Davor Šuker više neće biti predsjednik HNS-a. Kao njegov sasvim izvjesni nasljednik na toj dužnosti kotira samo Marijan Kustić, sadašnji izvršni direktor Saveza. Poslije najdugovječnijeg prvog čovjeka hrvatskog nogometa Vlatka Markovića u prošlost će, vele oni koji su HNS-u jako blizu, otići i Davor Šuker. Samo, proces predizbornih aktivnosti je tek počeo, a “Dan D” bit će 29. srpnja, točno u podne, kada će u zagrebačkom hotelu Westin biti održana Skupština HNS-a.
Kampanja traje
Iako, sve je već rečeno, pa i poznato. Devet godina vladavine Davora Šukera obilježeno je koječim, uspjesima Vatrenih svakako, ali i nizom zamjerki na način na koji je HNS pod njegovim vodstvom djelovao. Kampanja, izborna, počela je i prije nego što je Savez raspisao izbore. Sam se Šuker javno nije očitovao o svojim nakanama, pa ni napadima i zamjerkama na svoj predsjednički opus. Njegov mogući, izbjesni nasljednik Kustić dolazi kao čovjek koji ima bazu, predstavnik je Ličko-senjske županije. Velika mu je to prednost jer njega prema važećim pravilima ima tko predložiti. Šuker je ostao bez baze jer iako ga svi vežu korijenima rođenja, mladosti, igračke poniklosti i klupske pripadnosti uz Osijek, činjenica jest da je ljubav njega i dijela nogometnog miljea Slavonije i Baranje, grada na Dravi, odavno je razjedinjena.
Godinama se već vode polemike i prijepori koliko je Šuker (ne)sklon Osijeku. A još kada je prigodom svoje kandidature za predsjednika HNS pronašao bazu u Zagrebu, što je tada, a i sada je, ocijenjeno priklanjanjem klanu i stvarnoj vladavini Zdravka Mamića, popucale su gotovo sve niti. Samo su vještom diplomacijom predstavnici županijskih saveza Osječko-baranjskog i svih drugih iz ovog dijela Hrvatske bili dosljedniji i stajali kao branik ispred Šukera čuvajući njegov lik i djelo, pa i podastirali argumente što je i koliko učinio. Dobroga, naravno. Loše se ni u jednom trenutku nije spominjalo.
Iako, onako kuloarski, procurila je i poneka zamjerka koja se ticala njegove samovoljnosti i samostalnog donošenja odluka što većini, ne samo iz redova županijskih središta Slavonije, nije bilo ni drago ni milo. Pokušaji da se Šukera ukalupi nikad nisu uspjeli. Zbog svega je i ranije bilo pokušaja da mu se izmakne predsjednička fotelja ili ga bar navede na abdikaciju. No, Šuker, vještinom koju je iskazivao i u vrijeme fantastične igračke karijere, sve je nalete protivnika nekako izbjegao. Sada je, čini se, stjeran u kut. I ostao je sam. Ne pokazuje ni želju za borbom, a najvjerniji mu suradnici u HNS-u, oni koji dolaze iz Slavonije i Baranje, ne pružaju potporu. Bar ne javno. Znači li to da su se priklonili drugoj strani, da su i sami postali svjesni da su zajedno s dosadašnjim predsjednikom pred porazom, pa se polako prilagođavaju novim okolnostima, tek će se vidjeti...
Bolan pad
Predizborna kampanja je počela, pravila se znaju, obznanjeno je i ime za sada jedinog legitimnog kandidata, koji se nada svrgnuću predsjednika, a Slavonci zasigurno neće ostati po strani događaja ni šutke sve promatrati. Do sada su njihovi delegati podržavali Šukera, a njegov bi im pad bio bolan poput packi na otvorenom dlanu. Makar, sadašnja je njihova šutnja znakovita i mogla bi se protumačiti kako su svjesni da je došlo vrijeme za promjene, vrijeme za predaju jer su drugi ojačali, vrijeme u kojem će morati pronaći način prilagođavanju novonastalim okolnostima. Bilo im to drago ili ipak ne...