Kruno Simon uvijek je zanimljiva priča. “Španer” rođen i odrastao u Zagrebu godinama je kao takav bio poznat isključivo košarkaškim zanesenjacima kakvi su već dva desetljeća “vrsta u izumiranju”.
Iz Zagreba, grada i kluba, Simon je otišao tek prije četiri godine s punih 27 te preko Malage i Krasnodara došao do Milana, u kojem je nakon sjajne sezone potpisao novi dvogodišnji ugovor s Armanijevim klubom. Potpis je, pak, stigao dan nakon onoga što je popularni Đuks (nadimak po ocu Đuri) doživio drugi najljepši trenutak u životu. Nakon rođenja kćeri u studenom prošle godine, Simon je tako okarakterizirao pobjedu protiv Italije, kojom je Hrvatska u Torinu izborila nastup na Olimpijskim igrama.
Danas će Kruno Simon sa suigračima krenuti za Južnu Ameriku, argentinsku Cordobu u kojoj će se naša reprezentacija za Rio testirati na jakom turniru protiv domaćina, Francuske i Srbije, a jučerašnja poruka iz Svetog Martina kristalno je jasna...
Ostvarenje snova
- Stvarno je sve dobro. Znam da se priča o sjajnom ozračju na pripremama smatra frazom, ali ovo je zaista tako.
Koliko se pripreme za Rio razlikuju od priprema za Torino?
- Nisam prava osoba za to jer smo Šarić i ja došli posljednji, bili tamo najkraće. Sad manje radimo na taktici, odnosno, taj je rad specifičan, lakši nego prije jer smo sve složili za kvalifikacije. Torino je bio najvažniji, što je i razumljivo s obzirom na to da nismo znali hoćemo li uopće u Rio.
Prije mjesec dana je Simon napunio 31, već više od godinu dana je u četvrtom desetljeću života, a osim što igra najbolju košarku karijere, sad već kao veteran ostvaruje dječačke snove...
Guštam svaki dan
- Gušt je najbolja riječ. Tako se osjećam posljednja dva tjedna. Odlazak na OI je cilj svakog sportaša pa je i meni to ostvarenje sna. Međutim, nitko od nas se ne smije s time zadovoljiti, moramo se potruditi i da na Igrama napravimo nešto veliko. Bila bi šteta otići tamo s razmišljanjem da smo svoje napravili u Torinu.
Hrvatska olimpijski turnir otvara sa Španjolskom, koja je bila srebrna i u Pekingu i u Londonu, drugi dan nas čekaju Argentinci, olimpijski pobjednici iz Atene, brončani ‘08. i polufinalisti prije četiri godine. Potom slijede okršaji s domaćinom Brazilom i Nigerijom, a prvi krug zaključujemo protiv dvostrukih uzastopnih europskih doprvaka Litavaca.
- Siguran sam da svaka od tih pet reprezentacija računa na pobjedu protiv nas. Neka tako i ostane, a naš je zadatak tamo odigrati na razini onoga što smo pokazali protiv Grčke i Italije. Ne razmišljam previše o protivnicima, gledam samo nas i ne razmišljam isključivo o tome kako izboriti mjesto među četiri, već i da u četvrtfinale uđemo sa što bolje pozicije.
Jasno je na što Simon cilja. Četvrto mjesto u prvom krugu znači i kraj olimpijskog turnira jer to donosi četvrtfinalni okršaj s Amerikancima, jedinom reprezentacijom protiv koje Hrvatska sigurno neće imati nikakvu šansu...
- Skupina je jaka, pogotovo što je nominalno najslabija Nigerija, koju su ljudi kod nas skloni podcijeniti, možda i najbolja afrička momčad ikad na OI. Ali najvažnije je da se sa svima da igrati i zbog toga će biti jako zanimljivo. Kažem, trebamo pokušati izboriti četvrtfinale na jednom od prva tri mjesta u skupini. To nam je ideja.
Toliko spominjana “kemija”, koja se gotovo mogla opipati u Torinu, nešto je novo za košarkašku reprezentaciju Hrvatske. Iako Simon smatra da je slično bilo i na Eurobasketu 2013.
- Torino me zbog te “kemije” najviše podsjetio na Sloveniju. Što je bilo drukčije u odnosu na druga natjecanja? Ključna je hijerarhija, to nam je donijelo ovaj rezultat. Svi su znali što im je raditi, svi su bili u službi reprezentacije, čak i mlađi momci koji nisu puno igrali, svi su u ovoj priči imali svoju ulogu. Koliko je to bitno, vidjelo se po našim igrama i rezultatu...
Kruno Simon u finalu je Talijanima stavio šest trica i ukupno 21 poen, opet ponajbolji u jednoj velikoj utakmici. Kao i kad je u već spomenutoj Sloveniji zabio 23 u četvrtfinalu protiv Ukrajine. Koliko je ponosan na činjenicu da je potpisao dvije najveće reprezentativne pobjede u posljednjih 20 godina?
- Nisam uopće razmišljao o tome na taj način. Ovo je reprezentacija, tu pojedinačni učinak nikad nije važan. Nama je u Sloveniji pobjegla medalja, a u Torinu sam s dva promašena slobodna bacanja u završnici mogao biti tragičar, čovjek zbog kojeg nismo otišli na OI.
Šarićev karakter
Nije se dogodilo i zato što su ga izvadili suigrači, prije svih Bojan Bogdanović i Dario Šarić. Koliki je gušt igrati s njima dvojicom kad su u izdanjima u kakvima su bili na tom kvalifikacijskom turniru?
- Meni je uvijek gušt igrati s njima. Babo i Šiši su u europskom vrhu, a ja ih ne bih mijenjao ni za jednu od silnih zvijezda o kojima se priča.
U ovoj reprezentaciji Simon je privatno najbolji s Bogdanovićem, Roka Ukića poznaje otkad su bili klinci, ali i sa Šarićem ima povijest kad je kao kapetan Zagreba dijelio svlačionicu sa “šibenskim čudom od djeteta”...
- Od prvog se dana vidjelo da Šarić ima poseban karakter, ali kod nas su ljudi skloni pretjerivanju pa su još od njegove 18. godine očekivanja previsoka. Morao je sazrjeti i kao igrač, i kao čovjek, a vidjelo se da će jednog dana doći tu gdje je danas. I moram reći da je to napravio izrazito brzo. Tek su mu 22.
Netko prije, netko kasnije. Kruno Simon to zna najbolje...