Onako, gledajući sa strane, činilo se da su hrvatski košarkaši bili više pogođeni, kasnije će se uspostaviti, rezultatski nevažnim porazom od Novog Zelanda u skupini, nego su se doimali utučenim nakon finala i propuštene šanse za odlazak na Olimpijske igre. Barem na četiri godine. Za neke od njih i zauvijek.

Noć, međutim, može promijeniti sve. Jutro ponedjeljka bilo je teško, kakva su obično jutra koja nakon poraza na koje ćete se vraćati kroz cijele karijere i živote, uvijek budu. Jest, šansa je bila velika. Šansa za senzacijom koja je mogla stati u samo jednu utakmicu. Samo su veliki zanesenjaci mogli računati da bi se Grčka mogla svladati, jer riječ o duelu u kojemu je domaćin bio veliki favorit. Da smo igrali međusobno deset utakmica protiv Grka u paklu Pireja i s ovim sastavima, najmanje sedam bi ih otišlo na grčku stranu.

Antetokounmpo u suzama

Jer, ova Grčka danas ima Giannisa Antetokounmpa koji je od one 2016. godine kad smo mu se odmicali, dok se on naivno pogubio, prilično odrastao. Do toga da je postao NBA prvak, MVP finala i dva puta MVP NBA lige. Te 2016. samo je naznačivao da bi to jednog dana možda mogao biti.

I koliko mu je značio poraz te godine, najbolje se vidjelo u suzama koje je pustio u nedjelju nakon finala. U dresu u koji je obukao suprugu, jer bio je to dres u kojemu je izgubio od Hrvatske te 2016. Taj Giannis još nikada nije bio na Igrama. Da je izgubio u nedjelju, tko zna bi li ih dohvatio za četiri godine. Tko zna bi li ikada. A on je MVP, jedan od pet najboljih na svijetu.
Vratimo se mi na naše. Josip Sesar, izbornik naše vrste u Pireju je dobio Sloveniju i Dominikanu, izgubio je od Novog Zelanda i Grčke. Stigla je Hrvatska u finale, preskočila i nadigrala pri tome Slovence prvi puta od 2018. godine, prvi puta s Lukom Dončićem u primeu. I vratila je nadu ljudima u domovini, koje je košarka napokon počela zanimati. I koji, što je dobra vijest, nakon poraza od Grčke nisu spustili palac prema dolje. A svaki put to sve teže pada. Vidjeli su ljudi da su Sesarovi momci dali sve od sebe, vidjeli su i s kim se igralo i dali im šansu do nekog sljedećeg puta. Košarka nam je u takvom stanju, da sve nabrojano treba tretirati kao uspjeh. Kao što je uspjeh bilo čuti pljesak Hrvatima od 12.000 grčkih navijača u Pireju nakon utakmice.

Lošima se nikada ne plješće.

FIBA

- Naravno da ostaje žal za plasmanom na Olimpijske igre i propuštenom prilikom koju smo imali, ali je nismo u finalu uspjeli ugrabiti. Međutim, ako gledamo na ukupni turnir, rekao bih da možda nismo napravili napredak od onoga što smo pokazali proteklo ljeto, ali smo pokazali konstantu u našoj igri. Ne bježim od toga da smo imali propadanja, i nekako se sad osjećam tako da se još uvijek teže mirim s onim porazom od Novog Zelanda nego porazom u finalu od Grčke. Jednostavno znam da smo mi puno bolji od Novog Zelanda i taj si kiks, bez obzira na to što na kraju nije bio rezultatski važan, nismo smjeli dopustiti. Jasno, možemo pronaći opravdanje u vremenskoj stisci nakon utakmice sa Slovenijom, protivniku koji se barem tjedan dana spremao isključivo za nas. Međutim, to je turnirski način igranja u kojemu autsajder odigra utakmicu u kojoj nema što izgubiti - priča hrvatski izbornik Josip Sesar.

Dobro, vratimo se na finale. Postoji li nešto što biste napravili drugačije nakon što je utakmica završila?

- Uvijek ima nekih stvari. Pokušavali smo mi dosta toga, pripremili dvije zonske obrane, ali Grci su šuterski jako dobro reagirali i tu ih nismo uspjeli dovesti u pomutnju. Defanzivno smo se mi dobro držali, ali napadački nismo imali prostora. Pokušavali smo otvoriti tog prostora malo više za Šarića, Zupca, pokušavao je i Hezonja, ali Grci su znali što rade i fokusirali su se baš na naš udarni trio. Tu se otvarao prostor, koji je odlično iskoristio Mateo Drežnjak. Smith je imao neke čiste situacije, dva, tri šuta koja mu nisu ušla. Kažem, kao što smo se mi spremili za Giannisa, oni su spremili za naša tri najbolja igrača. Skupljali su na Ivici i Dariju, uvijek je na strani pomoći bio Mitoglou, jako ih je bilo nezgodno tu kazniti. S druge strane natjeravali su Marija.

