Iako se borio s umorom, Josip Sesar je za Sportske novosti, odmah po dolasku u Zagreb nakon neprospavane, ali slatke noći, otvorio dušu...
- Kad sve završi s pobjedom nad Turskom u Istanbulu, pred ispunjenom dvoranom, protiv momčadi koja ima četiri NBA igrača, dok su ostatak igrači iz Eurolige ili Eurokupa, kad je na suprotnoj strani trener koji je dva puta osvajao Euroligu, mora dojam biti pozitivan i moram biti sretan. Po glavi mi se mota misao kako je ovih mjesec i pol dana vrlo brzo prošlo, što znači da je bilo lijepo, i ugodno i uspješno. Kroz svaki trening, kroz svaku utakmicu smo nastojali biti bolji, ali sigurno je da možemo biti još bolji. Sada to treba sve pospremiti u arhivu i okrenuti nas onome što nas prvo čeka, to je početak kvalifikacija za Eurobasket 2025. u veljači sljedeće godine. Tada ćemo se ponovno okupiti, osvježiti pamćenje i nastaviti dalje s, nadam se, istim motivom, željom i radosti igranja kao što je bilo sada.
Je li najveća pobjeda to što je Hrvatska košarka opet dobila nadu? Nakon ovog iskustva sada će svi hrliti doći u reprezentaciju, ne samo oni koji su bili sada u Istanbulu, nego i nekih kojih sada nije bilo iz raznoraznih razloga.
- Nadam se da je tako. Ako bude tako, možda će to biti i veća pobjeda od one nad Turskom u nedjelju. Vidjet ćemo već u veljači. Tada ulazimo u sami finiš sezone, pa je moguće da tu bude i psihičkog zamora. U takvim situacijama je bolje da igrač napravi regeneraciju, jer ako je psihički zamoren, bolje je i da ne dolazi. Reprezentacija je čast i obveza i tako se prema njoj treba postaviti.
Koliko je teško bilo postaviti sustav igre s kojim su navijači prezadovoljni, s obzirom na kratkoću zajedničkih priprema uoči odlaska u Tusku?
- Mi smo sve napade imali od početka postavljene, no kad su četiri nova igrača priključila bila su različita težišta tih napada. Napravili smo unutar akcija specijale, promijenili neke kutove blokova, promijenili kretnje. Rukovodili smo se svim tim znajući s kim krećemo i tko nam se kasnije priključuje. No, velika zasluga za taj sustav igre ide na račun igrača, jer oni su taj sustav proveli na terenu. Nitko od njih nije gladan poena, način na koji smo odigrali prvo poluvrijeme protiv Turske, način na koji nam je išla lopta, uz što manje driblinga, sve će reći. Ono što me posebno čini zadovoljnim jest naša defanzivna tranzicija, u kojoj smo zaustavljali kontre i uspostavljali obranu s pet igrača. Vrlo sam zadovoljan i kako su se usvajali informacije o pojedinim igračima iz protivničkih momčadi, kako koga braniti. Na sve to se navezala izrazita volja i želja za igranjem obrane, a od obrane stigne i samopouzdanje u napadu.
Koliko je u tečnosti igre u napadu pomogla odluka da Smith bude na dvojci, a Šarić ima slobodu kreirati...
- Uoči dolaska na pripreme sa svim sam igračima obavio razgovor. Smith je tako rekao da se on puno bolje snalazi na poziciji dva, to se i pokazalo na ovom turniru. Može on postavljati, ali nije tu riječ o pravom playu, pa nisam htio trošiti takvog beka šutera na poziciji playa. Odredio sam se na playu za Filipovića i Kapustu, njih dvojica su svoj posao odlično odradili. I sa Šarićem sam pričao uoči njegovog priključenja reprezentaciji i tu smo jasno pričali u njegovoj ulozi. Hezonja je iza sebe imao sezonu u Realu u kojoj je imao mali broj driblinga. Sada je dobio šansu za odigrati pick, uvijek je bio opcija za kontru i samo je rastao kroz turnir. Za Zupca je bio cilj približiti ga što je više moguće obruču, mene posebno raduje način na koji je on odigrao obranu, kako je gospodario u reketu, pomagao suigračima...
Čim je Hrvatska počela pobjeđivati pojavili su neki komentari koji tvrde da je tome razlog jer u momčadi nije bilo Bojana Bogdanovića? Hoće li Sesar odreći Bogdanovića?
- Bojan je veliki igrač i svaki igrač koji nam može popraviti igru je dobrodošao. Vidjelo se što se i kako se igra, kako se svaki od igrača stavlja u službu momčadi, jer to je reprezentacija sviju nas. Ovi momci su ta pravila igre prihvatili i svatko bude došao morat će to isto napraviti.
Misli li Sesar da Bogdanovića može uklopiti u postojeći sustav?
- Svakog pravog igrača, a Bojan Bogdanović je pravi igrač, može se uklopiti u sustav koji je već postavljen. I trebat će pričati s Bojanom, što je cilj, što će on dobiti u tom sustavu, što može dati. Nije tu samo Bojan, postoji niz igrača s kojima ću razgovarati, tu je važna suradnja sa sportskim direktorom Jasminom Repešom. Sada kad smo postavili temelje nemamo pravo na neku grešku u koracima.
Što je za njega bio najveći izazov ovoga ljeta?
- Kad smo otkazali utakmicu sa Slovenijom, jer mi je trebala potvrda kroz treninge da je momčad kliknula zajedno, a da smo otišli u Ljubljanu propustili bismo tri dana treninga. Onda smo stigli do Istanbula i to protiv Belgije na startu odigrali s velikim respektom prema protivniku, ali nakon te spoznaje što i kako radimo, prije svega u obrani, sve je postalo lakše. Padali su Švedska, Nizozemska i Ukrajina, sve je vodilo prema okršaju protiv Turaka. Tu mi je izazov bio kako rasteretiti igrače pritiska pune dvorane, kako ih umiriti da ne razmišljaju o tome, da ne upadaju u provokaciju. I bila je to karakterna utakmica, ali ova momčad ima karakter.
Je li za njega najveća pobjeda u igri Hrvatska ta obrana ili preko dvadeset asista u prosjeku?
- U obrani smo doista bili jaki. I tu se vidjelo na terenu to zajedništvu, koje je bilo i izvan terena. Momci su bili stalno zajedno, odlazili na piće, kavu i vidjelo se to nisu ona lažna druženja, nego je sve to bilo baš iskreno. Što se tiče našeg napada, obzirom da sam i sam napadački naslonjen, iako je obrana temelj svega, kad imaš dvadeset asista po utakmici, onda je to jasna poruka da je momčad usvojila sve ono što se od nje tražilo.
Za stići do Pariza trebat će nam proći još jedan kvalifikacijski turnir, ali tu će nas čekati protivnici koji su poput Turaka ili još jači?
- Mi smo početkom ljeta krenuli iz pretkvalifikacija i pokazali smo da tom krugu ne pripadamo. Ako želiš napraviti rezultat moraš pobjeđivati i teške protivnike. I biti okrenut prema sebi. Nekada se dogodi utakmica sa slabijim šutem, ali dok god mi budemo igrali obranu kakvu smo igrali u Istanbulu, dok budemo ginuli jedan za drugoga na terenu, mi ćemo biti u šansi.
I za kraj...
- Želio bih se samo i javno zahvaliti cijelom stožeru, liječničkoj službi, ali i svim igračima na mjesec i pol dana sjajnog posla. Nadam se da ćemo uskoro opet uživati zajedno.