Damir Mulaomerović za SN: ‘To je to, odlazim! Nije moralno da ostanem. Žao mi je samo zbog jedne stvari‘

Nije lako reći koje je doba teže nakon poraza. Noć u kojoj san ne dolazi na oči, ili jutro u kojemu si posve slomljen, u kojemu je glas dubok, govor spor, a i dalje - jako boli.

Upravo u tim pomiješanim emocijama Damir Mulaomerović, izbornik reprezentacije koja je priželjkivala čudo, a opet ostala kratka u prvoj eliminacijskoj utakmici, vraćao se za Zagreb. Teška su i ta jutra nakon, jer, kad se dogodi poraz, svatko krene svojim putem. Netko odmah iz Berlina na pripreme klubova, netko prema Hrvatskoj, sve je to jedan mali kaos. I svi su u debelom bedu.

Baš je takvog dubokog glasa Damir Mulaomerović prihvatio poziv.

- Dojam je isti, kao što je bio i nakon utakmice. Finci su jednostavno bili bolji, agresivniji, Markkanen je odigrao sjajno. To je jedina istina. Momcima, opet ponavljam, nemam što zamjeriti, oni su se borili, svi smo vjerovali u dobar Eurobasket, naporno radili za to, ali nismo uspjeli.

Nije bilo niti mjesto niti vrijeme za neke velike analize, osim onog kratkog pregleda na tu utakmicu osmine finala. Nakon što je i novinar tko zna koliko puta odvrtio utakmicu, svaki detalj, ostaje neshvatljivo kako je Lauri Markkanen ubacio 43 poena, a pri tome je šutirao samo četiri slobodna bacanja, od čega su tri bila nakon tehničkih grešaka. Čovjek nas je uništio, odigrao je jednu od najboljih napadačkih utakmica svih vremena i na svim prvenstvima, a iako smo na njemu rotirali četiri čuvara, iako smo ga preuzimali, do konca utakmice taj Markkanen nije dobio poštene batine, nismo napravili niti jedan ozbiljan faul na njemu. Onako sa strane izgledalo je kao da nam je stavio sve te silne poene, a da se nije niti oznojio...

CLAUDIO GRASSI/LAPRESSE/PROFIMEDIA Claudio Grassi/Lapresse/Profimedia

- Za taj dio priče mi je jedino žao. I nije mi jasno zašto nismo bili čvršći, slažem se. Žao mi je...

Sada je sve to, ionako, lanjski snijeg. Damir Mulaomerović je nakon utakmice protiv Finaca kazao kako je to bila "vjerojatno njegova posljednja utakmica na klupi Hrvatske". Jutro nakon nema više onog "vjerojatno"...

- To je to. Unio sam sve u ovo, cijela ekipa ljudi koja je bila sa mnom, pokušali smo sve, ali nije išlo. Potrošio sam se, umorio od svega, posebno sam to osjećao za vrijeme milanske skupine, jer puno je truda u ovo uloženo. Mislim da je moralno od mene da više ne budem na poziciji izbornika, vrijeme je za nekog s novom energijom, vrijeme je za novog izbornika. Nastavak kvalifikacija za Eurobasket 2025 je već početkom studenog, na ljudima iz Saveza je da nakon što se naprave analize, u sljedećim danima pronađu neko novo rješenje.

I dok je vrtio film, uspio je reći još tri stvari koje mu nisu legle.

- Ono što me je smetalo tijekom cijelih priprema, a i s početkom Eurobasketa jest količina negative u javnosti koja nas je pratila. Doista mi nije jasan razlog zašto je to tako. Cijeli smo se turnir borili s i kriterijem suđenja, a doista nikome nije jasno, ne samo nama, kakav se kriterij primjenjuje na prvenstvu. Nadalje, žao mi je i što nam se nije dogodila utakmica u kojoj se više igrača spojilo na vrhunskoj razini. Ali, ponavljam, momcima ništa ne zamjeram, jer dali su sve od sebe, borili se. I to je to, ispali smo od reprezentacije koja je bila bolja...

I stigli smo do nove prijelomne točke u cijeloj tragediji našeg basketa. Stigli smo do točke u kojoj ćemo morati teško zaorati da ugledamo sljedeći Eurobasket, jer mi smo tek u pretkvalifikacijama za isti, a u skupini smo s Poljacima. I samo prvi ide u kvalifikacije, ostali u novu rundu poniženja, novu rundu pretkvalifikacija. Poljake smo, doduše, svladali u Varšavi, ali sada će u studenom ta ista Poljska, četvrtfinalist Eurobasketa, sa svim igračima u Hrvatsku, a naša će sekcija biti bez NBA igrača, a tko zna hoće li igrati oni iz Eurolige. I, barem, za sada smo i bez izbornika. Samo pobjeda nad Poljskom u studenom nam daje za nadu da ćemo ići u normalne kvalifikacije.