Ne plašim se uoči studenog

Smith je bio ideja na playmakerskoj poziciji zbog visine grčkih bekova, ali i zbog pritiska koji stvaraju. Potrošio se naš Amerikanac na postavljanju napada, na prijenosu lopte, pa je i stoga promašivao ono što inače pogađa...

- Tako je, Smith ne igra puno na playu, nije se lako prebaciti na igru na lopti pod jakim pritiskom.

S obzirom na ovaj turnir i na ono što slijedi, to su dvije utakmice protiv BiH, što je Sesar novo doznao o svojim izabranicima kroz ovo ljeto?

- Ne plašim se uoči tog studenog niti forme, još manje strahujem za igrački karakter ovih momaka. Mislim da je Mateo iskočio, Dario Drežnjak je već potvrđen, Danko Branković je sada odigrao puno bolje nego na kvalifikacijama u veljači. Sve ih sada čeka odmor, onda odlazak na pripreme s klubovima, nadam se da će imati važne uloge u svojim momčadima i da će biti najbolji kad stignu u reprezentaciju.

Jeste li razmišljali s kim bi od onih igrača koji nisu mogli igrati ovo ljeto bili bolji u Pireju?

- O tome nema razloga govoriti, niti tako razmišljati. Nitko nije bio ozlijeđen, netko nije bio spreman odazvati se. I to je priča koja je iza nas. Opet ću ponoviti ono što sam kazao odmah nakon nedjeljnog finala. Porazi se ne slave, niti sam tip koji će prihvatiti takav stav. Uostalom, vidim i sada, dan nakon utakmice, dok pričamo, kako je dečkima poraz od Grka teško pao. Vraćajući se u Hrvatsku, pričali smo samo o tome. Bila je to prilika koja se nije ugrabila. I taj osjećaj će ostati, to je jak osjećaj. Opet, ja sam zadovoljan načinom na koji smo reagirali, načinom na koji smo predstavljali našu državu, kako smo se ponašali, kako smo igrali i kako smo se prezentirali. Opet, moramo biti svjesni da je na kraju dana sve to samo sport.

Sudeći prema onome što se odigravalo na preostalim turnira, nije nas baš niti mazio ždrijeb. U Pireju se doista igrao najjači, najkvalitetniji od sva četiri kvalifikacijska turnira...

- Apsolutno je to tako. Uzmite samo tu Dominikanu, s ozbiljnim igračima iz Europe, sa sjajnim Duarteom iz NBA lige, pa samo uzmite da su tu bili i s Townsom. Uostalom, da su ovdje svi bili mogli biti kompletni, što bi to bilo. Nadalje, ima tu i pitanje forme, jer nije isto ako nekome sezone završi u travnju, a nekome u lipnju pa samo nastavi. Ali i kad se sve to uzme u obzir, s obzirom na snagu reprezentacija, s obzirom na imena igrača, s obzirom na ranking, u Pireju se igrao najjači turnir.

FIBA

Kakav vam je sada plan?

- Idem na mali odmor. Napravit ću analizu ovog turnira, vidjeti je li se što moglo drugačije, kako bih izvukao neke zaključke za ono što nas čeka u budućnosti. Nadam se da ćemo se iduće ljeto spremati za novo veliko natjecanje. Ali, idemo korak po korak. Prvo nam slijedi novo okupljanje za 5. rujna kada ćemo igrati memorijalnu utakmicu za Dražena protiv selekcije Eurolige. Tu ćemo se već okrenuti momčadi koja će igrati u studenom kontra BiH.

Premo EP i SP do OI 2028.

A moglo bi na tom popisu osvanuti i neko novo ime. Recimo, Michael Ružić...

- Sigurno će unutra biti neki igrači s kojima ćemo se upoznati.

Do tada, početka rujna, još će neko vrijeme kroz glavu, ne samo Josipu Sesaru i njegovim pomoćnicima, ne samo igračima, nego i svima koji s gledali Hrvatsku poteklog tjedna slike iz Pireja stanovati u glavi. Do neke sljedeće prilike. Do novog pokušaja za otići na Igre.

Iz ove perspektive bilo bi naprosto sjajno kad bi Hrvatska do 2028. ulovila svako veliko natjecanje. Morala bi biti na Eurobasketu 2025. i onda se plasirati na SP 2027. godine, da bi kruna bio odlazak na Igre 2028.

Tada bi napredak, pa hvatanje konstante za novi iskorak, kojem se nada Josip Sesar, dobio potvrdu. Tada bi sve imalo smisao.
Samo kroz kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima može računati da će se jednog dana i otvoriti nešto više. Ali, to je posao u kojem neće biti samo izbornik, njegov stožer i momci koji budu dio reprezentacije. Posao je to za cijelu našu košarku, za klubove, ali i za politiku koja bi morala stvoriti okvire u kojima će moći dolaziti nove generacije profesionalnih, ozbiljnih igrača. Ne samo u košarci.