U Tokio se nije plasirao niti jedan od četiri organizatora olimpijskih kvalifikacija, u tom je pomoru stradala i Hrvatska u Splitu. Tri godine kasnije s četiri kvalifikacijska turnira na Igre u Pariz otišlo je tri domaćina, uz Španjolsku i Portoriko, do najboljih 12 u ovome sportu svoj je put pronašla i Grčka, koja je ugostila na turniru, ali i u finalu upravo Hrvatsku. Jedini gost koji je slavio proteklog vikenda bio je Brazil, kojeg je Aco Petrović odveo do Igara, bit će to njemu čak četvrte igre. U LA je putovao kao igrač, u Barcelonu 1992. kao pomoćni trener, u Rio je 2016. sjedio na klupi Hrvatske, dok će sada biti na klupi Brazila.

Isti taj Acin Brazil je samo nekoliko dana uoči početka olimpijskih kvalifikacija glatko poražen od Hrvatske u Opatiji, kasnije i nešto teže od Slovenije koja je u Pireju zapela, iako je imala Luku Dončića, u polufinalu.

To će najbolje oslikati koliko je skupina u koju je smještena Hrvatska bila jaka i koliko je bilo nerealno, u trenutačnoj poziciji naše košarke, kroz nju osigurati Igre. Uostalom, u Parizu će igrati samo pet europskih reprezentacija (domaćin Francuska, finalisti SP Njemačka i Srbija i netom kvalificirani Grčka i Španjolska). Barem po dojmu, jer ne postoji mjerljiv alat s kojim bi nešto slično odredili, onda je Hrvatska bila odmah ispod, korak ispod, jer ostavila je ona bolji dojam od Litve koja je u finalu San Juana izgubila od Portorika, svakako od Latvije koju je u finalu Rige pregazio Brazil.

Svaka bi imala što reći

Od toga će, međutim, biti malo sreće, osim što će se Hrvatska nakon ovog turnira malo popeti u FIBA-inom rankingu. Gurnuo nas je FIBA-in poredak na 30. mjesto ukupno i 16. poziciju u Europi uoči ovih kvalifikacija. Sada moramo tu poziciju podizati. U krajnjem slučaju kako više ne bismo dospjeli u kvalifikacijsku skupinu za, recimo, Igre u LA, sličnu ovoj sada u Pireju. Jer, i tu je ranking igrao ulogu da završimo u skupini s Grčkom i Slovenijom. S jednim velikim ok, ali s dva je ipak bilo malo previše.
Edo Murić, iskusni slovenski reprezentativac je kazao nakon ispadanja Slovenije kako bi sve tri nabrojane reprezentacije, da su plasirale na same Igre, tamo imale što za reći. Ali, to su sada samo puste priče.

Ono što je realnost za hrvatsku košarku jest nastavak kvalifikacija za Eurobasket 2025. U studenom nas čekaju dvije utakmice protiv BiH, prva u gostima, onda i na domaćem parketu. Dvije pobjede bi nam osigurale Eurobasket, jedna pobjeda s plusom u ukupnom skoru odvela bi nas na dobar put za europsku smotru iduće ljeto.

To je ključan cilj s kojim se hrvatska košarka može nastaviti podizati, bez plasmana na Eurobasketa izgubit će se i jedino što je preostalo, to je nada. Doista je taj konac studenog u kojemu nećemo moći računati na Darija Šarića, Ivicu Zupca, Bojana Bogdanovića, Karla Matkovića i Luku Šamanića - doduše, neće niti susjedima biti Jusufa Nurkića i Luke Garze - važniji i od većine kvalifikacija koje smo odigrali u povijesti.

Neki će se nametnuti

Iako će BiH predvoditi Džanan Musa, nas će voditi Mario Hezonje, igrat će i Jaleen Smith, igrat će i preostali naši igrači iz Pireja osim NBA dvojca. I Hrvatska u tom sastavu, to je jasno, može i mora ostvariti cilj.

Jer, i Pirej je pomogao u tome da neki od naših reprezentativaca prodišu. Učinio je to svakako Goran Filipović kad je stavio šest trica Slovencima, bio je takav, pun samopouzdanja i Mateo Drežnjak nakon odlične partije u finalu protiv Grka. Svoje role je Danko Branković odigrao sasvim pristojno, kao i svoje Toni Nakić. Dario Drežnjak i Borna Kapusta su pokazali ranije da se na njih može osloniti, ako bude trebalo tu će biti i iskusni Filip Krušlin. Naravno, i Ivan Vraneš, jedini koji nije ulazio na teren u Pireju, ali u studenom će dati svoj obol. Tada će zaigrati i neki kojih sada nije bilo, neki koji su otpali na pripremama, neki koji će se u međuvremenu nametnuti.

Josip Sesar je, na kraju dana, dobio neke nove spoznaje i ovoga ljeta. Moglo je ispasti ludo i nemoguće, ali sport, koliko god bio nepredvidiv, na koncu je i pravedan. Grčka je otišla na Igre jer je bolja od nas.

Što će biti za godinu dana za Eurobasketu, vidjet ćemo. Ali prije toga treba srediti BiH.