To što Mario Hezonja rijetko ili gotovo nikada ne komunicira s novinarima, koji su samo medij prema navijačima i javnosti, prava je šteta. Jedna od najvećih uzdanica hrvatske reprezentacije, međutim, za SN je otvorio dušu uoči prvog podbacivanja na Eurobasketu.
On ima 27 godina, iza sebe ima četiri godine u NBA ligi i posljednju godinu i pol dana u Europi, u kojoj je pokazao da pripada vrhu euroligaške klase. Talent kojeg posjeduje i kojeg je uvijek imao u sebi, nakon traženja u NBA ligi, s ulogom lidera u Panathinaikosu i Uniksu pretvorio se u ozbiljnu vrijednost. Kao što je Mario Hezonja, a shvatit će to istog trenutka kad provedete s njim malo više vremena, ozbiljan mladi čovjek.
Potraga za iskupljenjem
S velikim ciljem ispred sebe. Zna i on da je ovo jedno sasvim različito natjecanje od onih na kojima je do sada nastupao, a bilo je to na SP 2014. u Španjolskoj, na Eurobasketu 2015. i na Olimpijskim igrama 2016. Sada je Mario onaj od kojega se nešto očekuje i toga je i te kako svjestan. On više nije klinac koji je u cipelama “što god da - dobro je”, a reprezentacija je tu gdje jest, reprezentacija je svjesna da već danas kontra Grka, od 17.15 traži svoje iskupljenje u posljednjem nastupu u ovom sastavu.
- Nakon onoga što nam se dogodilo na koncu lipnja i početkom srpnja, odradili smo jako dobar trening kamp, zajedno smo gotovo mjesec dana. Dizali smo se u formi cijelo vrijeme i to je dobro. Doduše, izgubili smo tijekom priprema od Češke i Slovenije, čak mislim da smo protiv Slovenaca dobro izgledali, ali se vidjelo da nam treba vremena. Sada smo svi ovdje, igramo jedan za drugoga i to se može vidjeti na utakmicama. Bojan i ja, recimo, smo se nekako u tim utakmicama više podredili momčadi, nego što smo gledali sebe, a tako i treba i biti u reprezentaciji.
Iza sebe ima tri velika natjecanja, ali ovo je prvi put da je u dresu Hrvatske u jednoj drugačijoj ulozi.
- Puno je to različito. Sjećam se te 2015. godine, ulazio sam kod Perasa kao mulac, pokušavao sam dati energiju i sve što dobro je napravim je bonus. Sada sam lider, sada sam nositelj igre, ali opet to je reprezentacija, ja tu ne gledam na sebe. Ovdje nema brojeva, nema statistike, ovdje igraš da pobijediš i da Hrvatska uspije. Podredili smo se svi momčadi, radimo, krljamo, sve radimo da svaku utakmicu pobijedimo.
Je li Hrvatska postala momčad, je li pronašla kemiju uoči prvog podbacivanja u Milanu?
- Ne, još uvijek nismo. Ali postajemo momčad, to je sigurno. Treba ići malo po malo, teško je to. Znate kako je to ovdje, evo ja se u potpunosti slažem s izjavom Nikole Jokića, fantastičan zaključak. I to je najveća istina. Ne voli se sport, samo pobjednici. I onda se dogodi taj poraz od Finske i svi se nađu u čudu. Možda nekom izgleda, “to su Finci, oni nisu za košarku”, ali to je ozbiljna momčad, dugo su zajedno, igraju sve kvalifikacije zajedno, a onda im dođe Lauri Markkanen. Kod nas nema u tim kvalifikacija osmorice igrača. Kemija se stvara, momčad se postaje uspjehom za uspjehom, pobjedom za pobjedom. I onda svi imaju želju, svi se tada pojavljuju na pripremama, sve to preko noći jednostavno ne ide.
Ne zanimaju me prognoze
Što je realno u predvečerje Eurobasketa, prognoze FIBA koje nas guraju na neko deseto, 11. mjesto, ili izjave nekih važnih ljudi u svijetu košarke koji Hrvatsku vide kao jednog od favorita?
- Nemam pojam, ja to ne pratim, ne čitam takve stvari. Ne znam niti gdje su nas stavili, niti me to zanima.
Što misli Mario Hezonja, gdje nam je mjesto?
- O tome ne razmišljam. Danas svi igraju košarku i na nama je da se uoči ove skupine više spremimo za Estonce, Britance i Ukrajince, nego za Grčku ili Italiju. Jer, njih znamo. Znamo kako igraju Grci, znamo kako igraju Talijani, znaš ostale favorite, znaš Slovence i ostale... Ovi drugi ti, pak, mogu napraviti samo loš dan, ništa dobro ako se ne spremiš. Za sve se treba maksimalno spremiti, sve ih treba nalupati, jednog po jednog i ići korak po korak.
Odnos Marija Hezonje i Panathinaikosa, odnosno navijača Panathinaikosa, pa tako i Grka doista je poseban. S nekim grčkim reprezentativcima je i dijelio svlačionicu. Grci su svakako jedan od favorita, jer tu je Giannis Antetokounmpo.
- Jesu, sasvim sigurno. To je ozbiljna reprezentacija, kao što su to i Talijani. Ponavljam, svi danas igraju. S braćom Antetokounmpo su Grci opasni, ali kad sjetim naše utakmice iz Torina 2016. godine, s kvalifikacija za Igre, dojma sam da to sada nije nešto drugačije.
Katash mi je otvorio oči
Malo je bolji igrač Giannis, nego je bio tada?
- Ima iza sebe boljih rezultata nego je imao prije pet godina. Želim reći da je on i tada, prije šest godina bio nositelj igre u Grčkoj, pa ga s te strane strane tretiramo isto kao tada. Na taj dio mislim. Tu su Sloukas i Calathes, s njima Grci imaju dosta stabilnosti, jer su to dva doktora košarke što se tiče Eurolige, Dorsey je sjajan euroligaški šuter, sjećam ga se i iz NBA lige, iz Atlante. Pokriveni su Grci dosta dobro i s braćom Antetokounmpo su iznimno atletski moćni, sjajnih predispozicija. Za sve postoji skauting, pokušat ćemo im pronaći slabosti...
Koliko je Hezonji danas lakše igrati FIBA košarku nakon što je godinu i pol dana u Europi?
- Navikao sam se. Kad sam se vratio govorili su mi i Oded Katash u Pantahinaikosu, a kasnije i Velimir Perasović u Uniksu da moram trčati, da trčim bez lopte, da ne mogu igrati jedan na pet. I na te stvari sam se trebao prilagoditi, a onda sam shvatio da je to ozbiljna košarka, da u Europi nemaš prava na pogrešku, shvatio sam da i igra momčadi postaje bolje, da momčad krene s pobjedama, i tako sve počinje izgledati bolje, pa tako i ja sam. Katash mi je prvi tu otvorio oči, upozorio me na greške koje ne smijem raditi u Euroligi. Pričao sam o tome i sa Simonom, tu se slažemo obojica.
Mario Hezonja i Hrvatska će otvoriti Eurobasket u petak. I on je, eto, poput ostalih, u mantri korak po korak. Niti će utakmica u petak otkriti istinu o Hrvatskoj, niti će ona biti presudna za dojam i rezultat na ovom Eurobasketu.
Ali, može pokazati jesmo li, kako će to reći Mario Hezonja bolji iz utakmice u utakmicu, postajemo li tim.
Nema boljeg za to nego stvarati kemiju kroz turnir, rasti kroz pobjede. I to se krije iza te mantre, dosadne i uporne, ali toliko točne. Korak po korak, utakmicu po utakmicu...