju igrača kumovale su i ozljede.

Tako je ispalo da su svih šest utakmica odigrali samo braća Drežnjak, Dario i Mateo te Borna Kapusta. Nema uopće spora da bi sve utakmice potpisalo još barem pet, šest igrača da su bili dostupni na svim utakmicama, pa je stoga priča o standardizacija ipak na koncu ona koja pije vodu.

Šteta i za Filipovića

Mario Hezonja nije igrao samo prvu utakmicu protiv BiH u Zagrebu, jer je ona kolidirala s utakmicom Real Madrida u Euroligi. Kapetan u ovom ciklusu ostalo je odradio liderski, što potkrjepljuje i činjenica da je najbolji strijelac ukupnih kvalifikacija, da je u veljači stavio 37 Francuskoj i Cipru 40, a ta brojka je ukupno druga najbolja u jednoj utakmici svih vremena. Samo je Dražen Petrović Estoniji ubacio 48 nekoliko dana prije tragične pogibije. Da je Mario Hezonja stigao u reprezentaciju u studenom, ne svojom krivicom, nego zbog obveza Reala nešto ranije, da je stigao sa suigračima odraditi barem jedan, dva prava treninga uoči utakmice u Sarajevu, možda bi u tom ključnom sudaru i bolje prošli.

JURE MISKOVIC Cropix

Prava je šteta što je Luka Božić bio u reprezentaciji samo tijekom studenog, na dvomeču protiv BiH. U onom prvom ciklusu, prije godinu dana, nakon što je poharao Final Eight Kupa Krešimira Ćosića i u finalu isporučio triple-double, otkazao je zbog problema s operacijom umnjaka. U studenom se pojavio u reprezentaciji, pokazao da je velika vrijednost, ne samo za kvalifikacije bez NBA igrača, nego bi bio značajan i kad bi svi bili na okupu, a onda ga je u posljednjem prozoru odvojila od parketa ruptura lista s kojom je stigao na reprezentativno okupljanje.

JOSIP BANDIC Cropix

Jaleen Smith je možda u Nikoziji odigrao i posljednju utakmicu za Hrvatsku. Dino Rađa, kao šef struke, bio je protiv naturaliziranja Amerikanaca, a taj nas je stav možda i koštao nekih ranijih plasmana na velika natjecanja. Uoči Eurobasketa 2022. doveden je Smith, koji je combo bek, nije primarno play. U tri utakmice mandata Josipa Sesara, u tri poraza, onome protiv Grčke u finalu olimpijskih kvalifikacija, porazu u Sarajevu od BiH i porazu od Francuske u Jazinama, Smith se nije sam ili suradnji s drugim bekovima uspio othrvati agresivnom obrambenom pritisku. Jer, on nije klasičan play, a svako drugo rješenje na toj poziciji je i visinom, pa i u ball-handlingu, ispod tražene razine.

JURE MISKOVIC Cropix

Hrvatska će vjerojatno sada biti u poziciji tražiti novog Amerikanca. Nekoga tko bi u sljedećim kampanjama mogao biti nositelj.

Danko Branković je još jedan koji je odigrao premalo u ovim kvalifikacijama, jer je bio spriječen odlukama Bayerna, euroligaša, ili je bio ozlijeđen kao na dvije posljednje utakmice. I on bi pomogao da je igrao više.

Kad se iz NBA lige vratio Luka Šamanić, bio je dostupan. Na osnovu svog talenta je dobio šansu još u studenom, kad nije imao niti klub, a igrao je i u Zadru. Luka Šamanić je u dijelu karijere kad hvata europsko iskustvo i svakom novom akcijom bit će sve bolji.

Tri su igrača odigrala samo po dvije utakmice i tu su kumovale ozljede. Prije svega se to odnosi na Roka Badžima, koji je potrgao Ahilovu tetivu i uspio je odigrati tek uvodne dvije utakmice kvalifikacija, a riječ je o momku, nemojte to zabraviti koji na onim olimpijskim pretkvalifikacijama u Istanbulu bio u petorci.

Kao što je dobar dio vremena u petorci, i to na poziciji playa proveo Goran Filipović. No, on je bio ozlijeđen i u studenom, a i sada se još uvijek oporavlja i nema klub.

Nedostajao i Toni Nakić

Samo je dvije utakmice, zatim, odigrao i Toni Nakić, jedan od onih koji bi svakako pomogao, jer ima već znatno iskustvo u ACB ligi. No, nije mogao igrati zbog ozljede u studenom, nije mogao niti sada. Šteta.

U veljači je falio i Roko Prkačin, koji je od odlaska u inozemstvu napokon uhvatio ritam u francuskom Nanterreu, ali zbog problema s leđima nije mogao igrati u veljači.

Dodajete ovom popisu od devet igrača, onu trojicu sa svih šest utakmica, oba Drežnjaka i Kapustu (ukupno se od njih trojice očekivao veći doprinos), pa imate 12 igrača. To je ona priča o standardizacija, koja postoji, ali koja nije mogla biti provedena do kraja.

Od onih koji su dobivali priliku, vrijedi podvući borbene utakmice Krešimira Ljubičića u veljači, ali i napadački doprinos Filipa Bundovića u zagrebačkom okršaju s BiH.

U ovom ciklusu, naravno, nedostajali su NBA igrači, koji nisu mogli igrati niti jednu utakmicu, što znači da smo bili bez Ivice Zupca, Darija Šarića, Bojana Bogdanovića i Karla Matkovića, a u prozoru prije godinu i bez Luke Šamanića.

Od onih koji su svakako mogli pomoći, Ante Tomić i Miro Bilan su se oprostili od reprezentacije, a Ante Žižić je očito procijenio da ga igranje za reprezentaciju ne zanima.