U poluvremenu je divljao u svlačionici. Pokojni Duda Ivković bio je sinonim za ludilo u svlačionici uoči drugog dijela. Stoga sam i pitao - kao Duda?
- Kao Duda i Željko zajedno.
Željko je - Obradović. Jednako "lud" kad je stvar na poluvremenu ispod granice dobrog okusa. A Hrvatska je bila ispod te granice u prvih 20 minuta na sjeveru Europe. Onda se sve okrenulo, onda se uhvatilo produžetak, spasilo i u prvom, te u drugom stiglo do plus sedam, s čime je nadoknađeno minus šest od zagrebačkog poraza.
Utorak je za Hrvate prošao u zračnim lukama na kojima su lovili povratak kući. Na ukrcaju za Amsterdam, javio se izbornik.
- Možemo biti ponosni na to kako smo odigrali drugo poluvrijeme. Jest, prvo nije bilo dobro, obrana prije svega. Hakanson nam je pravio velikih problema, ali kad smo s Matkovićem promijenili obranu na picku, kad smo iskakali, u čemu se Matković jako potrošio, stvari su se okrenule. I svi su tu napravili defanzivno dobar posao, ne samo Matković. To nas je dovelo do pobjede nad jednom jako dobrom Švedskom, s puno dobrih igrača, s dobrim šuterskim rangom. Imali smo za tu pobjedu i hrabrosti i vjere. Ostao sam malo razočaran našim pristupom u prvom dijelu, kazao sam im da možemo izgubiti, ali se moramo boriti...
Bio je jako ljut.
- Jesam, taj mi pristup nije bio jasan. OK, netko je bolji, netko je slabiji igrač, ali pristup kod svakog mora biti isti. To tako mora funkcionirati, ukoliko želimo biti pravi. I da, bio sam jako ljut, bilo je tu puno galame, svega. Na kraju sam shvatio da su svi dobili poruku, jer ono što smo odigrali poslije toga, cijelo drugo poluvrijeme i dva produžetka napunilo me ponosom, pružilo mi je veliko zadovoljstvo. Svjestan sam kako je bilo dosta upitnika nakon našeg poraza u petak, ali doista je u tri, četiri treninga bilo nemoguće stvoriti nešto više od toga. Nismo bili fluidni, nismo mogli više bez tečnosti u igri, a naš je protivnik bio uigraniji.
Ova pobjeda je u trenerskom rukopisu Damira Mulaomerovića jedna od najvećih.
- Ispalo je najbolje moguće, dobili smo sa željenih sedam poena viška i to u gostujućem ugođaju, pa i uz suđenje u kojemu je naš protivnik ušao u bonus tek u drugom produžetku, dok smo mi već minutama bili u bonusu, praktički od starta zadnje četvrtine. Kad imaš pristup kao što smo mi imali, onda se i nešto vrati, a mi smo dobili i nadu. Ovo mi mogao bio i okidač za ono što želimo kad se okupimo u lipnju s našim najboljim igračima. Nije bilo lako sve ovo skupa, znao sam što nas čeka. I da, bilo mi je jako teško nakon poraza u Zagrebu, bio sam potrošen, jer se to nadovezalo na Final Final Kupa. Baš sam potrošen, ali, sada, i jako sretan. Dobili smo jednog Matkovića, koji je odigrao poput veterana, dobili smo vrhunskog Filipovića, Krušlin je odigrao kapetanski, Ramljak sjajno u obrani, ma svi, tako treba izgledati...
I sada možemo lakše čekati lipanj.
- Vidjet ćemo tko će nam sve biti dostupan tada, ali u svakom slučaju bit će tu više opcija, jer imat ćemo Bogdanovića, Hezonju, Simona, Zubca, Žižića i sada je to nova situacija. Premda ćemo u Sloveniju koja će imati Dončića, mi ćemo biti u dobroj situaciji.
I riječ, dvije o Goranu Filipoviću...
- Ma želim odmah reći da sam pogriješio što mu nisam dao više od pet minuta igre u prvoj utakmici. Znam o kakvom se dečku radi, jer je kod mene u klubu. Odlučio sam se u nastavku suziti rotaciju, odlučio sam mu dati loptu u ruke, jer mali Gnjidić nije imao svoj dan. Filipović je bio odličan, napadački vrhunski, ali defanzivno sjajan. Ovakvu partiju od nekog našeg playa dugo nismo vidjeli, stojim kod toga...
Na kraju, sve što se dogodilo u Norrköpingu bio je, na neki način, izlazak iz depresije...
- Godinama nas već okružuje takav ugođaj, svi nešto čekaju. Međutim, sasvim sam siguran kako je način na koji smo izgledali, kako smo izgarali, igrali obranu, bilo ono što ljudi žele od Hrvatske. Žele nas vidjeti da se bacamo za svaku loptu, da igramo kao što smo igrali i doista jest, ta nam je pobjeda dala nadu. Već sada naša perspektiva izgleda drugačije, posebno nakon one u kojoj smo bili nakon poraza u Zagrebu, iako smo i tu bili blizu. Mogli smo jedino vjerovati i ja jesam, vjerovao sam i u ove igrače, zato sam i poslao istih 12 u drugu utakmicu. Reprezentacija je i žrtva, svi naši igrači dolaze iz svojih klubova, ali ovdje se mora žrtvovati, netko će igrati manje, netko više, nema tu privilegija. Svi smo tu samo da na kraju dana stignemo do pobjede, ovdje smo za neki viši cilj od osobnog.