Prvi puta je nosio kapetansku traku u seniorskoj reprezentaciji i bio je time jako ponosan. Baš u danima kad je napunio 29 godina i kad smo izgubili u Brestu od Francuzima i sredili Cipar u Rijeci.
Mario Hezonja u obje utakmice otišao preko dvadeset poena, bio je dodir klase za našu vrstu, usput je proglašen i igračem godine 2023. u konkurenciji Hrvata, a po izboru Večernjeg lista te se mogao sretan vratiti u Real Madrid, s kojim ima velike planove do konca sezone.
Trebali smo dobiti Francuze
Spokoj i sreća kojom zrači upravo je najveća razlika u sazrijevanju Marija Hezonje. Sve ono što nije imao u NBA sezonama, sada mu se vraća. Doduše, ako njega pitate, trebalo je to biti bolje u dvije posljednje utakmice...
- Trebali smo dobiti Francusku u Brestu!
Doista?
- Recimo samo da je tamo bio samo Šiši (op.a., Dario Šarić), dobili bi ih bez problema. Takav je moj dojam. OK, igrati protiv Francuza, koji su imali cijeli niz euroligaških igrača u svom sastavu, možda je bio i šok za neke naše mlađe igrače. Francuzi znaju igrati, znaju se kretati, vidi se da igraju u najboljoj ligi u Europi. Mi imamo takav skup igrača, mi radimo na tome da se naši dečki izbore za sebe i da idu igrati u što je moguće bolje lige i za što je moguće bolje klubove, kako bi osjetili što je to igranje s najboljima. Osnovna razlika u toj utakmici s Francuzima bila je fizička snaga našeg protivnika, a to nam je onemogućilo postavljanje nekih napada, a imali smo uslijed toga i dosta izgubljenih lopti. Opet, ja bih podvukao jednu jako važnu stvar što se tiče te utakmice, a to je činjenica da se mi nismo raspali. Nekada bi takve utakmice postale jako loše za navijače, a posebno za nas na terenu. Jako je važno da smo momčad i u porazima i u pobjedama. Što se tiče Cipra, to je bilo u redu. Nekada smo i profilom takvih protivnika znali igrati egal utakmice. Drago mi je da smo bili ozbiljni, da smo ih dobili na naš način igre, da smo tu utakmicu igrali onako kako smo željeli.
Usput je stigla i pobjeda Francuza u Tuzli.
- O toj utakmici i nije toliko ovisilo što se tiče nas. Nama još dolaze Francuzi kući, treba ih tu dobiti, kao što treba dobiti dva puta BiH u studenom.
Moguć je i povratak u NBA
Bio bi to, idealan scenarij. Ali, odmah nakon te konstatacije slijedi pitanje o tome hoćemo li te utakmice igrati s Marijom Hezonjom, odnosno hoće li on ostati u Euroligi ili će se na ljeto vratiti u NBA?
- Ne znam što bih odgovorio na to pitanje, jer trenutačno ispred te dvojbe stoji veliki upitnik. Vidjet ćemo što dolazi na ljeto, gdje sam i što sam. Sada je o tome bespredmetno razgovarati.
Kad bi morao u postocima kazati kolike su trenutačno šanse za ostanak u Euroligi ili odlazak u NBA, kakve bi one bile?
- Nemam pojma. Nekada ranije bih znao smjer u kojemu bi se moja karijera mogla razvijati i kako se neka priča razvija vezano za mene, ali sada to nije tako. Nemam pojma i moram reći da me niti ne zanima što tko priča, što se događa, jer sve mi je to negdje okolo. Na jedno uho uđe, na drugo izađe. Nastojim biti u maksimalnoj kontroli svojih razmišljanja, svojih odluka o tome gdje želim, što želim, za koliko želim. Fokusiran sam samo na Real Madrid i kraj naše sezone, na trofeje koje napadamo. I možda je i dobro da sam u toj poziciji, jer ne dozvoljavam da mi ništa utječe na igre,, niti bih dozvolio da takve stvari utječu na mene. Na kraju dana, lijepe su to brige...