Na čelnim ljudima Saveza je da, kad se ohlade i ispušu, kad prođe bura, donesu što hitniju odluku o novom izborniku. Jer nemamo niti dva mjeseca do novog okupljanja, a bit će to reprezentacija u kojoj većina ovih koji su tu sada neće moći igrati.

Kakav nam izbornik treba? Pa, ajmo krenuti od toga da nam je cijeli sustav u problemima, da su nam kadeti prvi puta u povijesti ispali u B diviziju, da su se juniori jedva spasili, a da je U-20 selekcija, iako bez svih glavnih nositelja, zaključila sedma europsku smotru. U svim tim generacijama treba izolirati momke koji će sutra moći biti reprezentativci. I to je velik posao.

Dvije su stvari postale jasne kroz ovaj Eurobasket. Daleko su dogurale reprezentacije koje su dugo zajedno i koje se poznaju u dušu, kao i one koji imaju kontinuitet struke. Netko će reći i one koje nisu imale u rosteru teške centre, ali i to je pitanje za struku.

Prevedeno, novi izbornik ne smije više biti imenovan od akcije do akcije i iza njega treba stati bez obzira na stranputice koje se mogu dogoditi putem. I treba mu duži mandat, ne samo do Eurobasketa 2025., možda i sve do Igara 2028., odnosno kvalifikacija za iste, što podrazumijeva i kvalifikacije za SP 2027.

Jer, kontinuitet struke, uz kontinuitet momčadi jest ono od čega treba krenuti. Slaže se nova reprezentacija, s novim nositeljima, jer tu sada više nama Bojana Bogdanovića, Krune Simona, nema više niti Roka Ukića. Bit će to vrijeme Darija Šarića i Marija Hezonje, a pri tome će prvi moći zaigrati možda tek na tom Eurobasketu 2025. Hezonja je u Europi, on bi mogao biti češće tu.

Uglavnom, velik je to posao. I vremena je malo da se sve posloži. Dobra vijest je kako su svi svjesni da se trebaju nanovo zamiješati karte. U špilu koji je odigran imali smo dosta aduta, ali ih nismo uspjeli potvrditi.

Što je, tu je. Vratiti stvari unazad nitko nije u stanju. Pametni ljudi gledaju unaprijed. Samo unaprijed.

I još nešto. Znate kako je otišao s mjesta predsjednika Stručnog savjeta Dino Rađa. I raspušteno je to tijelo.

Kako isto tijelo i do sada nije napravilo neke ozbiljnije pomake, trebalo bi razmisliti i u kreiranju novog sustava. S plaćenim, dobro plaćenim pretkadetskim i kadetskim trenerima po regijama. Vrijeme instruktora je, čini se, također lanjski snijeg.

Ajmo malo modernije. Ajmo pogledati što sve ima od naših igrača s korijenima po svijetu (Grčka ima popis od 62 igrača s grčkim korijenima diljem svijeta, najviše u SAD-U !), ajmo prestajati, jer to je mnogo tragičnije i od poraza u nedjelju, iz juniorske vrste odstranjivati momka koji je jedini play, pa otići na Eurobasket bez playa. Jer, takve mi gluposti radimo...

A onda se dogodi Finska. Koja ništa, ali baš ništa nije napravila mimo sportskih postulata.

Pri tome ne mislim na famozno promašeno slobodno bacanje Bojana Bogdanovića protiv Ukrajine. Jer, dimenzija tog čina u očima zalutalih komentatora u sfere koje ne razumiju, postala je veća od istine. I naravno da nismo zato izgubili od Finske.

Jedini potencijalni suparnik u osmini finala protiv kojega bi odigrali momački bila bi Srbija. A od Srbije nismo bježali, jer s njom nismo niti mogli zaigrati. Na očaj svih medija u regiji koji love klikove, a nešto teže im ide matematika i pragmatika. Jedino da smo pustili Ukrajini. A tada bi, vjerujte, isti ovi - od kojih neke znam, pa znam i koliko prate ili razumiju košarku - zdvajali sve u šesnaest kakav smo skandal napravili. Sve ostale utakmice, protiv bilo kojega protivnika, glatko bismo izgubili kao što smo izgubili od Finaca. I od Poljaka, i od Čeha, pa i od Izraela.

Jer, to je, na kraju dana, i pitanje glave. Ili samo glave. Nije izgledalo ovaj put da je će biti tako. Ali je bilo. Opet i ponovno.