Prvo što slijedi za reprezentaciju jesu olimpijske kvalifikacije u Pireju. Čekaju nas strašni protivnici na putu za Igre, bit će tu Slovenija s Lukom Dončićem, Grčka s Giannisom Antetokounmpom i Dominikana s Karl-Anthony Townsom...
- Kad smo posljednji puta bili na Igrama, prošli smo kroz jaki turnir u Torinu. Možda je tada reprezentacija bila iskusnija, ali ova je neka nova Hrvatska, energičnija, zdravija. Doći će nam igrači iz NBA lige, nadam se i oni koji nisu bili s nama proteklo ljeto, kao što su Šamanić ili Matković, posebno mislim da će nam Matković biti od velike koristi.Imat ćemo ozbiljnu momčad.
Babo opet u reprezentaciji? Zašto ne?
Dok je trajao Eurobasket u Berlinu 2022. godine, a provlačilo se tada da bi to mogle biti posljednje utakmice u hrvatskom dresu Bojana Bogdanović, Mario Hezonja nam je kazao da to neće biti tako, da će ga on nagovoriti da se ne oprašta...
- Čujemo se, zove me za neke ulaznice za Real, ali nije govorio ništa vezano za reprezentaciju. Međutim, zašto ne? Lani sam ja kretao s klupe i imali smo dobru kemiju, jer je to način na koji možemo trajati kroz cijelu utakmicu. Mislim čak da bi ta reprezentacija sada Babi i dobro došla. Trejdan je u New York, igra manje nego inače.
U tim Knicksima je Hezonja proveo jednu sezonu.
- Dobro je to sve skupa, ali ja sam tim odabirom Knicksa napravio veliku grešku. Imao sam 24 godine, a bio je to potez za umirovljenje, onaj potpis gdje ideš na kraju karijere, a ne s puno energije i želje koju sam ja imao. Slušao sam o velikim planovima, o tome kako bi trebalo biti, da su u Orlandu krivo radili sa mnom, da mi nisu dali igrati. I prihvatio sam, ali se ispostavilo da smo mi dječji vrtić i to nikako ni za koga nije bila dobra situacija. Momci su se raspali, valjda sam ja posljednji ostao koji se nečemu nadao. Nije bilo lako, iako su mi treneri pomagali. Međutim, kad si u seriji poraza prilijepe ti etiketu kako te zanima pobjeđivanje, da si ovakav i onakav.
Odlazak u Knickse bio je kriva odluka
Iz ove perspektive gledajući, bilo je jasno da je Mario Hezonja ubačen u ladicu, što je za NBA najgora moguća stvar.
- Počeli su upirati prstom u meni i stvori se taj osjećaj, veliki pritisak. Nisam nikada bio tip koji se time opterećuje, ali je to postalo negdje okolo. Kakav već jesam, počeo sam se sam propitkivati, razmišljao gdje je tu moja krivica, jer u takvim okolnostima ne možeš biti sretan. Tražio sam razloge u sebi, a ništa nisam mogao naći. O tome nisam mogao javno govoriti, jer će svi reći, "vidi ovoga, ne vidi u sebi nikakav problem, nikada on nije kriv". Međutim, ja nisam pronalazio odgovore na pitanja je li netko tko igra bolji od mene, jesam li loš, zar ne treniram dovoljno? Sve što sam radio, nastojao sam raditi savršeno, ali bila je tu ta etiketa. Knicksi su bila kriva odluka, priča je bila kad dolazio da sam praktički budući All Star, a ne da neću igrati. I drago mi je na kraju dana što sam se vratio u Europu.
Jer sada je sretan i prihvaćen.
- Krivo mi je što sam odlaskom u Orlando preskočio neke stepenice koje su bile važne u razvoju moje karijere. Govorim o stepenicama koje sam morao proći u Euroligi, o osvajanju trofeja. Ja to nisam imao. I ponekad sam mislio da me ne poštuju jer sam preskočio toliko stepenica. Euroliga je na tom putu strašno važna, stoga mi je drago da se u nju vratio, da tu osvajam trofeje.
A onda jednog dana, nešto osvojiti s Hrvatskom.
- Ja se nadam...